Izbori paški

U obrani teze da svatko ima pravo kandidirati se (za nešto) i biti biran (za to nešto) često se može čuti obrazloženje kako baš svatko može biti npr. paški gradonačelnik , a da su stručne službe te koje na svojim stručnim plećima nose odgovornost realizacije odluke koju je donio npr. paški gradonačelnik.

Obrana te teze ima smisla ako uzmemo u obzir činjenicu da smo u prošlom (sad već pretprošlom) mandatu za gradonačelnika imali osobu koja,  najblaže što mogu reći,  nije imala… ništa osim drskosti. 

Kažu neki da Pagu ne treba pošten čovjek nego da nam je nužan pravi političar, a ja na to pomislim da su se predozirali blockbusterima ili političkim dramama koje se prikazuju u kasnonoćnim terminima.

Pagu navodno treba ambiciozna osoba koja zna ''plivati'' i  biti dobra sa svima. Navodno je super kad takva osoba napravi pomutnju u političkim redovima, jer da je to dobar lijek za učmalu pašku politiku. Navodno paški ''rozi u tašku'' nemaju s tim veze, jer da je politika – politika. Navodno to nema veze sa privatnim životom.

U kulturi korupcije, klijentelizma i nestručnosti kojom živimo okruženi, sumnjam da bi se osoba s karakterom gore opisanog  ''pravog političara'' mogla proglasiti nužnim zlom. Sumnjam da bi se takva osoba imala vremena baviti ičim osim ''plivanjem''. 

Pag sa svojih jedva 2000 stanovnika (zanemarimo biračke spiskove) samo je nešto više od jednog običnog kućanstva.  Umjesto da nam je dom, mi smo od njega napravili politički kupleraj - baruštinu u kojoj se ''pliva''.

Sve što želim je da mi Pag bude dom. A od glave obitelji tražim da je prije svega normalan, da je pošten i da ne glumi (naglasak na glumu) političara.  

Molim vas.