Nekad je bilo potpuno normalno da u Pagu nestane struje, a da nitko oko toga ne pravi dramu.
Bilo je normalno i da ljudi žive u pećinama, ali to sad nije tema.
Sjećam se mnogih dočekivanja Novih godina uškuro, pod jednom šterikom u kuhinji: otac, mater, dide, barba, sestra, ja i Čovječe ne ljuti se.
Bacali bi kockicu, rušili jedni druge, smijali se, ljutili se....družili se.
A kad bi došla struja, upalio bi se televizor i našega smijeha se više ne bi čulo. Eventualno kad bi Marica Hrdalo ubola dobru temu, onda bih čula oca i mater kako se smijulje. Dide bi parti u krpe, a ni ja ne bi zujala u TV dulje od trajanja crtića u sedam i kvarat.
Nedostatak struje, odnosno ulične rasvjete u jednoj paškoj ulici spojio je nekoliko obrtnika dobre volje. Potrefila se ona kritična masa potrebna da se iz njurganja ''trebalo bi'' rodi ''ajmo napravit''.
Bivša Cesta JNA, do jučer mnogima nepoznata ulica Stjepana Radića, tako je postala poprište ulične zabave, prigodno nazvane Advent u Radićevoj.
Cca130 dužnih metara ulice poznato je po, za paške uvjete, većem broju aktivnih obrtnika:
Ljekarna Butković, Pešando NaTale, Pekarnica Kondić, Petrošić, Borgelott i Baks.
Njima su se pridružili i građani pojedinci, mahom prijatelji vlasnika navedenih obrta i u kratkom roku se organizirali i upriličili do sad neviđeno zajedništvo.
Predvođeni Brankom, mladom ženskicom punom volje i nezagađenom trulim grintanjem bez ideja, zasukali su rukave i pokazali kako se može kad se hoće.
Naravno, početak svega bio je dešpet.
Nezainteresiranost odgovornih da poprave javnu rasvjetu u ulici, pa odmah zatim i nerazumijevanje za potrebom prigodnoga obilježavanja predstojećih blagdana, izazvala je kod građana upravo suprotno: umjesto padanja u depresiju i zatvaranja vrata, ekipa se skupila i napravila do sad najbolji event u gradu.
O svom trošku, kako se i očekuje od obrtnika i organizatora, pozvali su građane Paga na druženje.
U akciju se uključio i paški Crveni križ sa novoimenovanom ravnateljicom, koja očito ima puno više smisla za aktivan suživot sa gradom u kojem radi od dosadašnje uprave, pa su se tako prikupljale igračke za djecu.
Uz besplatno kuhano vino, bakalar, frite i sir iz Paške sirane, uz svjetlost žaruljica s bora, mnogi Pažani su napokon prepoznali i Radićevu ulicu u Pagu.
p.s. Ulica je i dalje u mrklom mraku.
21 komentar:
o majkomilaidraga.....
Kad bi procita i razumi procitano dalo bi se diskutirat. Isto vazi i za komentar na gornju temu...
Bit poruke je taj da
1. u ulici nema struje
2. da se obrtnici mogu dobro organizirati kad to žele a da im za to ne treba ni grad ni udruženje obrtnika
3. da niti nakon ovog događaja koji je upriličen radi toga što u ulici nema struje, odgovorne to uopće nije briga.
4. da Pag napokon ima Crveni križ koji radi nešto više od pozivanja dobrovoljnih davatelja krvi jednom na godinu
5. da u gradu još uvijek ima živih ljudi za koje se isplati nešto napraviti
6. itd. itd. itd.. (negre ti Ante moj pa nikako) :( :( :(
Da da da.... potreban je izniman napor da shvatis. Po takvima bi jos u pecinama stali.
E moj Ante, ti nikako da se odlucis. Zelis li ostat ili izac iz pecine? Ili se samo pravis?!
Samo se pravi. Ante je svjedok nekih proslih vremena kad nije postojala praksa javno zapisanog grintanja. Tad se je sve svodilo na njurganje sa prijateljima na sri pijace do sitnih nocnih sati, ili eventualno u BMBu. Od tad je ta fraza ispravljanja krivih Drina. Pa kad vec spominjemo ispravljanje, za tvoju informaciju ona nakaradna instalacija kraj skole u Dinjiski pretvorila se u pravi pravcati pal bas zahvaljujuci mome grintanju. I tako malo po malo, osvanule su i oglasne ploce, vade se dubi po parku.. Glupavo malo hvalit se sa tim stvarima koje se u normalnom svijetu podrazumijevaju, ali eto. Zivimo u gradu gdje je potrebno grintati kako bi se nesto promijenilo. Na zalost ali tako je. A ti stoj doma i pravi se da nista nema smisla.
Da...samo tebi moze bit drago da ti grad umire, da nema vise obrazovanih, da nema vise kulture.... Bas svakome teksu pokusavas umanjitu smisao tvrdeci kako smo jadni i kako je svaki trud uzaludan. Samo pojacavas osjecaj svoje vlastite jadnosti, moje sigurno ne.
A eto.... odavno shvatih da pises samo da napises. Pa se svejedno odlucim odgovoriti ti. Sve se nadajuci da ces si dati vise truda. .. ali uzalud.
Pa dobro reci ti meni, kad je sve uzaludno, zasto ti uopce dolazis citat moje litanije? Uvjeravat me da je sve uzalud?
A tko je placen da vidi, otkloni, uredi?
Činjenica je da je netko plaćen za sve ovo na što se grinta. I što sad? Trebali bi hodati gradom zatvorenih očiju, praviti se da je to normalno? I da, ljutim se na takva razmišljanja, beskorisna. Sumnjam da sa takvim stavom ikoga možeš promovirati, da netko dolazi čitati moje litanije radi tvojih ''životnih činjenica''.
Objavi komentar