Čestitka

Nakon borbene noći, osvanulo je mirno jutro.
Uspavani Pag - moj grad, čekao je da se Sunce podigne dovoljno visoko kako bi otvorio svoje prozorske oči.


Moja je zvijer od jučer popodne okovana lancima strave, zanemarila vlastite fiziološke potrebe, pa smo jutros, ranije nego što je inače običaj na današnji dan, izašli na svjetlo dana.

Tiho baš i nije bilo, ali karanje galebova je prirodna buka koja samo pojačava doživljaj mira i bonace.

Za divno čudo, na prvi pogled u gradu i nema neke velike štete, osim jedne totalke na kanti za smeće, nešto malo razbijenih boca i 5-6 kila papira i plastike preostale nakon noćašnjih salvi petardi i vatrometa.


Na više mjesta u gradu, u privatnim kućama bilo je organiziranih dočeka nove godine, a dobre spize i pića sigurno nije nedostajalo. Nakon svega, dobro je znati da nam omladina ima dovoljno samokontrole :)

A ovako je izgledao Pag jutros, na prvi dan nove, 2011. godine. Skroz pitomo i ugodno za oko i uho.

Uz čestitke za novu godinu, moja je želja sasvim jednostavna:
da nam  nova 2011. godina, bude pametnija i sretnija od protekle.
Puno zdravlja želim vam svima, jer samo zdrav čovjek je sretan i bogat čovjek.


*  *  *

Badnjak

Još od ručka opterećena ukusnim zalogajima bakalara spravljenoga na 3 načina, lijeno kaučarim.

Na TV-u filmovi prigodnih tema. Živio MaxTv. Kanala i više nego dovoljno.

Palac žilaviji nego ostali prsti, vješto prebire po daljinskom, koji kao da srasta s dlanom.

Vatrica pucketa. Popodnevna idila.

Tiho pada noć.

Sitne kišne kapi nošene jugom, po tko zna koji put, šporkivaju moji barkuni....

Ugodu laganice ''tiiiiiiihaaaaa noooooć, sveeeeeeetaaaaa noooooooć...... nasilno prekidaju plotuni petardi ispaljenih sa skrovitih mjesta po gradu. Opsadno stanje.

Uglavnom nas napada ona kategorija koja je izričito kao nepodobna istaknuta u policijskom proglasu povodom njihove akcije ''Mir i dobro'':

''Prodaja pirotehničkih sredstava je zabranjena osobama mlađim od 16 godina (II. razred), 18 godina (III. razred)''

Lipo. Dici se to ne smi prodat. Ali zato lipo otac kupi sinu, pa se sin igra. Ita petarde, straši tete u fuštani, tira maške......

A moja Nera ima pred infarktno stanje.

Od jutra do večeri, na svaki taj eksplozivni zvuk, ona se sirota podvitoga repa, sklanja: pod kauč, pod krevet, u kredencu, pod škafu..... Nigdje mjesta sebi ne može naći.

Pa ja kao i svaku, evo već šestu godinu postavljam pitanje:

Di povest beštiju pišat na današnju večer?

Pošli smo do groblja. Tobože daleko od pijace.

Kako došli - tako pošli.

Trese se, trpi, ali pišat - jok.

Seli u auto, napravili đir, pošli do Bašace.

Ala, jedva je izašla van.

Popišala se uz gumu i biž nazad u auto.

Doma! Doma! Ajmo doma!!! - očima mi govori.

Sirota moja beštija.

A moramo izač još barem jedan put, oko ponoći.