Frane Budak Pažanin

Spomenik ovaj hladan, nepomičan i nijem, podignut je u čast čovjeku koji je prema riječima onih koji kažu da znaju, bio paški vizionar.
Kažu da je Frane Budak bio učen čovjek. Nakon što je u Pragu završio studij gospodarskih znanosti, vratio se u rodni Pag, oženio se, učlanio se u Hrvatsku stranku prava i u dva mandata bio gradonačelnik rodnog grada. Prvi put izabran je 1906., a drugi put 1922. godine.

Čitajući o Budaku primjećujem da je on cijelog svog života Pažanima htio omogućiti lagodniji život, ali Pažani, prokleti kakvi jesu, stručno i uspješno spriječili su ga u svemu što je htio.
Htio je izgraditi električnu centralu. 
Htio je razvijati turizam.
Htio je izgraditi hotelski kompleks i lječilište u Lokunji.
Osnovao je čipkarsku školu.

I struja i turizam razvili su se nakon njegove smrti, doduše ne onako kako je on to zamišljao već puno, puno skromnije.
Jedino u čemu je uspio, bila je čipkarska škola.
Očito je da su mu Paškinje pravile manje problema nego vrli im muževi.

Kažu da je umro 1944. i da je pokopan u časničkoj odori sa sabljom, ali da se grobu gubi svaki trag.

Danas, njegove slijepe oči gledaju negdašnji dom.... 
Vjerojatno na onome svijetu maše svojom sabljom, užasnut izgledom ljubljenog mu grada. 

arheološke iskopine ... što li se to počelo tražiti usred sezone......