22 kolovoza 2009

Izložba: Zadovolja sam :)

Kako sam vam već najavila, sinoć je na cimitru u Koludraškoj otvorena izložba mlade umjetnice, (moje nevice) Paškinjice, Marijete Vidolin Matešike.

Naravno da sam ponosna. Drago mi je da se ljubav prema šaranju, crtanju i slikanju nastavila na nju.







Točno u najavljeno vrijeme, okupilo se šareno društvo dragih mi ljudi.

Djevojčica fina, Zubović Martina, pročitala je malo nadahnutog teksta o Marijeti i odmah zatim mlađahni paški bend zasvirao je i zapjevao Brankovu pjesmu, koju je Marijeti njezina mama pjevala da bi prije zaspala: Marijeta bella, otvori prozor, moje te srce zove...... :)
Dečki su to otpjevali 'šoto voće' ali je ukupan dojam bio odličan i zaslužili su pljesak.









Nane, tete i prijateljice napravile su fine stvari:

Bilo je frita, drobića (kroštule, hroštule..kako oćete, Marijeta ih zove drobićima),

finih kolača i bombona....


Pozvani gosti nimalo nisu bili iznenađeni izloženim radovima.
Marijetinih 5 godina bilo je dovoljan razlog za oduševljenje i odobravanje ovakvog jednog, da ga nazovem - projekta.





























Za posebne efekte (''interaktivni floor''), pobrinuo se barba Josip Mustapić, mnogima poznat kao Senf. Ponovno smo uživali u moćima multimedije: na podu su se izmjenjivali Marijetini crteži, a hodajući po njima otvrale su se nove, pokretne slike koje su vas pratile dok ste prelazili po njima.

Teško opisati, trebali ste vidjeti :)

















Odobravajuće klimanje glavom i ohrabrujući smješak na licima gostiju svakako su razlog za moje veselje.
Vjerujem da ste shvatili, da poanta ovakve izložbe nije u preuveličavanju kvalitete jednog dječjeg rada, nego jednostavno da se davanjem značaja u djetetu probudi i oslobodi samosvjest.
Mnogi od nas bi vjerojatno poželjeli da su njihovi roditelji u njima znali prepoznati mogućeg umjetnika, znanstvenika.....i da su ih na neki naćin znali usmjeriti kroz život....
Uopće ne mora značiti da će Marijeta biti veliki umjetnik, ali je važno podržati je u svemu dobrom što radi.


Ugodno druženje završilo je oko deset sati, kad smo pospremili Marijetine slike i doveli cimitar u prethodno stanje :)

Spremajući slike palo mi je na pamet da ih treba pažljivo spakirati, pa za desetak-dvadeset godina, kad Marijeta bude već priznati i svjetski poznati majstor umjetnik, izvaditi ih iz prašine i postaviti opet na zid našeg cimitra :) :) :)




Ovaj je barba zaslužan za multimedijsku prezentaciju Marijetinih radova.

I na kraju, odmor u Tornadu....

1 komentar:

Anonimno kaže...

super! ljubomorna sam ca ja nemam ovaku tetu...