Statutom protiv korupcije

''Ustrajnom voljom, poštenjem i nepokolebljivim radom'', daleke 1905 godine zapisano je u beton na ulazu u zgradu naše općine, naše Gradske uprave. 

Sudeći prema nabubrenim škafetinima hrvatskih sudova i raznih institucija koje se bave različitim paškim slučajevima kao što je na primjer zlouporaba položaja i ovlasti, ova slova su prilikom ulaženja u zgradu ispreskakali mnogi od onih koje su Pažani odabrali da budu gradonačelnici, zamjenici, članovi Gradskog vijeća, Poglavarstva, Skupština....

I ne samo da su ih ispreskakali. 

Mnogi od njih nisu ni vidjeli da tako nešto stoji zapisano na ulazu u zgradu u kojoj bi se trebale donositi odluke koje će ljubljenom im gradu i svima, a ne samo njima, učiniti život dobrim, boljim, ljepšim, sretnijim, kvalitetnijim....

Mnogi od izabranih su vrlo kratko obnašali svoje funkcije, neki malo duže, a neki preko svake mjere.

Mnogi nisu ni znali što im je poslanje već su bili samo tijelom prisutni da bi onima na višim položajima davali brojčanu premoć, takozvani hidrauličari.

Tijekom godina, uglavnom su se izmjenjivala samo tri slova stranke koja je pobijedila na izborima, a članovi u tijelima vlasti rotirali su se po sistemu tko bi gori sad je doli... 

Informacije o radu tijela vlasti  rijetko su izlazile u javnost, osim u slučaju kad bi se neki od njih ''uzjogunio'', najčešće jer mu neki privatni interes ne bi naišao na razumijevanje kod većine. Tad bi se novinski stupci punili nekakvim dokazivanjima, nekakvim prijetnjama DORH-om, USKOK-om, nekakvim pričama koje bi nakon desetak dana zaboravili svi. I oni koji su prozivani, i oni koji su ih govorili u novinarsko pero i oni koji su ih pisali. 

Za srijedu, 2. ožujka bila je najavljena Tribina gradonačelnika. Na oglasnim pločama osvanuli su plakati, a isto i  na web portalu Grada. Plakat na kojem je pisalo ''TRIBINA GRADONAČELNIKA''.

Nigdje nisam mogla pročitati koja je tema tribine.

Dvorana Kneževa dvora bila je puna. Doslovno. 

Nakon gradonačelnikovog govora, prisutni su shvatili samo jednu stvar: novca nema niti će ga uskoro biti dovoljno čak ni da vidimo svjetlo na kraju tunela.

A nema ga jer su svi oni gore u tekstu spomenuti krivi za to.

Donosili su odluke o prodaji nekretnina (brda, polja, šume...) ne vodeći računa da u gradu Pagu sve što na papiru izgleda kao 1/1 (jedan kroz jedan-popularni naziv za čistoću vlasništva zemljišne čestice) u naravi nije tako i da prije svake takve konačne odluke treba dobro provjeriti, pregledati, biti siguran da se ne previdi nešto što će se vratiti kao bumerang i ukopati nas u mjestu, kao što nam se sad događa. 

A znali su za to.

17.9.2003.

4.10.2003.

https://www.youtube.com/watch?v=TakNd0R0Sz0

I svaki put  se postavlja isto pitanje: Gradonačelniče, tko je kriv za to? 

A pitaju to građani koji točno znaju tko je kriv, samo eto, njihova saznanja o krivcima spadaju u kategoriju lamentiranja. 

Nisu potvrđena od strane onoga koji bi imenovanjem pravih krivaca za našu pašku (proračunsku) tragediju, na sebe navukao bijes okrivljenih, onih kojima se po dobroj hrvatskoj sudskoj praksi nije ništa dokazalo i kao takvi, dok im se ne dokaže bit će nevini.

A dokazivanje traje, i traje i traje i traje......  a narod čeka i čeka i čeka..... 


U prilogu je dio rasprave što se vodila na mojemu facebook profilu po završetku tribine gradonačelnika. Upravo svjedočite javnom nastupu Andreje Bukše, bivšeg paškog gradonačelnika, preko facebook profila prijateljice. 

Javni nastup Andreje Bukše, bivšeg paškog gradonačelnika peko facebook profila prijateljice

Prekjučer je učenicima u srednjoj školi, a jučer u prostoru izložbe Bartula Kašića, predstavljena knjiga g. Zorislava Petrovića,  ''Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku''. U kratkim crtama opisani su nam pokušaji ondašnjih bogatih srednjovjekovnih gradova da se pisanim zakonima i Statutima zaštite od korupcije. 

To me je podsjetilo kako često znamo prigovarati kako se po svemu što vidimo, Pag vratio u srednji vijek. Međutim, tek sad vidim da to uopće nije istina. Barem ne potpuna. 

Da je prema uzancama iz srednjovjekovnih statuta, danas bi većina hrvatskih političara bila obezglavljena, imovina bi im bila oduzeta, a kuće sravnjene do temelja.

Pa se danas, više od 13 godina nakon prodaje Selca na primjer, ljudi ne bi pitali tko je kriv za ovakvu situaciju u Pagu, niti bi im pogled na njihove brojne nekretnine izazivao pitanje GDJE SU NOVCI! A sjećanje na osobe postala bi priča s naravoučenjem. 

malo citata sa weba:

Splitska odredba po kojoj izdajniku komune imovinu treba konfiscirati, kuću srušiti, a on sam treba biti smatran doživotnim prognanikom (a ako bi takav ikada došao u ruke komunalnih organa, trebalo mu je odsjeći glavu) – ne odudara od sličnih zakona u brojnim drugim srednjovjekovnim komunalnim statutima. 

Korčulanski statut određuje „da se svakome tko učini ili pokuša nešto (učiniti) protiv Korčulanske komune i protiv njezina zajedništva, a osobito protiv komunalnih povlastica i prava, odsiječe glava i neka izgubi sva svoja dobra, koja neka pripadnu Komuni, i neka se njegova kuća sruši iz temelja. A ako pobjegne, neka bude u progonstvu.

Po Trogirskom statutu izgonom su bili obuhvaćeni čak i žena i djeca izdajnika.

Postoji više slučajeva egzemplarnog simboličkog rušenja kuća u posjedu izdajnika komune ili države. Kuća je sigurno bila temeljni simbol jedne seoske obitelji, možda čak i više negoli polje, vinograd, stado. Radiranje kuće iz seoskog kruga bijaše političko-magijski čin; više od upozorenja i zastrašivanja – uklanjanje neprijatelja, uništenje njegovog temeljnog simbola.

et domus eius diruatur a fundamento