 |
| blajdanon.... |
Rekli su mi da si noćas umra.
Da si umra,
da te više ni.
Da si umra onako kako si i sti.
Do zadnjega si se trena smrti ruga.
I sebi i drugiman kuraja dava.
Poruceva da ne živemo za badava.
Uživa si u škercu, dešpetu i kontri.
Jubav si pismon slavi,
Karneval si u dotu namin ostavi.
Puno si notiva, besedon si uvik bi bogat,
i uvik si ima još ništo novoga za dodat.
Pametit ću tvoje rime, na kartu zapisane,
u Zadnjin skosiman natičkane
u Baš me briga objavljene:
Do svoga držat!
Tradiciju cuvat!
Sebe Pagu darovat!
Oj pijaco široka i duga
Nema više tvoga vjernog druga
Nema više tvoga tića
Barba Stipe, Lovre Kantirića...
R.F.
 |
| i svajdanon.... |
Broj komentara: 5:
nikada više takovoga lika:;puuuuuuuno je grad i svi u njemu izgubio odlaskom .,toga čovjeka::
Lijepo sročeno.
Doista, Stipu ćemo pamtiti kao osobitu ikonu paške tradicijske baštine i kulture.
Možemo ga s razlogom ubrojiti u skupinu onih ljudi kojima su životne prilike, ili sudbina, namijenile obitavanje ne u središtima društvene i kulturne pozornosti, nego negdje na rubu, u perifernim okolnostima, u zavičajnom miljeu, a za koje pojedince je književni kritičar Antun Barac svojedobno upotrijebio pojam “veličina malenih”.
Jer i u zavičajnoj sredini pulsira život, više ili manje intenzivno. A tom pulsiranju Stipe je dao svoj osobni doprinos i primjer, u zavidnom vremenskom kontinuitetu gotovo jednako intenzivno, do pred sam kraj života.
Paški karneval bio je, ne jedini, ali svakako najprepoznatljiviji Stipin osobni izbor, kao što je i on sâm bio najprepoznatljivi “znak” karnevala.
U tom življenju karnevala iskazao se kao vjerni poklonik tradicije, štovatelj običaja, kroničar društvenih događanja, vrstan poznavatelj duša svojih sugrađana, njihovih vrlina i mana. Svemu je tome davao osobni timbar. Kakav?, dovoljno je prolistati foje „Baš me briga“.
Nijedan budući karneval više neće biti isti bez Stjepana Sabalića, Lovre Kantirića. On je zaslužio da ga Pag sačuva u uspomeni na primjeren način, nekim znakom trajnog spomena.
Hvala na svemu !
Kada si u Pag rekao karneval, mislio si na Stipu Korena. On je bio sinonim za taj događaj. Ako danas zavirimo u nepresušni zdenac njegovog stvaralaštva,vidjeti ćemo nemiran duh i Stipinu energiju kada je vrlo često, da ne kažem uvijek do svojeg fizičkog odlaska, podmetao svoja leđa i tada kada su politički sustavi i svekolika administracija, na osnovu lažnih propisa i prečesto nerazumijevanja ili osobnih taština, omatali ga da se uvijek izbori i da stvari pokrene s mrtve točke, kako bi ljepota paške tradicije ugledala svjetlo dana. Onaj tko iza sebe ostavlja vidljive tragove nije lišen kritika, nerazumijevanja, zvisti i ljubomore, a upravo su ti epiteti bili oni preko kojih je Stipe gordo prelazio uzdignute glave.
Neki taj rad i trud znaju cijeniti, neki ne!
Najteže je biti prorok u svojem gradu!
Neka mu je laka ova paška gruda, koju je neizmjerno volio i ljubio!
Kada si u Pag rekao karneval, mislio si na Stipu Korena. On je bio sinonim za taj događaj. Ako danas zvirimo u nepresušni zdenac njegovog karnevalskog stvaralaštva, vidjeti ćemo nemiran duh i Stipinu energiju, kada je vrlo često, da ne kažem uvijek do svojeg fizičkog odlaska, podmetao svoja leđa i tada kada su politički sustavi i svekolika administracija, na osnovu lažnih propisa i prečesto nerazumijevanja, ili osobnih taština, ometali ga se uvijek izbori i da stvari pokrene s mrtve točke, kako bi ljepotu i posebnost paške tradicije ugledalo svjetlo dana. Onaj tko iza sebe ostavlja vidljive tragove nije lišen kritika, nerazumijevanja, zavisti i ljubomore, a upravo su ti epiteti bili oni preko kojih je Stipe gordo prelazio uzdignute glave.
Neki taj rad i trud unaju cijeniti, neki ne!
Najteže je biti prorok u svojem gradu!
Neka mu je laka paška gruda, koju je neizmjerno volio i ljubio!
Objavi komentar