glazba koju volim? što slušam?.... to i mene zanima :)

Inspirirana kratkom i neuobičajenom čakulicom između mene i Maje, moje Facebook prijateljice, ali i nekad dobre poznanice u real life-u, krenula sam u potragu za meni dobrim glazbenim komadima. Nemam omiljenu vrstu glazbe. Slušam, i ako je ritam ok, zavolim. Nemam pojma tko je izvođač, niti me je briga. Ne zamaram se detaljima o instrumentima, o količini elektronike niti o umjetničkom dojmu eventualnog spota. Bitan je ritam i raspoloženje u kojem sam kad prvi put čujem stvar.

Neku večer, u TNT bazi, neplanirano - čisto spontano, imali smo ''YouTube'' tematsku večer. Rodoljubne pjesme koje su nekoć odjekivale autobusima na ekskurziji pjevali smo u jedan glas. Nostalgično, skoro sa suzom u oku (nostalgija za mladošću, nikako u jugonostalgičarskom duhu!!) ali oprezno u pol glasa, pjevali smo dobro poznate nam refrene: Sa Ovčara i Kablara, Druže Tito mi ti se kunemo, Balaševićevu Računajte na nas, Od Vardara pa do Triglava, pjesme dječjeg zbora Kolibri, Branko Kockica, Pčelica Maja.... sve su to bile pjevne pjesme čije riječi i melodiju čovjek ne može zaboravit dok je živ. I laže svatko ko kaže da ne zna za te pjesme, jer makar jedan iz iste generacije ima sliku sa ekskurzije gdje se lijepo vidi raspjevana ekipa.

Maja kaže da je stara rokerica, sluša Bon Jovi.... A meni treba 6 minuta da se sjetim koji je taj.....

Srećom, Google mi je frend, pa kaže - to su oni koji pjevaju It's My Life.

Tako reci, to mi je već jasnije.

U tom trenu uključio mi se glazbeni djelić mozgića kojeg ne koristim baš često, pokrenula se lavina, što zvukova što slika: u glavi čujem stvar koju volim, ali nemam pojma kako se zove, tko pjeva...

Po sjećanju utipkavam dijelove refrena u prijatelja Googlea da mi pomogne. Bože moj! Zaboravila sam toliko stvari. Toliko zvukova u meni, zbrčkanih, toliko različitih vrsti glazbe!

Uvijek su mi se sviđale teme sa akustičnih gitara. Hey Joe, zguglam - Jimi Hendrix

Phil Collins - ok, njega znam, poprilično njegovih stvari volim, pa bi ipak bilo čudno da ga ne upamtim :) - One More Night

U2 je ipak toliko moćna grupa da ne bi znala da oni izvode With Or Without You, stvar koja je obilježila cijeli jedan period mog života. Kažem jedan, jer gledam Anu, također moju Facebook frendicu, koja se otkači čim se spomene U2 :)

Vanesa Mae - STORM. To je sve što znam i jedina stvar te izvođačice. Ima li još koja?

Metallica- zakon i ultima. Njihov live album S&M kojeg su snimili sa San Francisco Symphony orkestrom, jedini je njihov album za kojeg ja želim znat :)

Detroit Grand Pubahs sa svojom Sandwiches, zauvijek mi je odmaknuo zadržavanje u nekakvim glazbenim okvirima.

Jednakim ushićenjem slušam izvođenja Davida Moralesa,

Maksima Mrvice, White Christmas Franka Sinatre,

Stand by Me Bena E. Kinga.....

New Age o.i.o. Sohoro, Enyu i Watermark, Enigmu, Madoninu Frozen,

Hakuna Matata, :) ...... Ima toga cijelo čudo.

Čemu isključivost?

Prije nego objavim post, pročitala sam ovo još dva tri puta, da vidim da li je čitko, hoće li Maja zapaziti što slušam i primijetim jednu zanimljivu stvar.

Niti na kraj pameti mi nije palo spomenut neku domaćicu. Neki glazbeni rad s Hrvatske scene.....

Pa se sjetim Gustafa, imaju prave stvari, za društvo, za gušt. Kadi su ta vrata,

Sedan dan.....

Eto.... volim svašta.