Propast civilizacije, gašenje nacije, izumiranje naroda... umiranje Pažana

Pretpostavimo da je sve započelo onog dana kad je donesena povijesna odluka o podjeli otoka Paga na dvije županije; Ličko-Senjsku i ondašnju Zadarsko-Kninsku.
U međuvremenu, od tada do danas, izdogađao se popriličan broj zanimljivih, skoro pa spektakularnih stvari.
Jedna u nizu je i nečija odluka da iz dubokog sna probudi ideju koja je nastala davne 1984.
Ideja je nazvana ''Plovni kanal Pag - Košljun''.
Za ostvarenje ideje potrebno je izraditi studiju utjecaja na okoliš.
Studiju financira inicijator. Studija je naručena. Studija će biti prolazno pozitivna.
A u svim razgovorima ta se ideja svodi na isti zaključak: potopit će nas.
Nije bitno hoće li nas dokrajčiti klizanje tla, siromaštvo (jer više nema potrebe za našim apartmanima)  ili mukotrpan rad kod prebogatih, što su se osilili prodajom terena i izgradnjom trećeg Paga od Vikice do Solane.

***

Kada je u jutarnjem listu izašao članak o izumiranju pažana, učinilo mi se da me netko vrijeđa, kao živo biće, kao čovjeka, kao Paškinju. Pa ipak bih rado htjela doživjeti starosnu mirovinu!
A kada je tu vijest prenio jedinstveni paški portal, vidjela sam da nisam usamljena u ovakvom osjećaju.
Iako smo ''prokjeti Pažani'', ipak smo ljudi. Kao svjesne pojedince, vrijeđaju nas tekve nepromišljene škrabotine objavljene u javnim glasilima.
Pa ipak, sada gledajući na taj događaj, sve više uviđam da je sporni članak bio proročanstvo!

*** 

Malo pomalo, iz ovog stoljetnog grada nestaju djelići slagalice koja u cjelini čini grad Gradom.

U devedesetima, bagerom su ovom gradu iščupali dušu, Pijacu malog primorskog gradića, da bi na njenom mjestu naprvili bolju, ljepšu, i kako je jedan pametnjaković rekao - stariju pijacu nego što je prije bila!

Sa Pijacom, nestala je i pijaca. Ono što su nam podmetnuli kao privremeno rješenje, najprije na Vangradima, u Bujkov dvor, a kasnije u krugu Zanatkomerca, bilo je sve samo ne pijaca.
Pag nema pijace.

Pag nema ni rodilište. 

Što će Pagu rodilište? 

Za ono dvadesetak djece što se usudi začeti?

Pagu je za dlaku izmakla bolnica, a sad nema ni dom zdravlja.

Upitna je i zgrada vrtića.

Stara montažna građevina, kojoj je odavno prošao rok upotrebe, već godinama čeka na ispunjenje obećanja raznoraznih vlastodržaca. Dugogodišnje ''biranje'' VD direktora dječjeg vrtića sa nimalo paškim imenom (paški mališani?), tužno svjedoći o neozbiljnosti gradskih otaca da riješe cjelokupno pitanje opstanka paškog vrtića.

Već se nekoliko godina govori o sve težem odoljevanju državnih službi na teritoriju moga grada. 

Stara zgrada Općinskog Suda, u ruševnom je stanju. A pokušaj uvođenja pozitivnih promjena, rezultirao je sprdačinom na račun nekoliko rupa za klimatizaciju na fasadi.

Iz zgrade paškog Katastra pobjegli su njihovi podstanari penzioneri. Stari ljudi vođeni mudrošću, očito su se na vrijeme sklonili od moguće ''dežgracije'' da im se plafon sruši na glavu.

Katastar još uvijek odoljeva - do kad će ne zna se.

Županijski uredi i Prekršajni sud, protjerani su van centra grada, što dalje od stare gradske jezgre. 

Obezglavljena je Turistička zajednica i  Centar za kulturu.

Dugogodišnjim zastojem, neimanjem prostornih planova, onemogućena je ikakva gradnja u ovom gradu, što je prouzročilo mučno umiranje donedavno koliko-toliko stabilnog poduzeća Zanatkomerc - jedini kamenolom na otoku sa građevinskom i uporabnom dozvolom.

Investicija nazvana Most Katine, već dvije godine bol boluje. Sve bi-ne bi. ''Kamen sim-kamen tam....''
Navodno je novac za dovršenje već bio na računu Grada, ali je ispario??
A istu sudbinu onda dijeli i dugo čekana ''zaobilaznica Vikica'' s kojom nas već godinama u predizbornim kampanjama vuku za nos. Novci kako došli tako i otišli. ''Nenamjenski''.

Pagu je obećan i autobusni kolodvor, i dva javna zahoda, i muzej.......

Nasipi u ruševnom stanju, dobivaju imena hrvatskih branitelja, rođenih Pažana....
Niti jedno pismo na te adrese neće biti isporučeno...
Pag nema fontanu, javnu špinu.
Pag nema javni zahod.

U svakodnevnom govoru još uvijek se osjetimo građanima, ali spominjući gradski trg, gradsku rivu, gradski most, gradsko groblje...... zaboravljamo da to naglašavanje gradskog, pravim građanima nije potrebno.

Da stvar bude još bolja, kad već nigdje u Pagu nema ponude autohtonih sardela, girica ili štrižica, od nedavno na Katinama imamo i Gradski kebab.

***

Ima li nam spasa?

***