malo zbrčkanih misli na papiru

Opet mi vrag ni da mira pa sam pošla komentirat na PPS

Potegla se je rasprava na temu Prvog međunarodnog festivala čipke

Od kud je potekla čipka: da li su je izmislile naše nane ili su nam je prvi put pokazale koludrice?
Da li je čipka uzeta od talijana ili se je neka nana sitila da od starinskog tega bocne na kartunić?

Ma tko sam ja da dokazujem tko je, kad je, od koga je i što uzeo, kopirao, izmislio, stvorio….

Nego…da li me taj detalj, da ja nisam kompetentna o tome donositi stručni sud, može spriječiti da o tome imam svoja razmišljanja?

Mislim da ne.
Svi mi imamo neke svoje ideje.
Ja bi najvolila kad bi se dokazalo da je pašku čipku prva deventala neka moja pra pra pra pra nana.
Ali onda, na drugu stranu, nekako sumnjam da je onako umorna nakon cijelog dana kuvanja, pospremanja, poja, panjov ili ribarije, imala cisti nokti i meke ruke, a i snage, da nabocka neku novu rukotvorinu.
Plest je još i mogla, škofunići, ili ako je imala šoldov za konac za merlić.

Kako god bilo da bilo, ništa od ovoga mi ne donosi zaključak, od kud je i kad nastala paška čipka.

Ne bi bilo loše poslušat govore svih koji imaju nešto reč na tu temu.



Rasprava na PPS-u povela se doslovno u smislu: čovjek od Boga ili od majmuna….

Mislim da je meni običnoj paškinji ipak najvažnije da je čipka PAŠKA.

Grad i otok Pag odavno ima najbolju reklamu na svijetu.
Usmena predaja kroz povijest puno je prije napravila kvalitetnu reklamu.

Paška janjetina, paški sir i paška čipka.

Koliko god se nama lokal patriotima to činilo nemoguće, na svijetu ipak postoje osobe koje nikad nisu čule za te delicije i krasote.
Neki dan sam na fejsu, svoje dvije prijateljice kontinentalke morala uvjeravat da paška janjetina nema miris kao lička ili podravska.
Isto tako, ne tako davno, baš tu sam vam prenosila nebuloze koje se na internetu mogu vidjeti pod nazivom Paške čipke.

Znači, koliko god mislili da smo svjetski poznati, uvijek se treba nanovo dobro reklamirati.

Paška čipka je napokon našla svoje mjesto na UNESC-ovoj listi svjetske kulturne baštine. To je bilo negdi u devetom misecu 2009 godine, i to je trebalo proslaviti.
Pa je zato 2010. proglašena je godinom čipke, a festival na temu održat će se u vremenu od 18. do 23.6.2010.
Program je 22.4.2010. objavljen na portali Radio Paga.
Nadam se da je to službeni i konačan program.
Ipak je do festivala ostalo jedva dva miseca!

Gledam u taj program, koji složen nekako idimi dođimi, uvlake se razbižale po papiru (pa smita mi to!!!!) i prvo što mi nakon toga padne u oko to je podatak da će se izložba održati u crkvi svete Margarite.
Ljudi moji……
Samostan Svete Margarite i crkva u sklopu samostana koja se zove Crkva Navještenja Blažene djevice Marije, u našem gradu postoji već milijun godina!!! (
ok, preuveličavam), a mi se još uvijek vadimo da ne znamo da je samostan samostan a crkva crkva!!!

Neću više nabrajat, jer ako vam se da, sami će te vidit o čemu govorim (ako u međuvremenu ipak ne isprave podatak) RADIO PAG

Što me je navelo na ovaj tekst…
To što se je neki koji je sebe nazva ''pozdrav iz Rijeke'' udostojao obratiti meni i zajedljivo me (naravno, jer me pozna, dok ja nemam pojma ko mi se to pravi pametan) uputio da sam OPORTUNA.
Da sam ljubomorna i da u svemu vidim samo loše stvari.

A ove samouvjerene tvrdnje proizišle su zato što sam se usudila branit koludrice?
Bit će da ova ''ošoba'' ima puno ''sretnih misli'' i na svijet gleda kroz ''ružičaste naočale''.
Povjerovat ću joj da se javlja iz Rijeke što će mi bit dosta da pretpostavim da nema pojma kako u stvari izgleda trenutni život u Pagu.
Isto tako, vidim da ''ošoba'' misli da me zna, pa pretpostavljam da čita ovaj moj blogić u kome ja otvoreno govorim o stvarima koje me vesele ili koje mi smetaju.

Ne živim zemlji Petra Pana nego u Pagu, što je dovoljan razlog da imam puno više stvari za grintanje nego onih koji zaslužuju nekontrolirano ushićenje.

To što se ja veselim mojoj ljubičici na prozoru, stvarno ne zahtijeva elaborat na ovom blogu.
Ali da mi smeta štemalica već u 7 i pol jutro, e to mi je već dobra tema za obradu!
Pisat o mirisu friško oprane robe, manje mi je interesantno nego o na primjer, kanalu.

Jednako tako, smeta mi još par detalja u vezi ovog nadolazećeg festivala:
Kako sam već tri tjedna zatvorena u ovoj svojoj kuli, neka mi netko reče, da li je negdje po gradu vidio kakvu reklamu za festival?
Ovi koji se muvaju oko mene, kažu da nisu vidili ništa. Pa možda vi, koji imate vrimena i dvi zdrave noge, prošećite po gradu i recite mi, ima li reklame?
Drage moje rodice u Zagrebu i poznanice u Rijeci, jeste li tamo vidile kakvu reklamu?
Sanja, Teica, ima li što na kontinentu?
Jeste li čule za 1. Međunarodni festival čipke koji se održava u Pagu?
Stvarno želim da mi neka iskreno kaže da je vidila i čula!

U mojoj je kući firma koja se bavi svime što bi kao reklama bilo potrebno ovome festivalu, ali nema šanse da se taj posao povjeri Pag Mediji.
Zašto?
Kako zašto?
Ko to još ne zna da se Ivana Protrka usudila javno pitati ono što je svih vas zanimalo a za to niste imali muda?
I zahvaljujući tome, firma Pag Media je postala nepoželjna u Gradu.
Od ovog festivala, a i od svega što će kroz trajanje mandata ove vlasti, biti potrebno, a vezano je za djelatnost firme,od Pag Medije se ništa neće naručivati.

Zanimljiv je ovakav primjer ponašanja gradske vlasti, o kojemu ovaj što pozdravlja iz Rijeke vjerojatno nema pojma, ali svejedno se usudi iz daleka držati predavanje o mojem zlom karakteru koji u svemu vidi samo loše stvari.