09 svibnja 2015

Čistka

Jutros  u 9 sati započela je volonterska akcija nazvana Zelena i Plava čistka.
Zelena, jer se čisti smeće s kopna, a Plava jer se čisti morsko dno.
Zelena je trebala biti 18.4. ali je zbog kiše odgođena i tako se spojila sa Plavom čistkom.
Plavu čistku odradili su Orada i prijatelji iz nekoliko ronilačkih klubova, a Zelenu čistku odradili smo svi mi ostali koji smo se digli u 8 sati i došli na staru rivu ispred Prvog magazina.


Grupa optimista, otprilike trideset ljudi naoružani velikim vrećama za smeće krenuli su u proboj prema Lokunji, dok je još tridesetak manje djece s učiteljicama krenulo put Prosike. 
Školska djeca su čistku odrađivala u smjenama. Mali prvi, malo veći nešto kasnije, a najstariji oko podne. 

Jurišnoj postrojbi tijekom jutra pridruživale su se interesne skupine sastavljene od vlasnika kuća oko kojih se čistilo i par za mene novih lica, iznenađenih spoznajom da se ovakve stvari (volonterske) održavaju u Pagu.

Bilo je vruće, bilo je naporno, bilo je šporko, ali je uspješno završilo. More crnih vreća i pun kontejner ''ukrasili'' su ovaj aktivni dan koji je završio ručkom u DVD-u, gdje su  djevojčice plesne udruge Kissa, iako su jutro provele u čistki na plaži, spremno i profesionalno odradile svoj prvi plesni nastup na travnatoj Julovici pred umornom publikom. 



Ovih par rečenica je sažetak događaja na čijoj se organizaciji radilo punih mjesec dana. Ovo je kratki izvještaj događaja u Paškom kvartu zvanom ''namo doli na Lokunju''….

Za cjelokupno izvješće, koje uključuje sve mjesne odbore osim paškog, sve pregovore, dogovore, razgovore, rasprave, dovoženja, odvoženja, prevoženja, nabavu, dopremu, otpremu, politiku, netalasanje, ustručavanje…. trenutno nemam želju jer ova inspiracija koju gušim u sebi izbacila bi u javni prostor samo pičkaranje.

Mogu samo reći da kad čovjek poželi nešto stvarno kvalitetno odraditi u ovome gradu, mora potrošiti šesnaest kila živaca i barem dva kila tjelesne mase. 

Zelena, Plava, ljubičasta, žuta, crna…. kakva god da bila, kad god da se organizirala, u koje god doba godine, u čijoj god organizaciji, na njoj se uvijek pojave isti ljudi.
Slično kao na tradicionalnom paškom zimskom i ljetnom karnevalu…
Puna su nam usta hvalisanja tradicijom. 
Hvalimo se čipkom, hvalimo se sirom, hvalimo se gradom….. 
Nema čega sa čim se ne hvalimo. 
Pa čak i sa čistoćom našeg voljenog grada, samo je to hvaljenje nekako naopako.
Puna su nam usta hvaljenja time da imamo poduzeće za smeće, ali da nam je grad šporak. 
Time se hvalimo najmanje jedan put na dan.

''Grad nam je šporak! Vidi kako je šporkooo! Kakvi smo mi šporkačoooniiii…… Užas!....Komunalije (tako Pažani zovu Čistoću) ne čisti naše smeće!!! Sramotaaa, za što ih mi plaćamoooo…. Ništa ne radeeeeee!''

Ne bih sad nabrajala baš sve što bi Čistoća trebala raditi a ne radi, ali moram spomenuti dvije-tri stvari: 
Sa dva-tri zaposlena ulična pometača ne može se pomesti grad od Fumije do Bošane. Grad nije samo centar, tri ulice i pijaca.
Bez javnog plana i programa odvoza smeća, bez propagande KOLIKO-GDJE-KAD je moguće odvesti krupni otpad, ljudi će i dalje odvoziti madrace u Bošanu, vodokotliće u Stari grad i slično. Jer ljudi ne znaju. Manji broj ljudi možda zna, ali ostali nemaju pojma. Znam to sigurno.
I onaj najvažniji detalj za koji Čistoća ipak nije odgovorna: bez provođenja komunalnog reda Pažani će i dalje biti – šporkaćoni.

Pa se vraćam na početak ovog monologa: 
Hvalimo se time kakvi smo šporkaćoni. Prozivamo Čistoću za nerad, a sami nismo u stanju držati red u vlastitoj okolini, u vlastitim dvorištima, pred vlastitim vratima. 
I kao takvi nemamo nikakvu savjest ni prema široj okolini. Prema cesti ispred kuće, prema plaži, prema javnoj površini, ledini, pijaci…..

Kad nekog pozoveš na volontiranje bilo koje vrste, on pobjegne glavom bez obzira. A kad ga pozoveš na volontersku akciju čišćenja, onda ne da pobjegne nego upire prstom u tebe i naziva te idiotom: ''Cistit? Da nebi! Neka cisti onaj ki je plaćen!''

Da. Istina. Neka čiste oni koji su za to plaćeni.

Ali gdje je nestao osjećaj korisnosti? Što znači biti koristan društvu i zajednici? Zar nam je inat postao važniji od dobrog djela i zadovoljstva? Zar nam je draže sipati otrov nego prošetati ulicom koju smo sami, svojim rukama raskrčili od smeća što ga je nanijela bura ili još gore, što smo i sami u nemaru napravili?

To će neki drugi, to ne moram ja…..




1 komentar:

ante papageno kaže...

to je to., hvala na ispravci.,