10 travnja 2018

Mjesni odbori - izbori paški



Na predstojećim izborima za mjesne odbore Pažani će moći birati između: 
poć illi ne poć glasat. 

Nećemo kao do sad biti prisiljeni birati manje zlo ili glasati protiv. Nećemo imati priliku umišljati si da ćemo svojim glasom nešto možda ipak promijeniti (na bolje).
Jednostavno ćemo (ili nećemo) birati prijedlog samo jedne jedine liste. 
Liste SDP-a. To govori apsolutno sve o mentalnom stanju politike i tzv. političara u našemu gradu. Čak mi se čini da je i SDP svoju listu predao samo prema uhodanoj praksi. 
Da nema još ono desetak praiskonskih članova, sumnjam da bi pomladak uložio trud. Godinama smo satirali funkciju mjesnih odbora. Pogrešno. Ali mjesni odbor, kao i apsolutno ništa drugo u ovome gradu, nama nije potreban. 
Nama ništa ne treba. 
Dobro nam je. 
Fenomenalno nam je. 
Da ne čujem koga slučajno da se žali na nešto!!! 
Ni slučajno!!!

Slikovni rezultat za who cares

14 listopada 2017

Rozi u tašku

Tradicionalni paški izraz ''rozi u tašku'' koristi se za opis lažnog, licemjernog prihvaćanja nečega radi nezamjeranja. 

Licemjerno prihvaćanje radi nezamjeranja će kad-tad iskoristiti apsolutno svatko.

Izraz ''rozi u tašku''  u Pagu je dobio kultni status, dok ostali licemjerstvo koriste kao nešto normalno, bez naziva i nevrijedno spomena.



16 srpnja 2017

Nosiva tradicija

Od trena kad sam shvatila da treti pod kod nane, nanin komo i ormarun, nije samo puko skladište robe za maškare pa do danas, prošlo je više od trideset godina. 
Moj omiljeni odjevni predmet tada je bio i ostao komešić koji se idealno slagao sa stilom kojeg sam obožavala: traperice; kratke, duge, stare, nove, isparane, traper suknja, patike, japanke, bose noge… 
U međuvremenu sam na ulicama našega grada viđala tek rijetke prizore mlade žene koja ležerno nosi dio naše Paške nošnje, našu košuju i često bih pomislila kako je to baš lijepo i kako ću i ja tako, ali sad nemam vremena, čekat ću neku priliku, drugi put ću…

Istina je da se dijelovi nošnje nose i češće, ali uglavnom je to u doba karnevala, kad iz prenatrpanih ormara vadimo mudande, košuje, komeši i fuštani, a fini miris lavande ili naftalina obavija nas dok iz kuće krećemo prema Pijaci.

Odavno se bavim mišlju na koji način prezentirati Paškinjama njihovu vlastitu dotu kao nešto čemu nije mjesto samo u zatvorenim ormarima i škrinjama. 
Sve su jači trendovi nošenja odjeće ukrašene tradicionalnim detaljima (obično nekih drugih naroda) i šteta je ne iskoristiti taj trenutak kako bi jednostavno i bez traženja skuže neke posebne prigode napokon otvorili svoje ormare, izvadili nošnju i izabrali potpuno nosive njene dijelove.

Naslovnica (pregled knjižice je u izradi)

Pred vama je mala modna knjižica Nosiva tradicija u kojoj se nalazi samo djelić mojih ideja kojima sam vam željela približiti vašu vlastitu dotu, odjeću vaših predaka koju čuvate skrivenu čak i od vlastitih očiju. 
Knjižicu nisu stvarali modni stručnjaci već grupa entuzijasta koji se nadaju da će vas ovaj projekt potaknuti, dati vam inspiraciju da slobodno i bez zadrške odjenete tradiciju i nosite je kao modni dodatak.
Bogate su naše škrinje, komoi i ormaruni


Modeli koje vidite samo su dio jednog puno većeg mozaika kojeg možemo skupa učiniti odvažite li se odjenuti i prošetati svoju tradiciju ulicama našega grada. 
Pozivam vas da nam se pridružite, da svojim prijedlozima i sugestijama ali i nošenjem prezentirane nosive tradicije učinimo ulice našega grada prepoznatljivijima, toplijima i ispunjenijima osjećajima i uspomenama na one koji su u tu odjeću utkali svoj ponos i ljubav, očekujući od svoje djece da ih sa istom ljubavlju nose. 


Zahvaljujem se Ivani Tičić Deda, koja je pristala biti modelom, njenoj majci Jelici Tičić koja je otvorila ormare i s ponosom pripremala odjeću koju smo vam prikazali, i njenoj teti, Mirjani Tičić koja je brinula da se odjeća prezentira na primjeren i dostojanstven način.
Zahvaljujem Elvisu Šmitu koji je bez dvoumljenja pristao fotografirati i koji je svojim prijedlozima učinio da ova knjižica izgleda ovako kakvu je sad gledate.

Ovaj projekt Nosiva tradicija nastavlja se.
Za jesen 2017. god. predviđeno je okupljanje i snimanje novih kadrova kojima želimo prikazati više nosivih dijelova naše nošnje u kombinaciji sa detaljima koji obično čine svakodnevnu odjeću.
Ukoliko ste zainteresirani za suradnju molim vas da me kontaktirate.
rosana.fabijanic@gmail.com 


Photo by Elvis Šmit
Model Ivana Tičić Deda

23 veljače 2017

Paški karneval

Tradicionalni paški zimski karneval.
To je ono kad si doma kod nane na treti pod i prećeš po komou i ormarunu, išćeš didov najstariji terliš i zbužani merlići, a na pijacu su glazbari već zasvirali paško kolo koga cuješ kroz barkun, kroz zatvorene stakla i škure, pa sva nervozna letiš preko štantov, derciš doli po škale, viceš da ti ki ne naleti na put, izlićeš na ulicu i u tri šalta si na pijacu! A onda gedaš..i gedaš… i gedaš…. Gedaš kadi je mater, i oće li te uzest ukolo dva tri đira okolo pijace….
Jebeš ti povorke, i princi i kjuci i nerazgovjetni govori na bini.
Kolo, kolo dajte!


28 prosinca 2016

UPU rupa u brdu i daščice za potpalu




Fotografija Rosane Fabijanic.Fotografija Rosane Fabijanic.

Dragi prijatelji Pažani i Paškinje
Trunku je zahladilo pa koristim ovu priliku radosno vam preporučiti da po daščice za potpalu možete otići na Kakaru.

Točna lokacija je kod raskopanog (eksploatiranog) brda iznad Kotice ili Veloga boka, tamo gdje su nam na sva usta najavljivali raskošan hotel, spa i welnes sa ljekovitim blatom.

Tamo gdje je po hitnom postupku prije tri godine za potrebe hotela usvojen (UPU TZ) Plan Kotica, a vlasnik terena je neki čudni Slovenac sa još čudnijim djelatnostima.

Kako god, netko je prije otprilike mjesec dana srušio stare škale i munigini  i izložio starinu vremenskim uvjetima.
Hrpa koju vidite na slici sadrži relativno dobre daske od škal, šibujive daščice i lesonit.

Ako požurite dopast će vas drvo za potpalu.
Veći dio lesonita već krasi okolne padine. Inače, kažu mi da je komunalni redar obaviješten ali ... Ne znam sto znaci ovo ali.
Hrpa je na privatnom vlasništvu?
Nema problema.
Kad bura prospe daske po brdu i plažama sve ce se stopiti sa okolišem. .... Navali narode!!!

Fotografija Rosane Fabijanic.



09 rujna 2016

O kondotu

Nakon puno vremena naš grad je dobio dugo obećavani JAVNI ZAHOD. Takozvani gradski kondot.
Nakon svih mogućih lokalnih izbora, jedno (jedino) od obećanja je ispunjeno.
Ne znamo ima li zahod uporabnu dozvolu, ali činjenica je da je ljetos pružio olakšanje bezbrojnim turistima koji se nisu mogli načuditi ovolikoj rasipnosti jer pišali su i kenjali badava. Mukte.
Od užeg kruga prijatelja i poznanika koji su se ljetos koristili zahodom, nismo čuli pritužbe na račun čistoće. Međutim, svi koji su posjetili zahod u večernjim satima bili su neugodno iznenađeni mrakom u muškom dijelu zahoda.
S obzirom da je ovo ipak detalj paške turističke ponude, smatramo potrebnim upozoriti nadležne koliko je bitno jedan ovakav važan, ako ne i ključni turistički objekat održavati u ispravnom stanju.
O ovom nemilom slučaju nadležni su obaviješteni još početkom kolovoza, ali na žalost bilo je to kao gluhome dobro jutro.
Stoga pozivam prijatelje i poznanike da dijeleći ovaj status podrže projekt: SHERAJMO DA SHVATE.
Padaj silo i nepravdo!


01 lipnja 2016

Koltra




Dvi ovakve iste divote uplela je moja sveky, jednu za moga muža, a drugu moja kunjada drži u ormar.
Njezina je na postiju bila kad je rodila svoju dicu i morebit još kikod dan plus, dok ova moja svako novo Tjelovo mami pogledi ženski za procesijon. 

Tjelovo 2016. u Koludraškoj ulici


Nakon toliko godišća brižnoga zamatanja u beli lancunić i antimelu, na najvišemu mistu u ormarunu, okruženu lavandon i sapunima u facolić i povremenoga, jedan put na godinu izvlačenja na barkun, doša je red da se po drugi put od svoga nastanka opere. Taj važni i prevažni zadatak povjerila san Mirjana Mandić Karavanic da je opere i osuši u svojoj butigi Sunčana 
Priznan, bilo je malo straha kako će na kraj sve ispast, pogotovo kako će ''crvići'' podnit tretman, ali evo van slike pa se same uvjerite. Koltra je čaro bela i crvići su ostali isti. Potli lita ponit ću joj na pranje i koltru ku je meni moja mater uplela i sa kon se najvolin pokrivat liti, kad ranojutarnji propuh od ulice ohladi gole križa na postiji.
   









Tjelovo 2016. u Koludraškoj ullici

Tjelovo 2016. u Koludraškoj ulici





08 svibnja 2016

Bespametni...
























Kako shvatit ovakvog čovjeka?
Pretpostavljam da uređuje kuću, vjerojatno apartman za turiste.
Takav se oglašava na webu, u raznim novinama, moguće da ima i svoju web stranicu gdje se hvali pozicijom, pogledom, prirodnim divotama.....






07 svibnja 2016

Sezona građevinskog otpada

''PREDSEZONA MORA POČETI VEĆ ZA USKRS'' 
''POSEZONA SE MORA PRODUŽITI ŠTO JE MOGUĆE DULJE''
Svakoj vlasti puna su usta ovakvih parola.


Pag:

Predsezona je počela za Uskrs. 
Ne ona turistička kakvu smo priželjkivali, već ona građevinska. 
Naravno da je graditi normalno, potrebno. 
Popravljati, adaptirati, rekonstruirati, dograđivati, pregrađivati, izgrađivati, kopati, prekopavati, pokrivati, otkrivati, sakrivati…
Na Vodicama žicom ograđena stoji naša ''jama''. 
Rupa na pol puna ili na pol prazna, kako hoćete,  za koju naše Ministarstvo zaštite okoliša kaže da je ilegalno odlagalište. 
Da se u nju ništa ne smije bacati. 
A ako je Pag (Grad, vlasnici…) želi sanirati, što  znači – ZATRPATI, da moraju naručiti, platiti, napraviti nekakvu studiju koja će pokazati koliko čega ima u jami. I da nakon toga mogu započeti sa sanacijom – ZATRPAVANJEM.


Koga briga koliko jogija, starih automobila, krepanih ovaca, prasaca, trstika, zahodskih školjki ima u toj prokletoj jami, kad je ionako jedini plan da ju se ZATRPA??!



Novaca za studiju nema pa jama stoji, ZJAPI i čeka bolja vremena.



Za to vrijeme u Pagu se ruše razne građevine, a građevinski otpad autoprijevoznici odvoze kud im cesta dozvoljava. 

Snalaze se ljudi. Imaju plaćenu turu odvoza i  mukte istresaju otpad.  Dupla zarada. 


Čistoća trenutno nema mogućnost prihvata takve vrste otpada. Uskoro hoće, ali do tada…



Na području našeg Starog grada, bogatog arheološkog nalazišta, na temeljima antičke luke, pod krinkom uređenja nekakve rive za veslački klub (tako kažu, ne znam je li to službeno)  dovozi se otpadni građevinski materijal.  

Tko izdaje ovakve naloge? Tko gradi? Gdje su konzervatori? Dozvole?


Kad već sve ionako radimo ilegalno, zar ne bi bilo logičnije da jednostavno zanemarimo odluku Ministarstva zaštite okoliša, koje u našem slučaju ama baš nikako ne štiti okoliš, i sav građevinski otpad istresemo u jamu? 



Ovako i onako je moramo zatrpati. 

Sumnjam da će kome smetati da se jama zatrpava (osim nekome iz Ministarstva, što nas ionako nikad i nije  bilo briga).
Ne bi nam bilo prvi put da se oglušimo o kojekakve zabrane raznih Ministarstava. Znaju to bolje oni koji u ladicama drže pospremljene naloge. Još nitko nije zbog njih ni ukoren a kamo li kažnjen.


Zabranom odlaganja u jami Ministarstvo zaštite okoliša postiglo je samo to da sad građevinskog otpada imamo na svakom kilometru našeg otoka. 



A Grad, umjesto da se pod hitno primi posla oko rješavanja ovog problema, šuti i tolerira apsolutno divljaštvo. 



A jama zjapi.
















09 travnja 2016

Samo neka je

Bio je ovo veliki tjedan. Dug i turbulentan. Napet. Pun iščekivanja.  Pun muvinga, osjećaja važnosti. Tjedan ispunjen pisanjem prigodnih govora.
Pisanjem.
Bacanjem u smeće.
Pa opet pisanjem.
Pa opet bacanjem u smeće.
Protokol se mijenjao iz sata u sat, gradonačelnici domaćini su bili sve nervozniji.
Peglale su se košulje.
Štirkale se pokrivace od Julovice do Lunjskoga puta.
A onda je Predsjednica došla u Pag.
Ne. Najprije je pošla u Novalju.
Pa je tek nakon Novalje došla u Pag.
Rotirke na serpentini primijetila sam u 20:19.
Žamor na pijaci zamuknuo je u 20:49.
Bilo je to 30 (slovima: trideset)  minuta,  u kojima je predsjednica svih Hrvata po mrkloj mračini, pod sitnim kapljicama kiše, posjetila moj grad i u govor od par minuta ugurala zagrljaje sa prisutnom dječicom, pohvale na račun ljepota grada koga i nije vidjela  i isprike radi ovakvog površnog, ''samo neka je'' posjeta.

Kad je dolazio Maršal, napravili smo most.
Kad je došao Tuđman, otkrili smo spomenik Kašiću i popravili fasade na Pijaci.
Kad je došla Grabar-Kitarović, bila je noć.









Domaćim  HDZovcima falilo je riječi/slova za opisati sreću.

07 travnja 2016

Predsjednica u Pagu? Ma da ne bi!


Posljednji dan boravka u Zadarskoj županiji, 8. travnja, hrvatska predsjednica boravit će na otoku Pagu, a u prijepodnevnim satima posjetit će Pag i Novalju, najvjerojatnije obje sirane – Pašku i u Kolanu, pašku solanu, a predviđen je i posjet samostanu benediktinki u gradu Pagu.


Već nekoliko dana slušam kako će predsjednica doći u Pag. 
Kako će obići Solanu, Siranu, koludrice, školu. 
Kako će se zadržati u Kneževom dvoru, kako će prošetati gradom, kako će ovo, ono.... 
Bilo je u novinama, na svim zadarskim portalima se pisalo o tome, uplojdani su hodogrami, protokoli... 
Na portalu Grada Paga ničega sličnog nije bilo. 
Osvanuo je tek danas tekst od ukupno tri (3) rečenice. 
Štura obavijest u formi poziva da će nas predsjednica svih Hrvata posjetiti sutra OKO osam i pol navečer i da neka dođemo na pijacu dočekati je. 
Uopće se ne čudim ovom suhoparnom pozivu koji mi prije miriši na ljutu obavezu nego na srdačnu dobrodošlicu. 

 KitarEvić / KitarOvić! 


Ona bi došla, pa ne bi došla, pa bi stala, pa ne bi stala, pa bi samo usput, pa možda ni to, pa možda ujutro, pa možda popodne, pa sad možda i u osam i pol na večer, pa možda ni tad nego samo OKO osam i pol..... 
Kad predsjednik neke normalne države ide u sličnu điradu svojom zemljom, protokol se zna pola godine unaprijed, a mijenja se samo iz sigurnosnih razloga. 
Ovakvim ponašanjem gospođe predsjednice imam dojam da nije imala pametnijeg posla nego je sjela u auto, pa kuda je put odnese, a protokol prilagođava potrebama na licu mjesta: kako je tko povuče za rukav tamo odlazi u posjet.

Nisam ni do sad bila neki njezin fan, ali ovakvim trti-vrti ponašanjem uvrijedila me je. Ugrizla me je za moje lokalpatriotsko srce.


P.S. tekstopiscu s paškog weba ozbiljna napomena: gospođa predsjednica je Kolinda Grabar-Kitarović


30 ožujka 2016

Dan grada

''...Poznata je meni vaša narav tvrda,
Zato san vas stavi između dva brda,
pa su zato vamin suženi vidici.
Neće van pomoć ni vapaji ni krici.
Živit ćete tako krez sve božje vrime,
sve doklen se takvo ne satere sime!...''  

Stjepan Sabalić Koren, Lovro Kantirić

Uz ove prigodne riječi, želim sretan Dan grada svima koji ga danas slave, a osobito vijećnicima koji vrše službu na današnjoj svećanoj sjednici. 

09 ožujka 2016

Kraj jedne ere...


blajdanon....



Rekli su mi da si noćas umra.
Da si umra,
da te više ni.
Da si umra onako kako si i sti.

Do zadnjega si se trena smrti ruga.
I sebi i drugiman kuraja dava.
Poruceva da ne živemo za badava.

Uživa si u škercu, dešpetu i kontri.
Jubav si pismon slavi,
Karneval  si u dotu  namin ostavi.

Puno si notiva, besedon si uvik bi bogat,
i uvik si ima još ništo novoga za dodat.

Pametit ću tvoje rime, na kartu zapisane,
u Zadnjin skosiman natičkane
u Baš me briga objavljene:

Do svoga držat!
Tradiciju cuvat!
Sebe Pagu darovat!

Oj pijaco široka i duga
Nema više tvoga vjernog druga
Nema više tvoga tića
Barba Stipe, Lovre Kantirića...
R.F.

i svajdanon....

05 ožujka 2016

Statutom protiv korupcije

''Ustrajnom voljom, poštenjem i nepokolebljivim radom'', daleke 1905 godine zapisano je u beton na ulazu u zgradu naše općine, naše Gradske uprave. 


Sudeći prema nabubrenim škafetinima hrvatskih sudova i raznih institucija koje se bave različitim paškim slučajevima kao što je na primjer zlouporaba položaja i ovlasti, ova slova su prilikom ulaženja u zgradu ispreskakali mnogi od onih koje su Pažani odabrali da budu gradonačelnici, zamjenici, članovi Gradskog vijeća, Poglavarstva, Skupština....
I ne samo da su ih ispreskakali
Mnogi od njih nisu ni vidjeli da tako nešto stoji zapisano na ulazu u zgradu u kojoj bi se trebale donositi odluke koje će ljubljenom im gradu i svima, a ne samo njima, učiniti život dobrim, boljim, ljepšim, sretnijim, kvalitetnijim....
Mnogi od izabranih su vrlo kratko obnašali svoje funkcije, neki malo duže, a neki preko svake mjere.
Mnogi nisu ni znali što im je poslanje već su bili samo tijelom prisutni da bi onima na višim položajima davali brojčanu premoć, takozvani hidrauličari.

Tijekom godina, uglavnom su se izmjenjivala samo tri slova stranke koja je pobijedila na izborima, a članovi u tijelima vlasti rotirali su se po sistemu tko bi gori sad je doli... 

Informacije o radu tijela vlasti  rijetko su izlazile u javnost, osim u slučaju kad bi se neki od njih ''uzjogunio'', najčešće jer mu neki privatni interes ne bi naišao na razumijevanje kod većine. Tad bi se novinski stupci punili nekakvim dokazivanjima, nekakvim prijetnjama DORH-om, USKOK-om, nekakvim pričama koje bi nakon desetak dana zaboravili svi. I oni koji su prozivani, i oni koji su ih govorili u novinarsko pero i oni koji su ih pisali. 

Za srijedu, 2. ožujka bila je najavljena Tribina gradonačelnika. Na oglasnim pločama osvanuli su plakati, a isto i  na web portalu Grada. Plakat na kojem je pisalo ''TRIBINA GRADONAČELNIKA''.



Nigdje nisam mogla pročitati koja je tema tribine.
Dvorana Kneževa dvora bila je puna. Doslovno. 

Nakon gradonačelnikovog govora, prisutni su shvatili samo jednu stvar: novca nema niti će ga uskoro biti dovoljno čak ni da vidimo svjetlo na kraju tunela.

A nema ga jer su svi oni gore u tekstu spomenuti krivi za to.
Donosili su odluke o prodaji nekretnina (brda, polja, šume...) ne vodeći računa da u gradu Pagu sve što na papiru izgleda kao 1/1 (jedan kroz jedan-popularni naziv za čistoću vlasništva zemljišne čestice) u naravi nije tako i da prije svake takve konačne odluke treba dobro provjeriti, pregledati, biti siguran da se ne previdi nešto što će se vratiti kao bumerang i ukopati nas u mjestu, kao što nam se sad događa. 
A znali su za to.
17.9.2003.

4.10.2003.

https://www.youtube.com/watch?v=TakNd0R0Sz0


I svaki put  se postavlja isto pitanje: Gradonačelniče, tko je kriv za to? 
A pitaju to građani koji točno znaju tko je kriv, samo eto, njihova saznanja o krivcima spadaju u kategoriju lamentiranja. 
Nisu potvrđena od strane onoga koji bi imenovanjem pravih krivaca za našu pašku (proračunsku) tragediju, na sebe navukao bijes okrivljenih, onih kojima se po dobroj hrvatskoj sudskoj praksi nije ništa dokazalo i kao takvi, dok im se ne dokaže bit će nevini.

A dokazivanje traje, i traje i traje i traje......  a narod čeka i čeka i čeka..... 


U prilogu je dio rasprave što se vodila na mojemu facebook profilu po završetku tribine gradonačelnika. Upravo svjedočite javnom nastupu Andreje Bukše, bivšeg paškog gradonačelnika, preko facebook profila prijateljice. 
Javni nastup Andreje Bukše, bivšeg paškog gradonačelnika peko facebook profila prijateljice


Prekjučer je učenicima u srednjoj školi, a jučer u prostoru izložbe Bartula Kašića, predstavljena knjiga g. Zorislava Petrovića,  ''Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku''. U kratkim crtama opisani su nam pokušaji ondašnjih bogatih srednjovjekovnih gradova da se pisanim zakonima i Statutima zaštite od korupcije. 

To me je podsjetilo kako često znamo prigovarati kako se po svemu što vidimo, Pag vratio u srednji vijek. Međutim, tek sad vidim da to uopće nije istina. Barem ne potpuna. 

Da je prema uzancama iz srednjovjekovnih statuta, danas bi većina hrvatskih političara bila obezglavljena, imovina bi im bila oduzeta, a kuće sravnjene do temelja.

Pa se danas, više od 13 godina nakon prodaje Selca na primjer, ljudi ne bi pitali tko je kriv za ovakvu situaciju u Pagu, niti bi im pogled na njihove brojne nekretnine izazivao pitanje GDJE SU NOVCI! A sjećanje na osobe postala bi priča s naravoučenjem. 

malo citata sa weba:


Splitska odredba po kojoj izdajniku komune imovinu treba konfiscirati, kuću srušiti, a on sam treba biti smatran doživotnim prognanikom (a ako bi takav ikada došao u ruke komunalnih organa, trebalo mu je odsjeći glavu) – ne odudara od sličnih zakona u brojnim drugim srednjovjekovnim komunalnim statutima. 


Korčulanski statut određuje „da se svakome tko učini ili pokuša nešto (učiniti) protiv Korčulanske komune i protiv njezina zajedništva, a osobito protiv komunalnih povlastica i prava, odsiječe glava i neka izgubi sva svoja dobra, koja neka pripadnu Komuni, i neka se njegova kuća sruši iz temelja. A ako pobjegne, neka bude u progonstvu.



Po Trogirskom statutu izgonom su bili obuhvaćeni čak i žena i djeca izdajnika.


Postoji više slučajeva egzemplarnog simboličkog rušenja kuća u posjedu izdajnika komune ili države. Kuća je sigurno bila temeljni simbol jedne seoske obitelji, možda čak i više negoli polje, vinograd, stado. Radiranje kuće iz seoskog kruga bijaše političko-magijski čin; više od upozorenja i zastrašivanja – uklanjanje neprijatelja, uništenje njegovog temeljnog simbola.



27 veljače 2016

Rođendanski post

Iskoristit ću običaj da se rođendani slave vikendom (blogov rođendan bio je jučer, 26.2.)
Pa unatoč lijenosti i zaboravnosti, čestitam sama sebi ovaj sedmi (7.)  blogov rođendan!

Živjeli!


:)

14 veljače 2016

Karnevale dobro moje

U skladu sa svojin djelatnostiman, članovi karnevalske udruge tri godine za redon, tri zadnja karnevalska cetvrtka hodili smo u ričavac. 
To je stara paška tradicija di maškarano društvo gre u kuće svojih prijateljov i ljubiteljov karnevala zapivat, malo zatancat, napit se po žmuj bevande, zagrist se frit ili cakod slanijega ca domaćin parića, malo se zabavit i onda partit daje kod drugoga prijatelja karnevala. Za poputninu, domaćin veselin gostiman da botiju vina, paketić bombonov, kobasicu, šaku fažola, dva-tri jaja, brašno... ca god oće. Pa lipo ako i neće. A takovih ni bilo, jer zna se kod koga se gre, ki voli da mu se gre i ki voli karneval. (Ako smo koga preskocili, neka ne zamiri jer ni naša krivica. Ne more se kod svih stić u samo dvi-tri ure od leroja).
ovako su  nas docekali svi kod kih smo bili
Bilo je tako i vogodišće. Sobon smo uzeli i mlaju mulariju ka se voli maškarivat, kako bi in pokazali ca je pravi ričavac: da znaju da ričavac ni odit pogradu ka muha bez glave, sa velin najlonon uruku i nabijat redon po vratiman, a kad ki otvori vrata da bledo gedaju unjega cekajuć da in da šoldov, jer ako in da jaja onda mu ih tornaju inkartane u fasadu.
mularija
Ota naša mića dica brzo su se snašli. Naucili su kad se triba otkrit, koga se ne smi otkrit, zac se svi praviju da ne poznivaju toga ki se ne otkriva, kako se piva, kako se kola i kako uvik triba reć fala, bog i laku noć. Naucili su da društvo uvik ima samo jednoga ki vodi (vođu puta), jednoga ki zna sve pisme (onaj ki nosi harmoniku) i jednoga jedinoga koga oni moraju čuhat (načulit uši samo na taj jedan glas). Dica su pametna. Tako smo i vogodišće odili po kućamin prijatelja karnevala i za poputninu skupili lipoga materijala za pojist i popit. 
Nismo sve sami proždrli i popili, nego ste veći del svega toga, vi dragi Pažani i vaše žene, pojli i popili na pijacu, a manji del kobasic i vina odvojili smo kako bimo namirili vridnu omladinu ka je preuzela nasebe zadaću da nacini kavšu za našega Marka. 
Kobasice i vino su dobili kako ne bi bili gladni, da in ruke ne trepiju dok miriju daske i zabijaju brukve u kavšu. Imali su vrimena sve to pojist i popit kad god su stili. To ca in je kobasic ostalo, pa su ih pojli na cistu sridu, dan posta i nemrsa, to in ni kriva karnevalska udruga, niti je to naš problem. Omladina je odrasla, punoljetna, znaju ca ciniju, samostalno donosiju odluke. Na kraju krajeva, ako ćemo grubo: ca su doma naucili, to vanka ciniju, ne?
Ima jedna muna od covika ka je sve ovo našla komentirat i zamirat članoviman karnevalske udruge. Ne znan je triba plakat od muke, sa kakoviman smo okruženi ili samo mahnut rukon… Karnevale dobro moje.
naš Marko