11 studenoga 2009

jesen


Školski: Jesen je godišnje doba kad se priroda smiruje i kad ptice lete na jug.
Viđeno: To je jedno neveselo godišnje doba u kojem su najnamrgođenije osobe pometači ulica.
Po mojem iskustvu:
Jesen je godišnje doba u kojem su dani sve kraći, sve siviji.
To je vrijeme vlažnog zraka, mokrih nogu i prvog curenja nosa.
Jesen je period u kojem ne znam što bi obukla, vrijeme praznog ormara.
Jesen je doba kauča i dekica.
Doba piljevine i ''kurenja špahera''.

Ima jedna dječja pjesmica čijih se stihova ovog trena nikako ne mogu sjetiti a ide nekako ovako: (moja seka će sigurno znat)
bla .. bla .. bla....
s bojama i kistom
jesen stiže svud
bla.. bla.. bla...

Ma koje boje? Koji kist?
Ovo malo zelenja oko mene pometu prve bure, pa lišće i nema vremena promijeniti boje u onakve kakve imamo prilike vidjeti na kalendarima sa slikama unutrašnjosti lijepe naše. Plitvice u jesen.... divota - raj na zemlji. Meni isto kao da gledam neki SF.
Oni bolje raspoloženi sigurno bi mi sad pokazali neku prekokrasnu kreaciju koju je majka priroda mogla ostvariti na ovom kamenjaru....ali ja to ovaj čas ne vidim.
Ne volim jesen. Uvijek me podsjeća na prolaznost svega. Živog i neživog. Čak mi i ljudska smrt u jesen izgleda tužnija nego na primjer u proljeće....

Jedna od zanimljivih stvari u jeseni su mirisi:
Slatko grožđe, sumpor, mošt, rakija........

Jeseni me podsjećaju na pokojnog dida i njegovu ''keju''. Već u ranu zoru njih dvoje bi zajedno krenuli put vinograda. U neko razumnije doba jutra i ja bi sa nekim od ukućana krenula za njima. Bralo se grožđe cijeli dan. Tovar - keja je nama naizgled neumorno, bezbroj puta prevalila put od vinograda do kuće, na leđima je nosila teret, grožđe natisnuto u ''mišine'' i mene povrh svega. Dide bi je samo dodirnuo štapom, u pol glasa izgovorio; ala, ajmo..... i partili bi prema doma.
Ljepljiva i masna, ali i mirisna od sladora grožđa bila je moja ulica.
Iz konobe miris sumporanih bačvi..... Miris majskoga sira na visokoj gredi...
A kod mojih časni pekla se rakija. Miris 'kuvanih pajca', pomiješan s mirisom pečenog mesa sa gradela, za društvo u noćima dok se kuha rakija... Pun grad mirisa.
Mirisna i nostalgična jesen.

Maja kaže da na jesen gleda kao na beskonaćnost ciklusa i u tome vidi ljepotu.
Marija, jesen osjeća zrelim mirisom. Tišinom.
Zorici je jesen zasluženi odmor nakon radnog ljeta.
A Davoru je to samo prelazni period od ljeta do ljeta....

Praktična strana jeseni:
U jeseni imaju smisla reklamne novine za prima i mima namještaj, metro, getro i interšpar novosti..... dušu dalo za potpalu.

Broj komentara: 7:

Davor kaže...

Bravo! Imamo isto, ma identično mišljenje o jeseni! Od tog godišnjeg doba, manje mi se sviđa jedino zima. Moj komentar za zimu - FUJ!, a za jesen isto takav, samo možemo ga pisati sa nešto manjim slovima...

ja kaže...

E Ross...lijepo si to zaokružila...sa njuhon , čuhon i duhon.....jesen je moje doba...zlatnog, teškog ( onog od pajcov )mirisa.....kojeg čuvam duboko... ka' i ti. U srcu. U mirisu.
U jeseni....ali paškoj....:*
Marija.

Ross kaže...

:) od desetak ljudi, samo njih 2 mi je reklo da vole jesen. Ostali su koristili riječi mir, tišina, sjeta, tuga, smiraj, kiša, fuj, bljak, jeza...... Zaključak: jesen je neveselo godišnje doba :)

Anonimno kaže...

rekla sam ti da ne mogu dva puta isto napisat...volim čitat tvoje doživljaje i sjetne i sretne...svako doba, pa i jesen, ima svoje prelipe strane...u svakom daniu postiji bar jedna zraka sunca...samo je treba znati vidjeti...

Ross kaže...

Čaša nije na pol prazna nego do pola puna. Znam te šeme. Ipak, i za sunčanih jesenih dana to godišnje doba mi i dalje ima okus tuge.

Anonimno kaže...

a seka je napisala:

ptičice su male
otišle na jug
s bojama i kistom
jesen stiže svud
sve je puno boja
stabla grane list
svaku travku dirne
njezin žuti kist

Anonimno kaže...

a seka je napisala:

ptičice su male
otišle na jug
s bojama i kistom
jesen stiže svud
sve je puno boja
stabla grane list
svaku travku dirne
njezin žuti kist