13 kolovoza 2009

Moli i radi


http://www.benedictus.info/





''Moli i radi''

Izgradnjom samostana za koludrice benediktinke, davne 1318. godine, započela je i traje njegova povijesno-kulturna vrijednost.

Računajući do danas, kroz taj dugi niz godina, naše koludrice izgradile su status koji ih čini kamenom temeljcem našeg grada, nezaobilaznim stupom društva i kulture općenito.
I više nego su same benediktinke, one su paške koludrice.

Odakle si? Iz Paga. Grada stoljetnog kamena, čipke, sira i baškotina.

Prekratak je ovo uvod u priču o njihovom radu u žrtvi.

Inspirirana jučerašnjim događajem, odlučila sam staviti nešto malo više redaka svog vlastitog razmišljanja na temu - korelacija Grad Pag – moje koludrice –

Komentar:
Jučer, 12.08. s akademskim kašnjenjem od 15 minuta, koludrice su na cimitru (za neupućene: trgić ispred crkve i samostana), održale prezentaciju svoje monografije, u kojoj su na tridesetak stranica (čitkog i pristojnog teksta sa lijepim slikicama) opisale svoj rad kroz dugi niz godina njihovog postojanja u našem gradu. Naravno, nisu osobno izašle, pa su u pomoć za prezentaciju pozvale firmu iz susjedstva. Ivana Protrka iz Pag Medije, iz butige od cvića, je obavlia skoro profesionalno uvodni govor i prezentaciju same monografije.

A u suradnji sa firmom iz daleke Skandinavije imali smo priliku vidjeti i jedan novi način prezentacije (morat ću se bolje raspitat o tome :)




Osvrt 1:

Jučer, 12.08. s početkom u isto vrijeme, započela je predstava najvažnije sporedne stvari na svijetu, prvi čin: Kvalifikacije za SP 2010.: Bjelorusija – Hrvatska


Osvrt 2:

Izvor:
www.superknjizara.hr/index.php?content=1&page=knjiga&id_knjiga=24988


Gledajući zdravo-seljački na mogućnost iskorištavanja ovakvog događaja mogu reći da je za koludrice to bio važan događaj, a za grad dobra reklama.

Međutim, svaki dan ovaj Grad (rekli su mi da se prvo slovo veliko - Grad koristi kada se želi govoriti o gradskoj vlasti, a da je malo kada se govori baš o gradu…što mi baš i ne drži vodu u ovom paškom slučaju…..) dokazuje da mu nije stalo ni do povijesti, ni do kulture, ni do nikakvih vrijednosti koje smo dobili u nasljeđe i koje bi prema Božjem zakonu trebali ostaviti u nasljeđe svojim potomcima.

Svjedoci smo dugogodišnje stagnacije i propadanja ovog stoljetnog kamenoga grada. Ali sama činjenica da osobno nismo upleteni u čin, ne oslobađa nas krivnje. Jer svojom ignorantnošću, svojom apatijom i urođenom, genetskom kodu ''ni me briga'' na isti način kao i sami akteri uništavamo ovo što smo mukte dobili od naših pradjedova.
Djedove i roditelje i ne ubrajam u darivatelje, jer su i oni već upleteni u ovo klupko devastacije…..

Kakve ovo veze ima sa uvodom moga blogića?
Prevelike.

Moguća veza na Osvrt 1:




Gradonačelnika nije bilo vidit.
Ni zamjenika, kojega od nedavno i plaćamo.
Ni predsjednika gradskog vijeća.
Nikoga od gore u zagradama spomenutih Građana.



Druga skupina, iz Osvrta 2. vjerojatno radi nedostatka taksene marke nije pokazala želju doći do cimitra.





Šteta.

Na cimitru se okupilo šareno društvo: red susjeda iz Koludraške, red susjeda iz okolnih kamiželic, red ljubitelja Paga, red turista Talijana, Francuza, Njemaca…..
Jedna lijepa djevojka Katarina Kutnar, slučajno se zatekla sa svojom violinom i odsvirala nam malo, čisto za ugodu i ambijent.

Ponudila se savršena travarica i genijalno misno vino.
(taman za nas slabo baždarene: opiješ se od pola gutljaja)
Svi su kušali savršeni 'pandešpanj' !!! Čim sam ga vidjela sjetila sam se svojih sitnih rođendana kad smo se u istome kantunu cimitra slikavali iza svojih torta, pandešpanja koje su nam redovno pravile naše koludrice i prelivale ih čokoladom i crtale male sitne ružice po njima……
Za mene, koludrice su dio mog života. Naučila sam hodat na njihovom cimitru, najela se ''tucenih jaj iza oltara uvaćena u kotulu moje nane.''
Moj nos prepoznaje razliku između mekoga baškotina i kolacića….

Ovaj dugi niz godina života benediktinki u nešem gradu dokazuje da ih nitko i ništa nije i neće spriječiti u njihovoj molitvi i radu. Pa bila to vlast ili nesamosvojni mediji.

Ja im želim još bezbroj ORA ET LABORA godina.

Btw, za one kojima je ipak važnije nešto drugo, prenosim rezultat, da se ne osjete zakinuti na ovom blogu:

Predstavom koja uvelike podsjeća na one otprije petnaestak mjeseci, Hrvatska je slavodobitno rezultatom 3:1 prošla kroz bjelorusko minsko polje, ostavši tako u utrci za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi.
Pogotke za tri važna boda postigli su Ivica Olić (2) i Eduardo, dok je za domaćina pogodio Verhovcov








Broj komentara: 6:

Ross kaže...

napokon da sam i komentare našla...... još kad bi znala što sam kliknula.... :(

Anonimno kaže...

Draga moja, osjetila sam miris baškotina dok sam ovo čitala, ljepotu cimitre........koliko ljubavi prema koludricama i samostanu istkano u čipki zvanoj Ora et labora. To samo ti znaš, mah, mah

gamer_lady kaže...

joj tko je cmizdravo dijete na slici :)) hehhehe

Ross kaže...

Cvilidreta :)

gamer_lady kaže...

Vidim :D

zoromod kaže...

...a tako je jednostavno i lako prepoznati lijepe stvari i s rukama u čipki ući u začarani krug dok glazbari udaraju ritam...