22 veljače 2012

Rođendan

Ovih dana navršava se točno treća godina postojanja ovog bloga.

Prije tri godine, čudovišna izmišljotina ljudskog uma potaknula me je da zapisujem svoje misli na ovaj virtualni papir. U međuvremenu, prvobitna ideja nije nimalo izgubila od svoje vrijednosti, a dobila je i  nadogradnju u vidu grintanja i prigovaranja.

Danas smo ispratili našega Marka, užgali smo ga na našemu ''gradskome'' mostu i mutavo, bez onog zadnjeg kola za koga generacije devedesetih nemaju pojma što znači, otišli doma.

Na pijaci je bilo - dobro. Klasični paški zimski karneval. 
Stotinjak ljudi, od toga 90% standardna, stalna postava (po paški bi se to reklo: uvik iste gubice), tri je dana kolalo paško kolo i điralo s rukama u džepovima. Nekolicina je iskoristila priliku objesiti se o stol improvizirane Lorencove birtije i čitavu večer ispijati pivo. Bilo je i za piti i za jesti. Kobasice, čevapi, fažol, gulaš, tripice, kokice, palačinke.... Baloni i šećerna vuna.... Svakome po mjeri, a djeci po zaslugama :)

U nedjelju je bila tradicionalna povorka. Svjedoci kažu - nikad kraća. Bilo je desetak nošnji i pedesetak maškara. Ostali pažani glumili su turiste, naslagani na škale od Uhlinca, okidali mobitelima i foto aparatima.

Kaže barba Stipe Koren da je djeci dolazak na pijacu dozvoljen tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća.(!) Vjerujem da je tada grad bio pun ljudi, odraslih, u najboljim godinama, pa su im mala djeca samo mogla smetat prilikom kolanja. Danas, da nema vrtićke i osnovnoškolske djece, na pijaci ne bi bilo žive duše.

Na plakatu kojim je najavljen ovogodišnji zimski karneval, pisalo je da će biti tumbula, sa bogatim  nagradama. I u nedjelju i u utorak.

Kako već pune tri godine čekam da ponovno zaigram tumbulu, baš sam bila vesela. I čekala, čekala, čekala.... ali nitko nije imao pojma o nikakvoj tumbuli u nedjelju. A plakati su visili po Veloj ulici i kod Fine.....

U ponedjeljak je bio ''dječji dan''. Bilo je hladno i nezanimljivo.

U utorak je bilo savršeno vrijeme. Došli su moji fejs prijatelji, naoružani svojim foto aparatima. Poslikavali sve što se slikat dalo i ne dalo i čekali, kao i ja, da krene najavljena tumbula.


U organizaciji Grada Paga, Turističke zajednice i Centra za kulturu, krenula je tumbula. 
Po običaju iz Grada nije bilo predstavnika, a tobožnja direktorica Tz-a je dan prije dobila otkaz, tako da je u ime organizatora, na pijaci bila prisutna jedino v.d.ravnateljica Centra za kulturu. 
Kako ona nije navikla govoriti u mikrofon (to se moglo vidjeti već u nedjelju kad je šjor Pućanstvu šaptala dobitnike nagrada, a on je njene riječi ponavljao u mikrofon), pozvala je dvoje djece i jednog penzića da vode tumbulu. Penzić vadi broj, jedno dijete govori u mikrofon, a drugo dijete slaže broj na kartelu. 

Ekipa je zamukla.
Izvadila sam olovku i tri kartelice, naoštrila osjetilo sluha i čekala da krene..... 
Broj po broj, slaže se dobra kombinacija...
Prilazi mi Dragica i nervozno šapne: CEKAN!
Kud prije?! Već iz prve šake čekala je cinkvinu!  
Mantra tako Dragica: Sedamdeset i dva! Sedamdeset i dva... sedamdeset i dva....sedamdeseti dva....
Kako ja čekam tri broja, mantram s njom: sedamdeset i dva....sedamdeset i dva...sedamdeset i dva...

Iza mene vrisne prijatelj Brane: MOJ JE!!! ...... i ode paški sir za Dinjišku.....

Idemo dalje.... brojevi se nižu, napetost raste.
Čekam tri broja.
Priđe mi Dragica i sikne: CEKAN!!!
Draga, ajde kvragu! Kud prije!??

Brojevi idu dalje, ja čekam dva broja a Draga mantra. sedamdeset i devet, sedamdeset i devet, sedamdeset i devet.........
Vidim da me tumbula neće, ostavim se svoja dva broja (73 i 74)  i mantram sa Dragom: SEDAMDESET I DEVET, SEDAMDESET I DEVET, SEDAMDESET I DEVET......

Pa di su svi ti SEDAMDESETI...?!??!?

GOTOVOOOOOOO. AAAAAAAA.... čuje se uzvik!

Na binu se diže penzićev unuk............. Odeeeee janjac.....

Draga ljuta, ja razočarana. 
Čujem komentar od iza: NAMEŠĆENO.
Okrenem se i spazim moju fejs prijateljicu kako značajno gleda u mene. 
Ženska osoba do nje šutila je, a prije tri godine komentirala je: NAMESTILE SU.....

Prije tri godine, ravnateljici Centra za kulturu bilo je neugodno dognut se na binu i vadit brojeve za tumbulu, pa ju je zamijenila predstavnica TZ-a. 

Sve ostalo je povijest.




Sretan mi Blogov rođendan.


* * *

Broj komentara: 15:

Anonimno kaže...

"Kaže barba Stipe Koren da je djeci dolazak na pijacu dozvoljen tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća.(!) Vjerujem da je tada grad bio pun ljudi, odraslih, u najboljim godinama, pa su im mala djeca samo mogla smetat prilikom kolanja. Danas, da nema vrtićke i osnovnoškolske djece, na pijaci ne bi bilo žive duše." da nisu noga puta tirali dicu ka su stila poć u kolo, da nisu krivo gedali sve one ki su se osudili doć na pijacu i na tanci a nimaju sto posto cistu pašku krv barem pet generacija unazad,morebit bi sad bilo živje na pijaci i na tancima. Nako, nogaputa je karneval bi samo za stariji, sad je samo za mulariju,naravno pašku.

. kaže...

Za nas dicu bilo je samo malo kolo i bez obzira koliko željno smo gledali u roditelje u velom kolu, nikad me mat ni uzela.

Ali to me nije spriječilo da postanem inventar na pijaci.
Ali to sam ja.

Ne znam kako vi drugi, i ne znam zašto bi vas takvo ponašanje roditelja spriječilo da živite s tradicijom.

Moja prijateljica primijetila je nešto slično: Od cijele naše generacije (razred 66/67) samo smo nas četvero stalno viđeni na pijaci:
Jasna, Marin, Majda i ja.....

Ipak mislim da malo pretjeruješ. Tko je uopće mogao zamisliti nekadašnje tance bez Povljanaca i Posedaraca?
Pogledaj malo koliki pažani su se poženili 'fureštima'zahvaljujući upravo karnevalu!

Mislim da ima nekoliko razloga ovakvoj pustoši na pijaci:

- kauč + TV = ljenost
- prazan takuin = nezadovoljstvo

ima toga još....

ante kaže...

da nastavim niz::,na prazan takuin=nezadovojstvo:,ma ne samo nezadovoljstvo nego i spremnost da se napravi i gore stvari,.,.,a tako nam je kako je?? ali i starijima je bi prazni takuin,.,pa su jopet dolazili na pijacu:,sam kad je voje,.,ali više nima ničega,.,sve je u BANANI!

Anonimno kaže...

..E. a nanki nebi kruna pala s glave i kafićiman da je svaki kupi malo balonov za 15 kun i uljepša doživljaj karnevala i montira ku kod masku ....i onda se cudom svi nečemu cudiju...ee moj narode!!!! :P toliko o uređenju Grada...fffff...a one zastavice..majko mila...tribaš uzet očali da skužiš ca to najavljuju -paški karneval...majko božja...

ante kaže...

a druže anonimno:;pa valjda si vidi sponzore:;a tamo ima i kafića:;

ante kaže...

eeeeeeeeee ŠTOVANA BLOGERICE:;:ČESTITAM ILI BOJE REČENO SRETAN ROĐENDAN!!

. kaže...

e moj Ante..................

Anonimno je potpuno u pravu. A to bi prosto seljački ovako mogli prevest: PAG NE ŽIVI ZA KARNEVAL.

Kad bi Pag i pažani, kao nekad, živjeli za karneval, onda im ne bi trebalo govoriti da bi bilo poželjno urediti svoje prostore tako da se vidi i osjeti da je doba karnevala.

Nije dovoljno dat par stotina kuna i reč, vidiš, ja sam za karneval, jer to nije to.

To nisu sponzori karnevala, to je samo onako, usput, samo neka je, da im netko ne bi rekao da nisu dali ništa za tradiciju.

..... ne da mi se o tome. Tema je pre duga...

Anonimno kaže...

dobro si rekla, ni se moglo zamislit tanci bez onih do mosta ili preko mosta, ali naša odbojnost prema njima se mogla osjetit na kilometri,jer oni su zauzimali naši stoli,tancali na naš podij,pišali u naš zahod,pili od naših žmujov,uglavnom, malo po malo ostali smo sami, kako smo uostalom i stili.Ne dolaze više Šejani, Rankani, čak ni nešmodni Kolanjci.

. kaže...

Ima puno istine u tome i nekako osjećam da govoriš i o svome iskustvu, što znači da dio krivice za takav odnos prema ne-pažanima i sam/sama snosiš.
Pa ipak, ti ljudi su kod nas dolazili, bez obzira na takvu odbojnost koju smo gajili prema njima, što opet znači da to nisu osjetili baš od svih.
Na kraju ipak mi se čini da bi ti ljudi dolazili i dalje u Pag da su imali gdje dolaziti.

Kad je nestao Belvi, nestao je i karneval kakvog pamtimo i za kojim žalimo.

Anonimno kaže...

naravno da govorim iz svog iskustva, iz onoga ca sam vidi oko sebe i uno i uvo vrime.Siti se samo kad bi Kantar sta na pocetak zmije ili kako se to već zove, kad bi poca drcat meju judima, stolima, kroz parove ki tancaju....rušit sve pred sobom, niki ki ni bi u toj zmiji se ni ugodno osjeća.Naravno i druge demonstracije Pažanstva su pomalo odbijale mnoge.

Anonimno kaže...

taj je uvik bi sirovina

ante kaže...

ne komentirajte sad je ::KORIZMA!!

ante kaže...

čega si se odrekla u KORIZMI??

. kaže...

Ante, ako misliš na ono što prosti puk smatra vrijednim odricanja, onda se nisam odrekla ničeg, jer niti pijem niti pušim niti se prežderavam.

Negdi sam pročitala ovo:

''prvenstveni cilj i korizmenog intenzivnog vremena je pozvati vjernike na obraćenje srca i na unutarnju pokoru.''
ili ovo
''Onda sam prije nekoliko godina pomalo počeo shvaćati da korizma ima i neki drugi smisao. Duhovni rast i priprema za uskrs.''



.... što si me ono pita? ... :))))

ante kaže...

a na ovo posljednje napisano mislim da se ne pridržava ni "BOŽJI UČITELJ" (pop):))