Predizborne vijesti

 Malo je još vremena ostalo do početka lokalnih izbora, a u našem malom gradu čini se da se ništa po tom pitanju ne događa.

Ljeto je završilo, ima još nešto malo turista što obilaze već mrtav grad, a među njima sad je lakše uočiti pojedince koji ne mijenjaju svoje navike. Ima jedna skupina ljudi koje ne možete izbjeći kad izađete u đir po gradu, neovisno o godišnjem dobu.

Grad je malen, đir je standardan i jednoličan, a oni su tu sveprisutni: Branimirova, Vela ulica, pijaca, bivša Končareva, Uhlinac, Branimirova, Vela ulica.... i tako u krug. 

Poznati paški đir.

Ali ipak, kad pogledam malo pažljivije u te ljude koji se šetkaju paškim ulicama, kad obratim pažnju na način kojim pomiču tijela i primiču ramena i glave jedni drugima, dok tobože neobavezno šeću, ne mogu a da ne zaključim sljedeće:

Njihova kampanja nema ni početak ni kraj. Njihova kampanja traje od prvoga dana kad ih je mater Politika, a otac Izborni zakon uzeo pod svoje skrbništvo.

Prema dosadašnjim primjerima ti su ljudi vrsni poznavatelji svega živog i neživog u gradu. Oni znaju kako se slažu političke slagalice i razne poltronske križaljke. 

Lako ih je uočiti u ovom opustjelom gradu, jer mogućnost da ćete sresti nekog drugog mizerna je.

Njihova šetnja obično počinje u suton (baš romantično zvuči).

Lagano hodajući s rukama na guzici ili u džepovima, rijetko gestikuliraju i tiho pričaju.

Povremeno zastanu, osvrnu se (slijedi li ih tko), kašljucnu i nastave svoj klateći hod.

Odmore se na majmunskom otoku ili pod lunetom zborne crkve s koje na njih gledaju Bogorodica i par osakaćenih anđela s pročelja.

Po tome su prepoznatljivi.

Isto kao što sam njima prepoznatljiva ja, dok tumaram polumračnim ulicama i mračno jezivim parkom na Goliji u potrazi za mirom koji je prijeko potreban mojoj beštiji da se olakša.

Dolazak noći u ovom sablasno sivom gradu opustjelih ulica i izdužene sjene navedenih kalkulanata, ne donose ništa dobro.

Najveći dužnik u Zadarskoj županiji podnio je prigovor na porezni dug, a kaže da taj posao, za koji mu je određen porezni dug, nema nikakve veze s poslom zamjenika gradonačelnika.Ostavku neću podnijeti, mene može smijeniti samo narod koji me je izabrao i zato smatram da i dalje mogu normalno obavljati svoju dužnost − zaključuje dogradonačelnik Paga.

Muljatori u mirovini s prosjekom od pet tisuća kuna,  u svom vlasništvu imaju vrijedne nekretnine i pokretnine. Nakon čitanja optužnice, sva trojica rekli su kako se ne osjećaju krivima niti po jednoj točki optužnice. 

Zadnjih nekoliko dana, ove vijesti koje smo imali prilike čitati na poznatim paškim i inim portalima vjerojatno su tema i ovih gore navedenih majstora.

Da je ekipa opljačkala i uništila Pagplastiku i nije neka novost. Niz paških obitelji direktno je osiromašen njihovim djelovanjem. Mnogi i danas osjećaju posljedice, a osim materijalne štete, mnogi trpe povredu dostojanstva.

Još uvijek se usmeno prenose opisi jada i bijede iz tih vremena.

Bilo je to pred više od 10 godina, a mi, Pažani, iz toga ništa nismo naučili. Od tada do danas dogodio se čitav niz sličnih, ali i novih vrsta pljački, ugnjetavanja, zataškavanja… A mi, Pažani, i dalje kao gluhonijemi zarobljenici u svakome tko upiše svoje ime na listu za kandidata (bilo čega) gledamo izbavitelja.

''Taj i taj'' bi nas trebao izbaviti od ''toga i toga'', dok mu se u isto vrijeme mi smijemo i rugamo iza leđa. Još jedna budala koja je mislila da može!

Tako Pažani biraju svoje vodstvo. Po tome smo poznati. Radi toga nam se ostatak nama poznatog svijeta ruga!

Što ćemo i kako ćemo? Koga ćemo i imamo li ikoga uopće? Ima li netko o kome se nije pisalo po novinama u negativnom kontekstu? Ima li nekog, a da za  njim nije objavljena  tjeralica? Da li se rodio taj koji će zadovoljiti sve Pažane?

Naizgled komplicirano pitanje ima vrlo jednostavan odgovor.

Pitanje je samo ima li dovoljno hrabrosti u takvim ljudima da se istaknu, da dignu glave i da usprkos vrlo izglednoj šporkoj igri ustraju i ne posustanu.