Ako ste se odlučili odlijepiti od televizora, podići guzice s kauča, maknuti se iz kuće i prošetati našim malim gradom, mogli ste otići do Etno galerije i Galerije čipke.
Jedna od druge udaljene su toliko da kad Sanja otvori vrata, do Nede dođe toplina radijatora. Tako nekako.
U Etno galeriji možete pogledati što su odijevali naši stari, iz kakvih ćikarica su kavu pili, kakvim alatima su se služili i na kakvim ''koćetinama'' su ležali.
Bićerin travarice za dobrodošlicu ugrijat će vas i pripremiti za nastavak šetnje prohladnim ulicama. Nećete morati daleko, jer Galerija čipke je udaljena na ''prdac mista''.
Dobrodošlicu će vam poželjeti vesele čipkarice i ponuditi vas friškim fritama i kruškovcem, što se ne odbija. Pretpostavljam da su ''one dvi posvuduše'' već partili ća i da su ostavili i ostalima da kušaju.
Kod čipkarica bijelog blaga: čipke, koltre, merlići, pa opet čipke... Frita za kraj i nastavljamo šetnju.
Mogu vam reći da se isplati potegnuti (nizbrdo pa uzbrdo) do izložbe solarstva jer ako ste već vidjeli eksponate, ali sigurno niste vidjeli zakrpani krov! Nema golubova, nema kiše, nema lokvi, nema propuha! Prostor i pol!
U međuvremenu doznala sam da bismo već dogodine za Noć muzeja mogli imati još jednu izložbu koju vrijedi pogledati! O Tome drugi put!
1 komentar:
skoro pa da možemo konkurirat i većim gradovima:,
Objavi komentar