Doduše, zvona nisu zvonila, a izostala je i uobičajena najava na Radio-Pagu, ali je bilo dovoljno pustiti glas i zalijepiti desetak plakata po gradu pa da tradicionalne karnevalske munješćine počnu onako kako i priliči.
Plakate su Pažani mogli vidjeti na takozvanom ''špagpressu'', na razapetom konopu, na pijaci ispred bivšeg TIC-a i pod prozorom gradonačelnikova ureda. Jedan kraj konopa pridržavao je pokojni Juraj Dalmatinac.
Nije bilo potrebe keljiti plakate po skupocjenim vratima gradskih prostora.
Kad karnevalske događaje organizira karnevalska Udruga Markova kumpanija i kad scenarij i aranžman potpisuje Branko Barbir, dovoljno je i samo usmeno prenošenje vijesti.
Dobar glas daleko se čuje............ (dobre vijesti možete pročitati na B N B)
A zao glas čuje se još dalje......
Knežev dvor - komunska kobila
Komunska kobila je naziv za životinju, kobilu, koja je društveno vlasništvo, što znači da je svačija i ničija. Svak' je jaše, koristi i muze, a nitko se o njoj ne brine jer to nije njegov posao. To je posao nekog drugog. Komunska kobila je fraza kojom se opisuje nemar prema javnom.
Godinama sam svjedok nemarnosti društva, ali i odgovornih, prema javnim stvarima i javnim prostorima. Od prvih karnevalskih petaka i dječjih karnevalfestâ u paškom Domu kulture, kinu Jadran.
Nikad u tom kinu nije bilo stvarne kulture. Tko god je nešto unutra organizirao, njegovo smeće dočekalo je ekipu za očevid i odred za čistoću karnevalske udruge. Naše metle i škovacere, štrace i varekina, jedva da su skidali površinski sloj dugogodišnje šporkice u Domu kulture.
Karnevalskih petaka više nema, nema ni karnevalfestâ, pa više nema potrebe pripremati i čistiti Dom kulture. A nema ni Doma kulture, ako ćemo pravo. Ono što je ostalo od zgrade, jadna je hrpa gnjilih zidova i nikad završene, a pokidane elektroinstalacije i zapecenih kondotov.
Ovu zimu, karneval se preselio u Knežev dvor.
Polovica je mjeseca siječnja, a za drugu polovicu veljače gradonačelnik je najavio preseljenje Gradske uprave iz kule Kamerlengo u Knežev dvor.
Za očekivati je bilo da su svi građevinski radovi odavno završeni, da je rasvjeta u savršenom stanju, a grijanje omogućeno, s obzirom na doba godine i stupanj te završne faze najfinijih radova pred useljenje.
U skladu s tim očekivanjima, karnevalska Udruga organizirala je fini i pristojni tanci po starinsku. Pozvani su svi Pažani, ali je starijim generacijama jasno dano do znanja da će to biti njihova večer. Tako je i bilo. Sve fino, puno pozitivnih emocija i ponosnog sjećanja na mladost, na tradiciju i gušt.
Tako je to izgledalo posjetiteljima. Pa i meni, na kraju krajeva, ta je večer bila jedna od boljih karnevalskih večeri u posljednjih dvadesetak godina. Ne toliko radi zabave, jer provela sam večer u kantunu pred garderobom, nego radi gušta gledat s kakvim ponosom starije generacije Pažana pokazuju da je i njima stalo do zabave, koje u ovom gradu kronično nedostaje.
Kad su tanci završili i kad su ekipa za očevid i odred za čistoću ponovno ušli u veliku dvoranu Kneževog dvora, nastavili su se razgovori koji su se vodili prije gore opisanih finih i ugodnih tancov:
Knežev dvor nije ništa drugo nego još jedan Dom kulture. Knežev dvor je još jedna skupo uređena pa zapuštena crkva Svetog Jurja, još jedna preskupa riva-propadavica, obala Kneza Branimira. Knežev dvor je KOMUNSKA KOBILA.
Komentar je ovo na prošlotjedno zatečeno stanje velike dvorane Kneževog dvora, pokrajnjih hodnika, portirnice i zahoda.
Ostaci pretprošlogodišnjih instalacija, plakati raznih izložbi, ostaci čipsa, krokija, soka. Plastične čaše pune vlažnih smrdljivih čikova, bacenke, puntine, razliveni vosak po skupocjenim kamenim pločama, crna prašina, baldahini paučine, prljavi prozori, razbijeno staklo skupocjenih ulaznih vrata, proliveni petrolej srednjovjekovnih baklji, smrad kanalizacije, odbijene kamene ploče, bezosjećajno nabacani držači za slike kupljeni lani po tko zna kojoj cijeni, nepovratno uništene mramorne pločice u zahodima, nestručno postavljene wc školjke, razbijeni umivaonici... Užasno je nabrajati sve nemarom uništene skupocjenosti u Kneževom dvoru.
Knežev dvor vlasništvo je Grada Paga. Grad Pag loš je gospodar. Loš. Užasan.
Hoće li preseljenjem Gradske uprave zgrada Kneževa dvora dobiti dostojnu zaštitu?
Hoće li najmoprimci velike dvorane dobiti upute kojih se moraju pridržavati prilikom korištenja?
Ili će, isto kao i kula Kamerlengo, dosadašnje sjedište Gradske uprave, Knežev dvor već s ulaznih vrata smrdjeti na gradska govna i gradsku pišalinu iz paške gradske kanalizacije?
Grad Pag je loš gospodar. Loš. Užasan.
špagpress ispred bivšeg TICa, bivšeg Borova, bivše palače...... |
bivši Dom kulture, bivše kino jadran.... |
.
Broj komentara: 7:
da je "drug" gradonačelnik uložio svoje novce(kune) onda bi se sigurno drukčije ponašao prema toj zgradi:,ali ovako,.uvik će bit KOMUNSKA KOBILA::
I POKUPI SVE U KOLO!!!!
imas pravf ante , sefice di ti je onaj botunic ca je bi s live strane blogića !
ki botunić?
Lijepo je znati da se u ovim karnevalskim danima obnovila tradicija nekadašnjih tanci i da je pružena prilika starijima da obnove svoje mladenačke običaje. Sjećam se bakinih priča iz njene mladosti o tancima po kućama. Znala mi je reći, sinu moj u srcu kuva a ne moreš nego samo na facolić. A lijepo je i to što ima jedan blog putem kojega se, mi izdaleka, možemo informirati što se događa u Pagu. Oslanjat se na onog poznatog paškog novinara ni korist. On ne vidi ništa što nisu pokrenuli gradonačelnik ili gospođa mu u Centru za kulturu i informacije. Pa što nije zapisao, nije se ni dogodilo! A možda se čovjek ni stiga očistiti od onog silnog laka što ga je prosuo neki dan u „intervjuu“ sa gradonačelnikom pa ga je bilo sram povirit te večeri u Knežev dvor. Ili je znao na kakvu će šporkicu i sramotu naići pa je vješto izbjegao očitovati se i o tome jer zna da to ide na dušu njegovim „najmilijima“.
a slon se ne more nazvat novinarom:,to je ulizica koji ima 1000 badir u taašku.,ali vavik je uz vlast:,to je prava slika-profil novinara iz Pag.press-a:,
Slažen se s tobom da je i knežev dvor komunska kobila.Ma celi je grad takov i takov će ostat i u buduće. Pag više nima mladosti, pošla je ća, otirali su je privatni interesi pojedinaca, kima je jedino do njihove taške i budućnosti njihove dice stalo. Sitimo se samo UTRA, Plastike i Zanatstva, Brodokomerca. A ti se privatni interesi i daje hrane i više su manje isti u igri. Za našu dicu vodi nema mista. Zato je i karneval umra, u Pag je sve umrlo i kako je reka jedan naš sugrađanin: mi samo mislimo da smo živi, a zapravo smo umrli i ja ne znan nikoga ki se je uspi (osin Boga) iz smrti tornat. A ca se tiče slona. Stara priča, njemu su uvik stariji bili mrski, pa ca bi ih slika. Možda bi ga to podsitilo da je već i sam ostari.
slažem se s anonimnom
Pozdrav od Marice Boltek
Objavi komentar