17 studenoga 2009




Već neko vrijeme pokušavam rezervirati burni i sunčani vikend, kako bi oprala deke, prekrivače i tepihe što još od ovog ljeta čekaju svoj red.
Ali Bure nema....
Danima ova gnjila vlaga diktira raspored radnji po kući. Sve mi se svede na kauć i ognjić.......
Nije baš da sam luda za raganom i neverom, ali Bura me uvijek oraspoloži svojim friškim, zdravim zrakom. Bit će da se puno ljudi isto osjeća, jer i Kaldo je jutros odlučio pisati o Buri, pa sam zahvaljujući njemu, pronašla ove zanimljive tekstove.

U narodnim vjerovanjima, postoje razne legende o Buri u liku mlade djevojke. Petar Zoranić u svom romanu Planine zapisao je jednu verziju legende. Prema toj narodnoj priči, Bura je bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka, plemenitog roda. Zbog svoje naprasitosti i oholosti, odbijala je redom sve prosce. Svoju ljepotu ipak je previše hvalila i dičila se njome, i jednom prilikom izjavila je da je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura.

Prema drugoj legendi, bura je djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kad netko opsuje vjetar. Za osvetu, može onome tko je opsovao vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga, prema narodnim običajima, buru se nikad nije smjelo opsovati.

Izvor:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bura



O nastanku Velebita i Jadranskog mora
Jedna od starih legendi, sačuvana do danas, govori o tome kako je nastalo Jadransko more.
Bilo je to davno u pretpovijesno doba kad su u zemlji Iliriji živjeli majka Bura i otac Jug koji su imali dvoje djece: sina Velebita i kći Adriju.
Velebit je bio snažan mladić visokog rasta, a njegova sestra Adrija imala vitko i nježno tijelo, modre oči i dugačku plavu kosu.
Sretne i bezbrižne dane prekine otac Jug odlučivši krenuti na put sa željom da otkrije još ljepšu zemlju. Ženi i djeci obeća da će se vratiti za sedam godina. Poljubi ih i krene na krilima vjetra.
Kad se navršila sedma godina, Velebit i Adrija zajedno s majkom Burom popeli se na vrh jednoga brijega kako bi dočekali povratak oca. S vrha brijega opaziše kako na nebu leprša jedna velika ptica i svojim glasanjem najavljuje dolazak Juga.
Uskoro se na obzorju pojavio Jug, a kad je stigao nadomak zavičaja, zao duh i veliki čarobnjak zaustavi ga i zatvori u tamnicu.
Naime, mislio je da će, bude li Jug svezan, lako svladati njegovog sina Velebita i oteti krasnu kćer Adriju, u koju se zaljubio.
Nad Ilirijom je zavladala neobična strašna tišina jer nestankom Juga nestao je i svaki zvuk. U ljude koji su do jučer bili sretni i veseli ušao je strah.
Jedne noći za vrijeme oluje čarobnjak se poput jastreba baci na plodni kraj.
Od straha majka Bura se pretvorila u orla, sin Velebit se skamenio i postao planina koja i danas nosi njegovo ime, a kći Adrija sunovratila se s litice i preobrazila u Jadransko more.

Izvor:
Turanj (kraj Biograda)
Kazivao Aleksandar (Lešo) Santini, 82 godine, iz Turnja kraj Biograda;
zapisala studentica Ivana Sabljak u ljeto 2001., Vl. rkp, 2002a, str. 44)

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno živa usmenoknjiževna baština


Ova druga priča uskratila mi je doživljaj, poantu:
Da li je otac Jug našao ljepšu zemlju od ondašnje Ilirije?
Jer ima jedna modernija legenda:
Kad je Bog dovršio Zemlju, skupili se narodi i svakom je podijelio komad zemlje da je zovu domovinom. Hrvati stigli zadnji pa molili Boga da i njima dade nešto zemlje. Kako je već sve podijelio, smiluje se On i kaže: Zakasnili ste, ali evo vam komad kojeg sam ostavio za sebe. I tako su Hrvati dobili zemlju, bogom danu, najljepšu na svijetu.


2 komentara:

Anonimno kaže...

i onda je bog vidi kako se odnosimo sa takvom zemljom pa nas je kazni da sa nama uvik vladaju gori od nas

Anonimno kaže...

Ja volin buru, odma mi je dan nekako vedriji, žveltije izajden od postije, roba se suši jedan tren! A ne ovo vrime kad pari da ti oblaci na glavu sediju, sve udumidiva!!! SAMO NEKA BURA PUUUŠE!