Pretpostavimo da je sve započelo onog dana kad je donesena povijesna odluka o podjeli otoka Paga na dvije županije; Ličko-Senjsku i ondašnju Zadarsko-Kninsku.
U međuvremenu, od tada do danas, izdogađao se popriličan broj zanimljivih, skoro pa spektakularnih stvari.
Jedna u nizu je i nečija odluka da iz dubokog sna probudi ideju koja je nastala davne 1984.
Ideja je nazvana ''Plovni kanal Pag - Košljun''.
Za ostvarenje ideje potrebno je izraditi studiju utjecaja na okoliš.
Studiju financira inicijator. Studija je naručena. Studija će biti prolazno pozitivna.
A u svim razgovorima ta se ideja svodi na isti zaključak: potopit će nas.
Nije bitno hoće li nas dokrajčiti klizanje tla, siromaštvo (jer više nema potrebe za našim apartmanima) ili mukotrpan rad kod prebogatih, što su se osilili prodajom terena i izgradnjom trećeg Paga od Vikice do Solane.
A kada je tu vijest prenio jedinstveni paški portal, vidjela sam da nisam usamljena u ovakvom osjećaju.
Iako smo ''prokjeti Pažani'', ipak smo ljudi. Kao svjesne pojedince, vrijeđaju nas tekve nepromišljene škrabotine objavljene u javnim glasilima.
Pa ipak, sada gledajući na taj događaj, sve više uviđam da je sporni članak bio proročanstvo!
U devedesetima, bagerom su ovom gradu iščupali dušu, Pijacu malog primorskog gradića, da bi na njenom mjestu naprvili bolju, ljepšu, i kako je jedan pametnjaković rekao - stariju pijacu nego što je prije bila!
Sa Pijacom, nestala je i pijaca. Ono što su nam podmetnuli kao privremeno rješenje, najprije na Vangradima, u Bujkov dvor, a kasnije u krugu Zanatkomerca, bilo je sve samo ne pijaca.
Pag nema pijace.
Dugogodišnjim zastojem, neimanjem prostornih planova, onemogućena je ikakva gradnja u ovom gradu, što je prouzročilo mučno umiranje donedavno koliko-toliko stabilnog poduzeća Zanatkomerc - jedini kamenolom na otoku sa građevinskom i uporabnom dozvolom.
Navodno je novac za dovršenje već bio na računu Grada, ali je ispario??
A istu sudbinu onda dijeli i dugo čekana ''zaobilaznica Vikica'' s kojom nas već godinama u predizbornim kampanjama vuku za nos. Novci kako došli tako i otišli. ''Nenamjenski''.
Pagu je obećan i autobusni kolodvor, i dva javna zahoda, i muzej.......
Nasipi u ruševnom stanju, dobivaju imena hrvatskih branitelja, rođenih Pažana....
Niti jedno pismo na te adrese neće biti isporučeno...
Pag nema fontanu, javnu špinu.
Pag nema javni zahod.
U svakodnevnom govoru još uvijek se osjetimo građanima, ali spominjući gradski trg, gradsku rivu, gradski most, gradsko groblje...... zaboravljamo da to naglašavanje gradskog, pravim građanima nije potrebno.
Da stvar bude još bolja, kad već nigdje u Pagu nema ponude autohtonih sardela, girica ili štrižica, od nedavno na Katinama imamo i Gradski kebab.
Ima li nam spasa?























































