Nakon đira biciklom, često se u povratku doma zaustavimo u naš Stari grad.
Uspon do crkve zadnji je koji bude u tom điru i često mi je i najteži, jer umorne noge nakon dugog pedaliranja jedva čekaju odmorit.
Tako smo i jučer stali na ledini ispred crkve i gledali što se sve u zadnju godinu dana tamo napravilo:
Posjekle se sobine, izfrizirala stabla, ošišala trava, presložili se niski suhozidi. Očistile ruševine od kupine, uredilo stari put kroz nekadašnji grad. Očistio se dvor samostana, bunar napunio vodom, zatvorio zvonik (bolje i tako nego da se nepažljivi poubijaju)
Svašta nešto, skroz ugodno oku.
Razmišljam o tome i zaključujem da se veća briga vodi o starom nego o novom Pagu.
Možda netko ima tajni plan?
Možda je nekom palo na pamet, da kad se već nismo opametili u ovih 500 godina postojanja novog Paga, da se preselimo nazad u stari grad i počnemo iz početka?
Da lijepo spalimo naš sadašnji neuredni grad, da se spasimo od kolere koju bi lako mogli zaradit od ovog smeća kojeg smo si naslagali i da okrenemo novu stranicu?
Neeeeeeeeeeeeee…. Ne vjerujem.
Ali mi se čini da je ovaj potez naših gradskih otaca i te kako dobro smišljen.
Ako uzmemo u obzir riječi kojima naš gradonačelnik često zna završiti svoje pozdravne govore, kojima priziva na pomoć Majku Božju od Staroga grada;
i
ako uzmemo u obzir komentare onih koji sve vide i sve znaju, da se gradonačelnika viđa skoro svaki dan na potezu Bijela kuća – Stari grad (bukvalno), onda je jasno i kakvu brigu vodi.
15.08.2010. blagdan je Vele gospe. U Pagu to je veliki blagdan – Stomorina.
U drugoj polovini 19. stoljeća Pagom je harala kolera, a Pažani, bolesni i očajni, okrenuli su lica prema svom Starom gradu i sjetili se da je tamo njihova Gospa, koja im je bezbroj puta prije omogućila preživljavanje.
Uputili su se u Stari grad i s molitvom donijeli kip svoje Gospe u novi Pag. Priča govori da je toga dana umrlo još 100 ljudi, a nakon toga bolest je čudom nestala.
Radi te umrle stotine, dan se naziva Stomorina.
Na dan Vele Gospe, put Starog grada krenu stotine vjernika, svaki sa svojom molitvom i zavjetom. Napuni se crkva, a bude ljudi toliko da se napuni čitav prostor oko crkve.
Ovogodišnji hodočasnici imat će priliku vidjeti koliki se trud uložio u uređenje toga vrijednog svetišta.
E tu smo.
U jednom danu, na jednom mjestu, Pažanima toliko svetom, skupit će se skoro čitavo biračko tijelo! I stotine će glasova uzdahnuti pred onim što vidi.
Ma nije mi žao.
Volim ja svoj grad, volim Stari grad.
Uživam u svakom potezu kojim se moj grad obogaćuje i uljepšava. (makar to značilo da rijetko uživam..)
I zato imam jedan kvalitetan prijedlog:
Pažani bi trebali birati svoje vodstvo svaku godinu i pol dana.
Prije izbora, zainteresirani bi vodili kampanje u kojima bi istakli samo jedan zadatak, jedan jedini cilj.
Uvjet je da se dokaže da ga je moguće ostvariti kroz taj period vladanja gradom. (izvori financiranja). Tako se ne bi gubilo vrijeme na kojekakva pretjerana obećanja, ne bi se forsiralo nešto što u startu nema ni smisla, a ni podršku većine.
Imaš jedan zadatak, dokaži da ga možeš realizirati, i mandat je tvoj.
Da je tako, sad bismo znali da je projekt uređenja Starog grada, jedini konkretno ostvarivi projekt trenutne vlasti, i ne bi bilo problema. A ostvarenjem tog projekta, mandatar ima vrlo dobru startnu poziciju na sljedećim izborima.
p.s.
u podnožju Starog grada ima 5-6 metara grana i debla koji se uredno suše na ljetnom suncu. Prijedlog je da ih na jesen date nekome od potribe.
Broj komentara: 6:
E moja Rosi. Evo me jopet. Oli ti ne znaš da su vlast i crikva uvik ruku pod ruku hodili skupa. Pazi malo, kad je za narod onda nima, kaj za komeši, a kad je za crikvu onda ima. Niman niš protiv crikve, jerbo bi onda bi protiv sebe, jerbo smo mi svi crikva a ne samo velecasni ki je sad u Pag i sutra ga ni. Drago mi je za Stari grad. Ali i stupi u Park već godinamin vapiju: ili nas uredite ili nas posicite, da nismo na sramotu i nas i Paga. I ona riva u Park samo ca ni pala i da znaš koliki taketići liti zapinjeju u oni rezi od rive. Ca to ne bi tribalo nacint. Ulice po Vodicamin, Bašaci i drujdi, kaj na divji zapad, ca to ne bi tribalo ucint. Ali tamo vajda stojiju neki judi ki ne glasju za vu vlast, ki nisu duševni, bit će da su cereni. A i znaž kakve su Paškinje i Pažani: reka nan je velecasni, je, je, reka je i za pulpitom. Popove riči i reklama daleko se cuje i zato ih se vlast drži. Samo da su oni pravi popi, od duha i duše klonili bi se politike, jer ki je vidi vidit crikvu i kurvu zajedno. Bože nas sacuvaj takvih političarov, a još više takvih popov.
Nima van vo veze ni sa cerenin ni sa modrin. Ovo je samo u se na se i poda se. Ova vlast kaj ni sve do sad nisu niš napravile za ovaj grad a da uzput nisu napravile i za svoju guzicu. Je triba miljun kun za bokun igrališta? Bravo! Odma još jedan miljun i za onoga ki je potpisa na ugovor. Je triba miljun za pijacu? Opa! Još jedan miljun onome ca je potpisa ugovor. Je se gradi riva? Juprav! Odma još toliko podilimo meju sobon.... i tako pol koraka naprid a šest korakov nazad... Govoriš da su uredili stari grad. Je, ono ca se okon vidi. Ke bela figura, sam štuk i pitura. Takov ti je i naš grad, samo ca više ni njanci bela figura, nego samo stari štuk i popadala pitura.... Najboje da niš neznan. Dojde mi fota da koga kod zitriskan.
Iz povijesti 1.
Za opak jezik - Porcio Kunski oprost.
Godine 1852 godine pojavio se trbušni tifus takozvana kolera, koja je, u intervalima dnevno uzimala na desetke života. Godine 1885. na Blagdan Velike gospe 15.kolovoza, Pažani su se okupili oko gotičkog kipa Majke Božje u Starome gradu. Uz molitvu, spontano su uzeli Gospin kip i doveli ga u Zbornoj crkvi u gradu Pagu. Tu prvu procesiju predvodio je fratar franjevački Josip Sabalić. Zadnje žrtve od kolere pokopane su na dan Sv.Roka 16.kolovoza 1885 godine. Tada su se Pažani zavjetovali da će svake Velike gospe donositi Gospin kip u Pagu i da će ona 22 dana do blagdana Male gospe biti u Zbornoj crkvi.
Kolombina Zoranić
Super! Uvijek je lijepo znati koji detalj više iz bogate paške povijesti!
Za profešura:
u tekstu je del povjesti samo spomenut, a ti nisi skuži ca ti se oče reč.
Zato evo tebi lipo 1 od svega drugoga.
Nasmija sam se
Kolombina Zoranić
Objavi komentar