14 listopada 2017

Rozi u tašku

Tradicionalni paški izraz ''rozi u tašku'' koristi se za opis lažnog, licemjernog prihvaćanja nečega radi nezamjeranja. 

Licemjerno prihvaćanje radi nezamjeranja će kad-tad iskoristiti apsolutno svatko.

Izraz ''rozi u tašku''  u Pagu je dobio kultni status, dok ostali licemjerstvo koriste kao nešto normalno, bez naziva i nevrijedno spomena.



16 srpnja 2017

Nosiva tradicija

Od trena kad sam shvatila da treti pod kod nane, nanin komo i ormarun, nije samo puko skladište robe za maškare pa do danas, prošlo je više od trideset godina. 
Moj omiljeni odjevni predmet tada je bio i ostao komešić koji se idealno slagao sa stilom kojeg sam obožavala: traperice; kratke, duge, stare, nove, isparane, traper suknja, patike, japanke, bose noge… 
U međuvremenu sam na ulicama našega grada viđala tek rijetke prizore mlade žene koja ležerno nosi dio naše Paške nošnje, našu košuju i često bih pomislila kako je to baš lijepo i kako ću i ja tako, ali sad nemam vremena, čekat ću neku priliku, drugi put ću…

Istina je da se dijelovi nošnje nose i češće, ali uglavnom je to u doba karnevala, kad iz prenatrpanih ormara vadimo mudande, košuje, komeši i fuštani, a fini miris lavande ili naftalina obavija nas dok iz kuće krećemo prema Pijaci.

Odavno se bavim mišlju na koji način prezentirati Paškinjama njihovu vlastitu dotu kao nešto čemu nije mjesto samo u zatvorenim ormarima i škrinjama. 
Sve su jači trendovi nošenja odjeće ukrašene tradicionalnim detaljima (obično nekih drugih naroda) i šteta je ne iskoristiti taj trenutak kako bi jednostavno i bez traženja skuže neke posebne prigode napokon otvorili svoje ormare, izvadili nošnju i izabrali potpuno nosive njene dijelove.

Naslovnica (pregled knjižice je u izradi)

Pred vama je mala modna knjižica Nosiva tradicija u kojoj se nalazi samo djelić mojih ideja kojima sam vam željela približiti vašu vlastitu dotu, odjeću vaših predaka koju čuvate skrivenu čak i od vlastitih očiju. 
Knjižicu nisu stvarali modni stručnjaci već grupa entuzijasta koji se nadaju da će vas ovaj projekt potaknuti, dati vam inspiraciju da slobodno i bez zadrške odjenete tradiciju i nosite je kao modni dodatak.
Bogate su naše škrinje, komoi i ormaruni


Modeli koje vidite samo su dio jednog puno većeg mozaika kojeg možemo skupa učiniti odvažite li se odjenuti i prošetati svoju tradiciju ulicama našega grada. 
Pozivam vas da nam se pridružite, da svojim prijedlozima i sugestijama ali i nošenjem prezentirane nosive tradicije učinimo ulice našega grada prepoznatljivijima, toplijima i ispunjenijima osjećajima i uspomenama na one koji su u tu odjeću utkali svoj ponos i ljubav, očekujući od svoje djece da ih sa istom ljubavlju nose. 


Zahvaljujem se Ivani Tičić Deda, koja je pristala biti modelom, njenoj majci Jelici Tičić koja je otvorila ormare i s ponosom pripremala odjeću koju smo vam prikazali, i njenoj teti, Mirjani Tičić koja je brinula da se odjeća prezentira na primjeren i dostojanstven način.
Zahvaljujem Elvisu Šmitu koji je bez dvoumljenja pristao fotografirati i koji je svojim prijedlozima učinio da ova knjižica izgleda ovako kakvu je sad gledate.

Ovaj projekt Nosiva tradicija nastavlja se.
Za jesen 2017. god. predviđeno je okupljanje i snimanje novih kadrova kojima želimo prikazati više nosivih dijelova naše nošnje u kombinaciji sa detaljima koji obično čine svakodnevnu odjeću.
Ukoliko ste zainteresirani za suradnju molim vas da me kontaktirate.
rosana.fabijanic@gmail.com 


Photo by Elvis Šmit
Model Ivana Tičić Deda

23 veljače 2017

Paški karneval

Tradicionalni paški zimski karneval.
To je ono kad si doma kod nane na treti pod i prećeš po komou i ormarunu, išćeš didov najstariji terliš i zbužani merlići, a na pijacu su glazbari već zasvirali paško kolo koga cuješ kroz barkun, kroz zatvorene stakla i škure, pa sva nervozna letiš preko štantov, derciš doli po škale, viceš da ti ki ne naleti na put, izlićeš na ulicu i u tri šalta si na pijacu! A onda gedaš..i gedaš… i gedaš…. Gedaš kadi je mater, i oće li te uzest ukolo dva tri đira okolo pijace….
Jebeš ti povorke, i princi i kjuci i nerazgovjetni govori na bini.
Kolo, kolo dajte!


28 prosinca 2016

UPU rupa u brdu i daščice za potpalu




Fotografija Rosane Fabijanic.Fotografija Rosane Fabijanic.

Dragi prijatelji Pažani i Paškinje
Trunku je zahladilo pa koristim ovu priliku radosno vam preporučiti da po daščice za potpalu možete otići na Kakaru.

Točna lokacija je kod raskopanog (eksploatiranog) brda iznad Kotice ili Veloga boka, tamo gdje su nam na sva usta najavljivali raskošan hotel, spa i welnes sa ljekovitim blatom.

Tamo gdje je po hitnom postupku prije tri godine za potrebe hotela usvojen (UPU TZ) Plan Kotica, a vlasnik terena je neki čudni Slovenac sa još čudnijim djelatnostima.

Kako god, netko je prije otprilike mjesec dana srušio stare škale i munigini  i izložio starinu vremenskim uvjetima.
Hrpa koju vidite na slici sadrži relativno dobre daske od škal, šibujive daščice i lesonit.

Ako požurite dopast će vas drvo za potpalu.
Veći dio lesonita već krasi okolne padine. Inače, kažu mi da je komunalni redar obaviješten ali ... Ne znam sto znaci ovo ali.
Hrpa je na privatnom vlasništvu?
Nema problema.
Kad bura prospe daske po brdu i plažama sve ce se stopiti sa okolišem. .... Navali narode!!!

Fotografija Rosane Fabijanic.



09 rujna 2016

O kondotu

Nakon puno vremena naš grad je dobio dugo obećavani JAVNI ZAHOD. Takozvani gradski kondot.
Nakon svih mogućih lokalnih izbora, jedno (jedino) od obećanja je ispunjeno.
Ne znamo ima li zahod uporabnu dozvolu, ali činjenica je da je ljetos pružio olakšanje bezbrojnim turistima koji se nisu mogli načuditi ovolikoj rasipnosti jer pišali su i kenjali badava. Mukte.
Od užeg kruga prijatelja i poznanika koji su se ljetos koristili zahodom, nismo čuli pritužbe na račun čistoće. Međutim, svi koji su posjetili zahod u večernjim satima bili su neugodno iznenađeni mrakom u muškom dijelu zahoda.
S obzirom da je ovo ipak detalj paške turističke ponude, smatramo potrebnim upozoriti nadležne koliko je bitno jedan ovakav važan, ako ne i ključni turistički objekat održavati u ispravnom stanju.
O ovom nemilom slučaju nadležni su obaviješteni još početkom kolovoza, ali na žalost bilo je to kao gluhome dobro jutro.
Stoga pozivam prijatelje i poznanike da dijeleći ovaj status podrže projekt: SHERAJMO DA SHVATE.
Padaj silo i nepravdo!


01 lipnja 2016

Koltra




Dvi ovakve iste divote uplela je moja sveky, jednu za moga muža, a drugu moja kunjada drži u ormar.
Njezina je na postiju bila kad je rodila svoju dicu i morebit još kikod dan plus, dok ova moja svako novo Tjelovo mami pogledi ženski za procesijon. 

Tjelovo 2016. u Koludraškoj ulici


Nakon toliko godišća brižnoga zamatanja u beli lancunić i antimelu, na najvišemu mistu u ormarunu, okruženu lavandon i sapunima u facolić i povremenoga, jedan put na godinu izvlačenja na barkun, doša je red da se po drugi put od svoga nastanka opere. Taj važni i prevažni zadatak povjerila san Mirjana Mandić Karavanic da je opere i osuši u svojoj butigi Sunčana 
Priznan, bilo je malo straha kako će na kraj sve ispast, pogotovo kako će ''crvići'' podnit tretman, ali evo van slike pa se same uvjerite. Koltra je čaro bela i crvići su ostali isti. Potli lita ponit ću joj na pranje i koltru ku je meni moja mater uplela i sa kon se najvolin pokrivat liti, kad ranojutarnji propuh od ulice ohladi gole križa na postiji.
   









Tjelovo 2016. u Koludraškoj ullici

Tjelovo 2016. u Koludraškoj ulici





08 svibnja 2016

Bespametni...
























Kako shvatit ovakvog čovjeka?
Pretpostavljam da uređuje kuću, vjerojatno apartman za turiste.
Takav se oglašava na webu, u raznim novinama, moguće da ima i svoju web stranicu gdje se hvali pozicijom, pogledom, prirodnim divotama.....






07 svibnja 2016

Sezona građevinskog otpada

''PREDSEZONA MORA POČETI VEĆ ZA USKRS'' 
''POSEZONA SE MORA PRODUŽITI ŠTO JE MOGUĆE DULJE''
Svakoj vlasti puna su usta ovakvih parola.


Pag:

Predsezona je počela za Uskrs. 
Ne ona turistička kakvu smo priželjkivali, već ona građevinska. 
Naravno da je graditi normalno, potrebno. 
Popravljati, adaptirati, rekonstruirati, dograđivati, pregrađivati, izgrađivati, kopati, prekopavati, pokrivati, otkrivati, sakrivati…
Na Vodicama žicom ograđena stoji naša ''jama''. 
Rupa na pol puna ili na pol prazna, kako hoćete,  za koju naše Ministarstvo zaštite okoliša kaže da je ilegalno odlagalište. 
Da se u nju ništa ne smije bacati. 
A ako je Pag (Grad, vlasnici…) želi sanirati, što  znači – ZATRPATI, da moraju naručiti, platiti, napraviti nekakvu studiju koja će pokazati koliko čega ima u jami. I da nakon toga mogu započeti sa sanacijom – ZATRPAVANJEM.


Koga briga koliko jogija, starih automobila, krepanih ovaca, prasaca, trstika, zahodskih školjki ima u toj prokletoj jami, kad je ionako jedini plan da ju se ZATRPA??!



Novaca za studiju nema pa jama stoji, ZJAPI i čeka bolja vremena.



Za to vrijeme u Pagu se ruše razne građevine, a građevinski otpad autoprijevoznici odvoze kud im cesta dozvoljava. 

Snalaze se ljudi. Imaju plaćenu turu odvoza i  mukte istresaju otpad.  Dupla zarada. 


Čistoća trenutno nema mogućnost prihvata takve vrste otpada. Uskoro hoće, ali do tada…



Na području našeg Starog grada, bogatog arheološkog nalazišta, na temeljima antičke luke, pod krinkom uređenja nekakve rive za veslački klub (tako kažu, ne znam je li to službeno)  dovozi se otpadni građevinski materijal.  

Tko izdaje ovakve naloge? Tko gradi? Gdje su konzervatori? Dozvole?


Kad već sve ionako radimo ilegalno, zar ne bi bilo logičnije da jednostavno zanemarimo odluku Ministarstva zaštite okoliša, koje u našem slučaju ama baš nikako ne štiti okoliš, i sav građevinski otpad istresemo u jamu? 



Ovako i onako je moramo zatrpati. 

Sumnjam da će kome smetati da se jama zatrpava (osim nekome iz Ministarstva, što nas ionako nikad i nije  bilo briga).
Ne bi nam bilo prvi put da se oglušimo o kojekakve zabrane raznih Ministarstava. Znaju to bolje oni koji u ladicama drže pospremljene naloge. Još nitko nije zbog njih ni ukoren a kamo li kažnjen.


Zabranom odlaganja u jami Ministarstvo zaštite okoliša postiglo je samo to da sad građevinskog otpada imamo na svakom kilometru našeg otoka. 



A Grad, umjesto da se pod hitno primi posla oko rješavanja ovog problema, šuti i tolerira apsolutno divljaštvo. 



A jama zjapi.
















09 travnja 2016

Samo neka je

Bio je ovo veliki tjedan. Dug i turbulentan. Napet. Pun iščekivanja.  Pun muvinga, osjećaja važnosti. Tjedan ispunjen pisanjem prigodnih govora.
Pisanjem.
Bacanjem u smeće.
Pa opet pisanjem.
Pa opet bacanjem u smeće.
Protokol se mijenjao iz sata u sat, gradonačelnici domaćini su bili sve nervozniji.
Peglale su se košulje.
Štirkale se pokrivace od Julovice do Lunjskoga puta.
A onda je Predsjednica došla u Pag.
Ne. Najprije je pošla u Novalju.
Pa je tek nakon Novalje došla u Pag.
Rotirke na serpentini primijetila sam u 20:19.
Žamor na pijaci zamuknuo je u 20:49.
Bilo je to 30 (slovima: trideset)  minuta,  u kojima je predsjednica svih Hrvata po mrkloj mračini, pod sitnim kapljicama kiše, posjetila moj grad i u govor od par minuta ugurala zagrljaje sa prisutnom dječicom, pohvale na račun ljepota grada koga i nije vidjela  i isprike radi ovakvog površnog, ''samo neka je'' posjeta.

Kad je dolazio Maršal, napravili smo most.
Kad je došao Tuđman, otkrili smo spomenik Kašiću i popravili fasade na Pijaci.
Kad je došla Grabar-Kitarović, bila je noć.









Domaćim  HDZovcima falilo je riječi/slova za opisati sreću.