Plovni put Grad Pag – Košljun gradio bi se 7 godina
Za to vrijeme rodila bi se nova generacija Pažana koja ne bi znala što je to bistro more.
7 godina grad Pag bio bi veliko, prljavo i bučno gradilište kojeg bi u širokom luku izbjegavali turisti, a 7 godina iznajmljivači bi u svojim smještajnim kapacitetima ugošćivali samo paukove.
7 dugih godina bilo bi previše dugo za veći broj iznajmljivača od kojih većina ima preko 65 godina, i za veći broj onih kojima je prihod od turizma bio jedini koga su imali.
Nakon isteka 7 godina, preživjeli iznajmljivači bili bi suočeni sa nastavkom prokletstva zvanog ''kanal''.
U međuvremenu, odlaganjem građevinskog materijala koji je nastao iskapanjem kanala, nasulo se 340 hektara novog građevinskog područja. Nastala je nova građevinska zona.
Možemo se kladiti da bi barem 80% građevinske zone bilo izgrađeno u nove turističke kapacitete. Ostatak bi zauzeli vikendaši sa svojim hordama rođaka. Što u konačnici dođe na isto.
Naši preživjeli iznajmljivači, gurnuti će ključ u bravu svojih starih apartmana, koji su, usput budi rečeno, u onih 7 gladnih godina pokazali svu svoju starost.
Naši preživjeli iznajmljivači napokon će moći – izumrijeti.
Izgradnjom kanala, nasipe bi morali ukloniti, pa bi tako, htjeli ne htjeli, dobili dva mosta.
Jedan most spajao bi centar grada sa Prosikom, a drugi bi spajao državnu cestu iz pravca Zadra sa Svetom Jelenom.
Ovaj prvi most je zanimljiv po tome što ide lijevo desno, a ne gore dolje kao ovaj drugi prema Svetoj Jeleni.
Primjer I
Ako vam se bolesnome, od Pijace žuri u ambulantu, onda ćete se tako bolesni najprije morati uspeti preko brda nazvanog most Katine.
Oznojen i uspuhan, spustiti ćete se na dno tog, sad već starog mosta i čekati da prođe neka jahturina radi koje čekate da pređete preko novog mosta (još mu ne znamo ime).
Osvježeni valovima koje je digla jahturina, odgegati ćete se do ambulante.
Tamo će, ne daj Bože, zaključiti da vam nema pomoći, nego da morate u Zadar u bolnicu.
Ako ste strašno hitan slučaj, ukrcat će vas u kola hitne pomoći i krenuti ćete put Zadra.
Taman ste krenuli kad morate stati. Ispred Svete Jelene prolazi ona ista jahturina, (ide nazad prema Košljunu jer se nema di zavezati u paškoj vali). Ovaj put most je podignut i vi ne vidite ništa pred sobom (što nije ni bitno jer ste u komi).
Ako ste sreće, i ako je jahta dovoljno jakog motora, brza i žilava da se odupre jakom strujanju morskih struja, brzo će se most spustiti i vi ćete put Zadra.
Primjer II
Ako vas uopće nije briga za turizam, ako živite npr. od ovčarstva
Svjedoci smo godišnjih seoba stada ovaca sa gornjeg brda na donje i obrnuto. Krenete li na taj put, a hoćete sigurno, ne gine vam ista čekaona kao i ovome iz prvog primjera, s tom razlikom da će se netko garantirano dosjetiti da vam uzme nešto novca za mostarinu. Ne znam hoće li za nas ljude pješake to naplaćivati, ali 90% da vama stočarima za ovce hoće.
Primjer III
U Pagu postoji nekoliko poduzeća koja zapošljavaju više od 30 ljudi. Paška Sirana i Solana na primjer.
Ako radite u Solani, molite se Bogu da Sirana neće imati velike troškove oko seobe ovaca iz gornjeg primjera, i da će kroz neko skoro vrijeme imati potrebu za zapošljavanjem nove radne snage.
Iskopavanjem kanala, a kasnije i samim radom kanala, Solana je izgubljena. Netko je mislio da se paška Solana ne bavi proizvodnjom domaće soli i da joj soline uopće nisu potrebne, i da nema nikakve veze ako će one nestati, pa je dao prolaznu ocjenu studiji utjecaja na okoliš ovog plovnog kanala. I tako je zapečatio sudbinu 90-orici zaposlenika i njihovim obiteljima.
Amen.
Ima još takvih primjera. Loših primjera.
Dajte mi makar jedan dobar.
Barem jedan od koga će profitirati Pažani, a ne neki tamo perači novca, neki nepoznati stranci kojih boli đon za tradiciju, kulturu, očuvanje kulturne baštine i na kraju krajeva, ljudi koje nije briga gdje su nestali ljudi koji su sebe nazivali Pažanima.
Rab
