Pag je nedavno dobio novog župnika. Još jednog u nizu onih kojima tradicija onih koji im pune crkvene škrabice smeta.
Naravno, riječ je o užiganju našega Marka na Cistu sridu i o pritiscima da se odreknemo toga poganskoga običaja, jer je Cista srida kršćanski dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta.
I nema veze što mnogi koji isprate našega Marka mirnim korakom nastave put preko crkvenoga praga i s tihom molitvom na ustima iz džepova vade sitne novce kako bi udijelili milostinju nepotrebitima odjevenim u kićaste oprave šivane po mjeri, kojima baš, eto ga vraže, smeta da im se stado tim zadnjim dahom karnevala otima i ne priznaje apsolutni autoritet.
Smeta im valjda što ovo malo preostaloga naroda veselije hoda ulicama ovog opustjelog grada? Valjda misle da bi neveseli, ali pokorni glasnije pjevali na misi?
Valjda misle da bi oduzimanjem tradicije, pokoreni postali šire ruke? Veći, bolji, jači vjernici?
Čemu toliko inzistiranje na odricanju od tradicije? Je li užiganje Marka na Cistu sridu u rangu štovanja i klanjanja zlatnoj teladi?
Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca.
Ponekad bi i njegovi glasnici, zaposleni s ugovorima na neodređeno, trebali razmisliti o tome da dok služe Ocu uzimaju u obzir da su vremena slijepog povinovanja odavno prošla i da čuvanje ovakve tradicije nije poraz za kršćanina, niti je pokoreni vjernik pobjeda župnikova.
Broj komentara: 11:
nekada se govorilo da su to izmislili "komunisti" da bi prkosili crkvi:,e sada::dali možemo konačno saznati istinu:,jeli to zaista bilo tako?? (ja ne mogu svjedočiti tomu:jer me tada nije bilo) da konačno saznamo istinu a ne da se ovakove teze provlače već godinama i otvaraju se kada to kome zatreba::TKO MOŽE REĆI ISTINU???
Tradicija izvire iz povijesti jednog naroda, jedne sredine. Pa sve da je tako, da je točno to što si rekao, ako izračunaš da je od tih vremena kada su komunisti prkosili crkvi prošlo više od 50 godina i svo to vrijeme Pažani su užigali svoga Marka na dan Ciste sride, zar ne misliš da je to jedna istinita činjenica koja je iz povijesti duge 50-60 godina prerasla u tradiciju? Koliko godina treba proteći od nekog događaja da bismo ga nazvali tradicionalnim. Imamo festival čipke star tek ili već 6 godina pa ga se usuđujemo nazivati tradicionalnim. Iz kojega razloga je paški Marko na Cistu sridu manje tradicionlan? Od mrvice veselja koje traje tek nekoliko sati duže nego bi po nekim vjerskim pravilima bilo poželjno, svaki novi župnik pravi spektakl misleći valjda kako će ukinuvši običaj dobiti nekakve bodove kod Majke crkve, ili je čak toliko nerazuman da misli da tim činom može zadobiti poštovanje od svog stada?? Na kraju krajeva nije na odmet podsjetiti se da je svaki put kad bi si predstavnici crkve u Pažana dopustili žustrije uplesti se u taj običaj, karneval bio i više nego uspješan. Nisu svi Pažani zagriženi vijernici, dapače. Više ih je nedjeljom u kafićima nego na misi. Ovakvim načinom i ono malo ljudi što danas uopće odlazi u crkvu rasut će se. Pa kome će onda uopće služiti misu? Bolje bi mu bilo da na čistu srijedu popodne širom otvori crkvena vrata i strpljivo, ali raširenih ruku dočeka onu šaćicu promrzlih koji su netom prije spalili - karneval.
Tekst Ross kao i njen komentar su fascinantno odlični. Neznam zašto postavljati pitanje dali se partija u to uplitala.
Pamtim paški karneval od 1955 g. a ima i starijih koji mogu potvrditi da se
karneval odvijao i igrao kako god hočete upravo ovako kako se to i sada radi. Nekih šezdesetih godina jedan je svečenik to htio osporiti i urediti da se Marko pali utorkom. To su samo lokalni običaji. Cjeli sjeverni jadran bar većinom mesopusta pali srijedom a južna Dalmacija to radi utorkom. Ne vidim razloga da sprovod i paljenje Marka srijedom narušava crkvene običaje jer je Paški karneval samo narodni običaj a nikako crkvena manifestacija a paljenje Marka i sprovod je korota a ne veselje tako da ni to ne bi trebalo vrijeđati crkvene velikodostojnike. Neka im bar don Dario objasni ako ima m..-Bilo je pokušaja da se to promjeni nekih šezdesetih godina neznam koji je svečenik to pokušao stariji i oni koji primaju crkvene usluge bi se toga mogli sjetiti, htio je to promjeniti. Veliki dio građana ali ne svi su podlegli toj nakani te taj utorak nije bilo ni glazbe ali se kolo odigralo pod batarelama. Inaće do Dešpaljevog uglazbljenja kolo se igralo pod pjesmom "dalmatinci svi u kolo". Od tog uglazbljenja igra se pod živom glazbom. Još je jedan pokušaj bio da se to izmjeni i to je bio pokušaj časne s. Miljenke. Nije joj nakana uspjela. To se kako mi se čini nije više ponavljalo do sada. Opet ista priča i sada još da je to Partijska direktiva. Pa partije nema već 24 godine.
Ovdje moram nadodati da je u svrhu promiđbe turizma uveden ili proban ljetni karneval prije nekih pedesetak ili možda i više godina. Karneval je uspio iako je trajao samo jedan dan i održava se na dan Ustanka naroda SRH. Crkva je probala osporiti tu manifestaciju kao ruganje i vrijeđanje vjerskih osječaja građana ili vjernika. Ipak i taj je karneval prešao u tradicuiju.
Za očekivati je da se još ovome nadoda kako je sve ovo Partijska izmišljotina pod vodstvom druga Tita,
Da, Mljenki je uspilo ukinut kolo nakon Marka. Više od toga ogavnije je samo to da oni koji su je tada podržali i koji su u stvari pritiscima isposlovali da se kolo ne zatanca, dan danas svu krivicu bacaju na nju i peru ruke od toga i prave se da nemaju ništa s tim. Nisu svjesni da su se odrekli tradicije i bojim se da će kad tad doć neki novi župnik koji će samo malo više stisnut i ti isti će se odreć i Marka na cistu sridu :(
Koga zanimaju raznovrsne pojedinosti o karnevalskim običajima u nas neka pročita knjigu vrsnog poznavatelja hrvatskih karnevalskih običaja dr. sc. Ivana Lozice „Hrvatski karnevali“ (Golden marketing, Zagreb, 1997.). U knjizi se, među ostalim, može pročitati: o tome kako se Crkva tijekom povijesti odnosila i odnosi prema karnevalskim običajima, kako su se prema karnevalu odnosile i odnose pojedine strukture (lokalnih) vlasti, o tome kakva je „pozicija“ karnevala u kalendaru (pa se može saznati da se mesopust ili pust na Čistu srijedu ne pali samo u Pagu), a i o tome kako su se već uhodani karnevalski običaji u nekim svojim pojavnostima, u ponekim mjestima, s vremenom mijenjali i postajali nova tradicija.
Pokušaji paških župnika da „osakate“ pašku karnevasku tradiciju osnažili su nakon „preokreta“ 1990. godine. Promijenio se položaj crkve u društvu pa su se i župnici osjetili pozvanima da se o tome očituju glasno i da na ukinuće Ciste sride smionije inzistiraju (što ne znači da i prije 1990. među župnicima nije bilo brundanja na račun toga dana i spaljivanja Marka.) Moglo bi se reći da to, načelno, čine iz ideoloških razloga ali i zato da se pokažu „pravovjernima“ i „učinkovitima“ pred svojim pretpostavljenima.
Paško dosadašnje iskustvo, međutim, pokazuje da „ neki viču, a karavana prolazi“. I to je najvažnije. Držim da se nijedan vjernik ne bi trebao osjećati grješnikom samo zato jer je sudjelovao u sprovodu Marka na Cistu sridu.
A kad je inače o tradiciji riječ, nije na odmet spomenuti nešto što se tiče upravo naših prečasnih ili velečasnih dušobrižnika. Davni je običaj bio da se kuće blagoslivljaju u vremenu poslije Božića pa prema Novoj godini. Nije isto je li svećenik došao u kuću i sa domaćinima se okupio oko Božićnog drvca i jaslica, ili se to događa u svakodnevnom dekoru, znatno prije Božića. Upravo takav novi običaj forsiraju zadnje dvije godine neki od otočnih župnika. Ne znam rade li to i svi drugi, po svim drugim biskupijama i nadbiskupijama. I lako je zaključiti da su se tradicije odrekli, ne iz ideoloških, nego sasvim praktičnih, koristoljubivih, razloga. Ne bi me začudilo da se blagoslov kuća, u neko buduće vrijeme, upriliči tijekom ljeta, kad su pune kuće i apartmani.
Na djelu su dvostruki kriteriji. Jednu bi tradiciju ukinuli jer im ne paše, a druge su se, vlastite, tako lako odrekli jer im itekako paše. Bože im prosti.
nema se tu baš puno toga za reći<.samo ono :SVE E ISTO:SAMO NJEGA NEMA!!
Za organizaciju karnevala u ljetnim mjesecima moglo bi se reći da je odstupanje od tradicije jer je poznato da je karneval u kalendaru lociran na kraju zime i početku proljeća. Ljetni termin je svakako u cilju obogaćivanja turističkih sadržaja i pokazivanja gostima onih lokalnih običaja koje inače nemaju prilike vidjeti u izvornom terminu. To se događa i u nekim drugim turističkim sredinama. Po toj logici, karneval bi se ljeti mogao organizirati i nekoliko puta, tim više jer se i mnogi gosti s veseljem priključuju i uživaju.
Zašto je ljetni karneval bio baš 27. srpnja, na nekadašnji Dan ustanka naroda SR Hrvatske? Odgovor na to možda znaju stari karnevalski meštri, poput g. Stjepana Sabalića. Ljeti su taj Dan i, prije toga, 4. srpnja, Dan borca, bili jedina dva državna praznika, pa se, možda, htjelo baš u prazničkoj atmosferi ljudima dati prilika da se i dodatno opuste i vesele.
Da se lokalna Crkva tome protivila, ne znam. Znam pouzdano da su se neko vrijeme tome protivili neki borački kadrovi, članovi Sveza udruženja boraca Narodnooslobodilačog rata, među njima osobito oni koji su bili oficiri Jugoslavenske narodne armije, koji su se nakon umirovljenja vratili u Pag. Smatrali su da nije politički u redu da se jedan tako značajan datum iz bliske prošlosti „karnevalizira“, odnosno ismjehuje. Valjda se sumnjalo u prave, političke, namjere organizatora.
Čini mi se da se jedno vrijeme termin ljetnog karnevala čak i pomicao sa 27. srpnja na neki drugi dan, na neku nedjelju u svakom slučaju. Nisam siguran.
Valjda bi sada jedna osoba s nešto drugačijim mišljenjem mogla napisati koju besedu o ovom pitanju... Čujem od onih koji još uvijek upražnjuju običaj paljenja Marka na Pepelnicu kako prilično rezignirano govore o tome da je sve manje onih koji žele biti dijelom ove „tradicije“ pa je moguće da će Marko u dogledno vrijeme morati sam sebi pročitati testament, presuditi, prošetati do mosta i učiniti harakiri.
Jedna sam od mnogih Paškinja i Pažana koji ne prate Marka na "put s kojeg nema povratka". I sebe ne smatram polupaškinjom ili izdajicom roda svoga zbog toga. Na kraju krajeva, nisu mi ni otac ni mat hodili za Markom. Sudjelujem u karnevalu onoliko koliko mi obveze dopuštaju, godinama sam uživala s mužom poć na subotnji tanci (a nova je tradicija da ih više nima – barem ne onakvi kakvi su bili prije, a u Magazini mi se baš i ne gre), sada rado dođem na socije ili na karnevalsku predstavu (koja je nešto relativno novo, jel da?). I prije mnogo godina dok je povorka za Markom bila kudikamo brojnija i ovih godina kad to nije slučaj, ja sam ponekad znala na Pepelnicu biti u popodnevnoj šetnji gradom ako bi mi vremenske prilike dopuštale, i s pristojne bih udaljenosti na Katinama pratila događaje na mostu. Nije mi padalo na pamet sudjelovati u tome. Neki moji prijatelji i prijateljice jesu sudjelovali, neki nisu; neki su me nagovarali da gren i ja; s nekima bih se zakačila zbog svog stava, ali osuđivala nisam nikoga i nikada. Ki voli, nek izvoli. Da budem iskrena, nisam previše ni komentirala događaje oko Marka. Srećom, postoji litnji karneval pa sam svoju znatiželju i „potrebu“ da budem dio gomile za Markom zadovoljavala tada. Ne zato što mislim da je to tradicija, nego zbog svog gušta. Jedna sam od onih koji žale za tim da se Marko ne užge u utorak vecer jer bih vjerojatno tada i ja sudjelovala i moj karneval bi ima lipši završetak.
A sada pitanje: ZAŠTO?
Prvo, zašto ne idem za Markom na Cistu sridu? Odgovor je jednostavan, a vjerojatno će biti na užas autorici ovog bloga i većeg dijela čitalaca istoga. Naime, ja sam vjernica i za mene je Pepelnica početak, prvi dan Korizme. A Korizma i karneval odn. Marko ne idu skupa jer za vjernika ni Pepelnica ni Korizma nisu tradicija, Korizma je stvar vjere i vjerskog odgoja. Svejedno mi je koji je pop u Pag župnik, znam što mi je kao vjernici činiti toga dana. Ima još jedan razlog zašto ne idem: ne vjerujem da je to stara paška tradicija. Kao što zgradu staru 60 godina neću nazvati spomenikom nulte kategorije (kao npr. zgradu Doma kulture), tako neću ni Marka na Cistu sridu zvati starom paškom tradicijom. Neki stari, ako to žele, mogu i potvrditi. Moja pokojna teta, rođena 1915, znala mi je reć da su mise dok je ona bila divojka bile samo ujutro, pa tako i na Cistu sridu. Prije mise, rekla je, neki bi dečki, mulci premirili ulice. Nije spominjala užiganje Marka ni kolo poslije toga. Ovako nešto neće osporit ni moj prijatelj Stipe Koren...
A sad drugo ZAŠTO? Zašto sam se uopće javila? Samo zbog provokacije autorice bloga i nekih koji su ostavili komentar. Pomalo su me povrijedile kao vjernicu, moju inteligenciju (kakva je, takva je, ali imam je) a povrijedile su i moju uspomenu na nekoliko paških župnika (to su oni u kićastim haljinama s ugovorima na neodređeno, kako ih autorica po nekom novom bontonu naziva; a paška je tradicija da se popa poštiva) ka ca su don Grgo Batur, don Frane Mandić, don Srećko Petešić i uz njih časna Miljenka za koje i ja, moja familija i mnogi drugi u ovom gradu mogu reći samo riječi pohvale jer su uvik bili pri ruci kad je tribalo pomoć. Napravili su puno za župu, a time i za grad. Imali su svoje mane, ali i svoje vrline kao uostalom i svaka osoba. Svakako mislim da nisu zaslužili da ih se u Pag od bilo ke strane blati. Osim toga, pop ne bi bio pravi pop kad bi prešutio karneval na Cistu sridu. Dapače, on to ne smije prešutit koliko god se to nekome ne sviđa, zbog vjerskih razloga koje sam prije spomenula. On svoju opomenu upućuje vjernicima koji su mu povjereni i onima koji ga žele slušati. Na svakome je osobno hoće li ga poslušati ili ne. Koliko ja znam, nikog nisu odbili vjenčat ili podijeliti koji drugi sakramenat zato što se išlo za Markom – toliko o njihovom opraštanju i razumijevanju. A oni ki ne viruju ili ne greju u crikvu ili ih ni briga za katoličanstvom? Pa zašto ne produže karneval na četvrtak ili sve lipo do Velikog petka i Uskrsa. Zašto ne tornaju opet Satrunalije, Luperkalije ili Bakanalije od kojih je karneval nasta – za ku godinu bi se moglo reć da je i to paška tradicija. A sigurno su bile jako zabavne, pa eto i opravdanja za njihovo uvođenje!
I na kraju, nemojmo mišat viru i tradiciju jer to ni isto, pogotovo za one koji žele biti koliko-toliko autentični vjernici – naravno ima i tradicionalista u vjeri, što nije dobro – ali to je druga priča. Još nešto: moja, i milostinja drugih ki greju u crikvu (kad se već neukusno spominje i to), ide za uzdržavanje crkve koju smatram svojim domom jer tamo sa svojom braćom i sestrama slavim Boga, svog nebeskog Oca. Popu je plaća ono ca rece misu za pokojne i dio ca dobije za uzdržavanje. Ali i to znaju oni koji greju u crikvu, jer pop izvjesti o stanju blagajne svake godine...
Po autorici, tradicija je jedna jako prevrtljiva stvar. S jedne strane normalno je da se ona mijenja (eto, promjena se vjerojatno dogodila pred 50,60 godina i to je po njoj sasvim u redu), a s druge strane pljuje se po onima koji upozoravaju vjernike da ta nova tradicija ne odgovara kršćanskom duhu i da razmisle o tome da li je treba modificirati. To je odmah napad i loša stvar jer njoj (autorici bloga) i još nekima to ne paše... Kakvi dvostruki standardi – jedna promjena je dobra, a druga nije! I ja sam osobno za to da se trenutna tradicija oko Marka promijeni. A ima i drugih ljudi ki su za to, samo neki šute, a neki ne. Naravno da se tradicije minjaju; da nije tako, ja sam se po tradiciji tribala udat za covika kog su mi roditelji odredili. I fala Bogu da se to prominilo, je tako?
Ajme, još jedna stvar... Dušan je potli povorke na otvorenju karnevala iskrivi neke činjenice. Kad se već poziva na Paški statut iz 1600 ili 1700 i neke godine... Tamo lipo kaže da gradska uprava nije radila na Pretili cetvrtak i zadnje pokladne dane. Prvo, Pretili četvrtak je četvrtak prije Poklada a ne potli Poklada ka ca je Dušan prezentira. Na Pretili četvrtak u Pag bude zadnji ričavac. Uz to u Statutu lipo i cisto piše da su zadnji pokladni dani PONEDJELJAK i UTORAK. Nema spomena Ciste sride. Ki god ima Statut neka pročita. Neznanje nije opravdanje! Eto, ovo bih već mogla nazvat paškom tradicijom.
Koliko je meni poznato Marka na posljednji počinak ispraćaju Pažani, odnosno djeca Pažana čiji roditelji i djedovi su također Pažani, katolici, što dovoljno govori o tome da je to paška tradicija, a ne nekih dođoša koji će nekome ugroziti njegovo vjersko naslijeđe.
Mnogi od onih koji nisu ispraćali Marka jer se takav nije uklapao u vjerske običaje, ali koji su rado odlazili u spomenuti Belvi na tance, ne bi odlazili doma u ponoć nego bi se od jutra zabavljali i uživali uz janjetinu, sir i pršut.
Zar im tada vjerski odgoj nije nalagao da je upravo u ponoć počela Pepelnica, prvi dan Korizme?
Možda ste vi gospođo ipak poštivali taj detalj, ali mnogi nisu.
A nisu ni ispraćali Marka. Zar to onda nije u najmanju ruku licemjerno?
Povorka za Markom je sve manja i manja što je na žalost posljedica činjenice da nas je sve manje živih u Pagu.
Karnevalske kino predstave petkom održavaju se više od 15 godina, a odlična posjećenost govori da je ljudima prijeko potrebna zabava, u koju se po mojem skromnom mišljenju ubraja i Markov sprovod.
Ne znam zašto bih se užasavala vašeg odgovora da ste vjernica? To je vaša stvar. Za mene ste tek jedna gospođa (tako ste se predstavili) koja si je dala truda i priličnom kulturnim riječima prenijela svoje mišljenje. Zar ste očekivali da ću radi toga biti užasnuta? Da ću se uvrijediti na komentar i zaboraviti ga objaviti?
Kažete da je Korizma stvar vjere i vjerskog odgoja. Me znam gdje je taj odgoj zakazao kod ove šačice što kako kažete, zadnjim skosima ispraća Marka. Možda u nekoj želji da se u ovoj tužnoj i zaostaloj sredini (u ekonomskom smislu) ljudi jedan dan više raduju?
Vi se gospođo držite svoje vjere i tradicije u kakvom god obliku želite, vama to nitko ne osporava i njegujte svoju uspomenu na tu nekolicinu župnika kojih se sjećate. Poštujte popa ako je to tradicija.
Jednako tako nemojte ni vi ikome osporavati njegov način života. Ono što je za vas ''samo 50'' godina, za nekoga je cijeli vijek. Na kraju krajeva tih 50 godina sam spomenula u kontekstu odgovora na tvrdnju da su tzv. komunjare cinli dešpeti.
Stipe Koren se u svojem svjedočenju o Marku uvijek poziva na svojeg oca i mater, na dida i nanu, tako da sam uvjerena da njega ne trebate pozivati kao svjedoka svojim tvrdnjama.
Vaše lijepe uspomene na župnike i časnu sestru ne dijeli barem desetak osoba koje znam, a koje također kao ni vi ne ispraćaju Marka i redovni su na nedjeljnim misama.
U pravu ste kad kažete da ''pop ne bi bio pravi pop kad bi prešutio karneval na Cistu sridu. Dapače, on to ne smije prešutit koliko god se to nekome ne sviđa, zbog vjerskih razloga koje sam prije spomenula.On svoju opomenu upućuje vjernicima koji su mu povjereni i onima koji ga žele slušati. Na svakome je osobno hoće li ga poslušati ili ne. ''
Don Srećko je znao jako dobro balansirati pa je bio dobrodošao i kod jedne i kod druge skupine. Nije pravio rezove nego je svojim osebujnim karakterom privlačio i znao kako da uz manje kompromise vodu navede na svoj mlin.
Ako s pažnjom pročitate jedan od gornjih komentara, vidjet ćete da je upravo pop taj koji prilagođava, da ne kažem prevrće tradiciju. Riječ je o blagoslovu kuća.
Vidim, čitali ste Statut. Niste našli ni spomena o Cistoj sridi.
Moguće je (kažem, samo moguće) da se o tome u to doba nije pisalo. Takve vrijedne materijale sastavljali su uglavnom crkvi bliski ljudi. Možda (kažem, samo možda) da se o tome nije pisalo iz istog razloga kako se nije pisalo ni o heliocentričnom sustavu.
Možda (kažem, samo možda) je i vaša nana, ne spominjući Marka na Cistu sridu, u duhu ondašnjeg odgoja i vjere vama prenijela samo ono što joj je vjera dozvoljavala?
Vaš komentar koji se odnosi na Dušanov govor prilikom otvorenja karnevala prenijet ću mu u potpunosti. Ukoliko je pogriješio, vjerujem da će naći načina da vam se javno ispriča. Vjerojatno već prilikom sljedećeg Markovog ispraćaja.
Objavi komentar