mrtvi cvijet

Neki dan gradom je prozujala vesela vijest: Naš mali grad dobio je nagradu ''Plavi cvijet''!

Nagrada je to koja se dodjeljuje za najuređeniju turističku destinaciju.

Viđeni u lokalnoj birtiji, gradonačelnik i direktorica Turističke zajednice uzbuđeno su raspravljali očekujući novinare i televiziju, ne shvaćajući jadni da nam je nagrada došla ''samo'' od strane Zadarske županije, što znači da ćemo ostati uskraćeni za njihovo pojavljivanje i obraćanje putem TV ekrana. Na našu sreću.

I dok je gradonačelnik već zalizivao frizuru,  na mojem omiljenom portalu raspravljalo se o uvjetima koje je naš mali grad zadovoljio da bi dobio jednu takvu lijepu nagradu.

Turistička patrola vjerojatno je bila  posebno ozbiljna i stroga kad je gledala detalje kao što su:

-         Ulaz, prilaz našem gradu

-         Izgled središta mjesta

-         Signalizacija

-         Izgled svih javnih objekata (i izgled i uređenost i opremljenost)

-         Izgled javnog WC-a

-         Hortikulturno uređenje

-         Brojnost turističkih objekata i njihova ponuda

-         Događaji, manifestacije i priredbe (njihovu vrstu i brojnost)

-         I za kraj, ponuda robe i usluga

Uopće mi se ne da stavljati slike kojima bih mojim ''štiocima'' i onim drugima, pokazala na što je ta patrola nailazila prilikom obilaska našeg grada. Ako je ta patrola uopće bila u našem malom gradu.

Ako su stvarno obilazili ovaj grad, onda su to morale biti osobe s bijelim štapom. Slijepci, a uz to u najmanju ruku prehlađeni i zaštopanih nosova.  

Vjerojatno nisu puno ni pojeli u nekom od par paških restorana, jer da jesu, barem jednom od njih bila bi potreba pišati u javnom zahodu, u paškom gradskom zahodu, kako bi ga mi popularno zvali – da ga imamo.

Sa gradskog portala mogli smo pročitati i objavu da je Turističko informativni centar proglašen najuređenijim i najbolje opremljenim uredom u Zadarskoj županiji.

Vjerojatno se gradonačelnik uopće nije sjetio da mu je tu nagradu priskrbila jedna jedina osoba, koja je svoju inicijativu da se neugledni TIC sa pijace preseli,  platila - otkazom.

U taj prostor bivše Riječke banke, u zgradi sa satom koji ne kuca već dugi niz godina, ušla je gore navedena turistička patrola.

Na ulazu su im dobrodošlicu poželjela dva na smrt osuđena oliandera i masna staklena vrata s nakeljenim papirima formata A4 s objavama radnog vremena za turiste i za prijavu gostiju.

A unutra nasmiješeni djelatnici, ljubazno prstom upiru u komad papira na kojem natpisom ''KOLINDA POPODNE'' daju do znanja da je taj divan prostor otvoren i u popodnevnim satima.

Nemojmo zaboraviti da jedna smjena traje 8 sati, pa ako se djelatnicima TIC-a pripiša unutar radnog vremena, vjerojatno i oni svrate do onog precijenjenog paškog gradskog zahoda.

Stvarno ne znam iz kojeg smjera je turistička patrola stigla u naš grad, jer naš visoko ocijenjen izgled južnog ulaza u grad može imati samo jednu vrstu znaka dobrodošlice:  ''Dobrodošli u grad trstike i muhnja''.

Mrtva stabla, izgorena hortikultura nekad lijepe okućnice, a danas stratište starog pogona Sirane, tužan su prizor i slučajnim i namjernim posjetiteljima.

Da je vesela ekipa turističke patrole kojim slučajem pala s neba ili da su kao nekada Vangom došli na rivu kod Burina, ostali bi užasnuti izgledom našeg parka na Goliji, gdje  polumrtva siva hortikultura cijelo ljeto prkosi strašnoj suši.

Da su u Pag stigli s te strane, zabezeknuto bi gledali u beton, u kratere raspucale i opasne rive.

Kad su ocjenjivali izgled središta mjesta, vjerojatno je bilo gluho doba noći, kad se središte grada jedino i može vidjeti, a da pogledu ne smetaju silni šeširi, šlape, luftmadraci, spužve, izblijedjele cvjetne haljinice i slična Made in China roba, koja čini osnovnu turističku ponudu u ovom gradu.

Dalo bi se nabrajati, ali ne da mi se više. Za sad.

Zaključujem, s gnušanjem, da ova nagrada nema apsolutno nikakvu vrijednost. Dijeliti je ovako šakom i kapom nema nikakvog smisla. Ne znam što se time postiže, osim udovoljavanje egu pojedinaca koji osim za površnost, za ništa drugo i ne znaju.