Od
trena kad sam shvatila da treti pod kod
nane, nanin komo i ormarun, nije samo puko skladište robe za maškare pa do
danas, prošlo je više od trideset godina.
Moj
omiljeni odjevni predmet tada je bio i ostao komešić koji se idealno slagao sa stilom kojeg sam obožavala:
traperice; kratke, duge, stare, nove, isparane, traper suknja, patike, japanke,
bose noge…
U
međuvremenu sam na ulicama našega grada viđala tek rijetke prizore mlade žene
koja ležerno nosi dio naše Paške nošnje, našu košuju i često bih pomislila kako je to baš lijepo i kako ću i ja
tako, ali sad nemam vremena, čekat ću neku priliku, drugi put ću…
Istina
je da se dijelovi nošnje nose i češće, ali uglavnom je to u doba karnevala, kad
iz prenatrpanih ormara vadimo mudande,
košuje, komeši i fuštani, a fini miris lavande ili naftalina obavija nas
dok iz kuće krećemo prema Pijaci.
Odavno
se bavim mišlju na koji način prezentirati Paškinjama njihovu vlastitu dotu kao
nešto čemu nije mjesto samo u zatvorenim ormarima i škrinjama.
Sve
su jači trendovi nošenja odjeće ukrašene tradicionalnim detaljima (obično nekih
drugih naroda) i šteta je ne iskoristiti taj trenutak kako bi jednostavno i bez
traženja skuže neke posebne prigode napokon
otvorili svoje ormare, izvadili nošnju i izabrali potpuno nosive njene
dijelove.
Naslovnica (pregled knjižice je u izradi) |
Pred
vama je mala modna knjižica Nosiva
tradicija u kojoj se nalazi samo djelić mojih ideja kojima sam vam željela
približiti vašu vlastitu dotu, odjeću
vaših predaka koju čuvate skrivenu čak i od vlastitih očiju.
Knjižicu
nisu stvarali modni stručnjaci već grupa entuzijasta koji se nadaju da će vas
ovaj projekt potaknuti, dati vam inspiraciju da slobodno i bez zadrške odjenete
tradiciju i nosite je kao modni dodatak.
Modeli
koje vidite samo su dio jednog puno većeg mozaika kojeg možemo skupa učiniti
odvažite li se odjenuti i prošetati svoju tradiciju ulicama našega grada.
Pozivam
vas da nam se pridružite, da svojim prijedlozima i sugestijama ali i nošenjem
prezentirane nosive tradicije učinimo ulice našega grada prepoznatljivijima,
toplijima i ispunjenijima osjećajima i uspomenama na one koji su u tu odjeću
utkali svoj ponos i ljubav, očekujući od svoje djece da ih sa istom ljubavlju
nose.
Zahvaljujem
se Ivani Tičić Deda, koja je pristala biti modelom, njenoj majci Jelici Tičić
koja je otvorila ormare i s ponosom pripremala odjeću koju smo vam prikazali, i
njenoj teti, Mirjani Tičić koja je brinula da se odjeća prezentira na primjeren
i dostojanstven način.
Zahvaljujem
Elvisu Šmitu koji je bez dvoumljenja pristao fotografirati i koji je svojim
prijedlozima učinio da ova knjižica izgleda ovako kakvu je sad gledate.
Ovaj
projekt Nosiva tradicija nastavlja se.
Za
jesen 2017. god. predviđeno je okupljanje i snimanje novih kadrova kojima
želimo prikazati više nosivih dijelova naše nošnje u kombinaciji sa detaljima
koji obično čine svakodnevnu odjeću.
Ukoliko
ste zainteresirani za suradnju molim vas da me kontaktirate.
rosana.fabijanic@gmail.com
Photo by Elvis Šmit
Model Ivana Tičić Deda
1 komentar:
Lipo je to vidit i cut Pozdrav Elvisu od Marice Boltek
Objavi komentar