Prikazani su postovi s oznakom Marijeta. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Marijeta. Prikaži sve postove

21 kolovoza 2011

Marijeta - izložba ljeto 2011

Kao što sam i pretpostavila, i ovogodišnja izložbica bila je odlična.
Skupilo se društvo, rodbina uža, šira, prijatelji, poznanici, slučajni prolaznici...
Svih je zanimalo što se to događa na našemu cimitru.
Pod čempresom, veliko jato Marijetinih riba, a duž vanjskog zida oltara svetog Benedikta, nanizane fotografije amatera udruge Bataja.
U kantunu, jedna velika mala obitelj ugodno me je iznenadila nježnom svirkom. Dvije flaute i klarinet. Nadam se da će im se dogodine pridružiti još neki član obitelji!

Iznenadio me i dolazak mojih starih i novih fejs prijatelja! Leo i Ivan kojima moram zahvaliti na lijepim fotografijama.

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli da realiziram moju ideju.
Veliki poljubac mojoj materi koja sve ovo podnosi, mojoj teti Kati i teti Miri na preukusnim fritama, Darini i teti Ljubici na genijalnom pandešpanju i naravno, časnama na odličnim kolacićima i strpljenju!
Hvala i onima koji su mi omogućili da se pravim važna u novoj majici sa lijepom slikom moga grada.
Perla, Ibus, Pag Media, Croatia Agent i Exclusive Compani Limied!





































08 kolovoza 2011

....Plivati s ribama....


I ove godine, već treću godinu za redom, U Koludraškoj ulici na cimitru, u kantunu ispod čempresa,
izložit ću slike moje nevice, Marijete Vidolin  Paškinje

Znate i sami da poanta izložbe nije preuveličavanje slikarskog umijeća djeteta, već je to prilika za jedno kratko druženje s ljudima koje ne susrećete baš svaki dan. Ako ništa drugo, prošetat ćete se mojom ulicom i kušat nanine frite :)

Gosti ove male izložbe biti će članovi udruge Bataja, sa svojim fotografijama, a da nam cimitar ne bude bez glazbe, pobrinut će se djevojčica Ana Dobrijević sa flautom, u pratnji svoje mame Sanje.

Izložba traje samo jednu večer i točno onoliko koliko nam sunčeva svjetlost dozvoli, tako da ako se odlučite doći, dođite između 19.00 i 22.00.

Očekujemo vas u petak 19.08.2011. u 19.00 sati!

Pozdrav!

Rosana


U slučaju lošeg vremena, izložba se odgađa za neki drugi dan do kraja ovog ljeta :)



Daisypath Anniversary tickers

20 kolovoza 2010

Malo govorancije sa izložbice

Moram vam priznati da mi je jako drago što smo se okupili u ovolikom broju.

Na ovom mjestu koje se od davnina naziva Cimitar, mi smo se okupili da vidimo jednu malu izložbu, čiji bi početak mogao prerasti u nešto puno više, a to je da organiziranim događajima oživimo ulice našeg grada.

Neskromno želim moj Pag usporediti s Parizom, u kojem je svaka ulica pozornica, a svaki stanar i svaki prolaznik, zadovoljna publika.

Večeras su pred vama izložene fotografije, mojih prijatelja s facebook grupe.
Ovo nije izložba profesionalnih fotografa, iako među njima ima i profesionalaca, a i onih koji su na najboljem putu da to postanu.

Ovo je izložba na kojoj najprije možete vidjeti dobru volju mojih prijatelja da udovolje mojim upornim, da ne kažem napornim, zahtjevima da mi se pridruže u ovom projektu.

Tu možete vidjeti da je za jedan lijepi kadar dovoljno samo malo sreće u jednom trenutku, jer često imamo priliku vidjeti ovakve, potpuno amaterske slike za koje oni profesionalniji znaju reči: ''slika je odlična…., ali…..''
Međutim, to nas nikako ne smije obeshrabriti.
Ukupno je izloženo 60-tak radova, od 30 izlagača.

Moja Fejs Marija, nema foto aparat, ali nam se pridružila sa nekoliko svojih nacrtanih radova.
Moj Fejs prijatelj Šljivo, ima foto aparat, ali je bio toliko očaran kadrovima koje vidi okom, da je zaboravio skinuti poklopac sa objektiva.
Ovom prilikom posebno bih se zahvalila mojoj fejs prijateljici Željiki Lenarčić, koja je uložila poseban trud i nesebično pomogla u pripremi ove izložbe, i svojim radom, svojom vrstom umjetnosti obogatila ovu izložbu.

U ovom drugom ''kantunu'', na istom mjestu kao i lani, ponovno vam predstavljam radove moje nevice, Marijete Vidolin Matešike – Paškinje
Dijete obožava crtati, pa zašto da slike i crteži ostanu zatvoreni u ladicama, kad ih se može ovako izložiti da nekom drugom daju hrabrosti da se upusti u crtanje i slikanje, pa da možda već sljedećeg vikenda, u nekoj drugoj ulici imamo jednu ovakvu ili sličnu izložbu, i tako u stvari omogućimo sebi da se ugodno družimo.
Da upotpunimo ovu večer, pridružili su nam se i moji fejs prijatelji, ekipa Rebalansa, mlada paška rok grupa.
Naše koludrice, ispekle su nam pandešpanj i s odobravanjem su nam na ovih par sati prepustile fasadu svoje, naše crkve, a nane i tete su pripremile frite i kolače.
Poslužite se, pogledajte slike, komentirajte i družite se!
Dobrodošli!
Red je spomenuti i one koji su omogućili ostvarenje ove male izložbe, a to su: poduzeće Europska sita, Fabkom, Sabalić, Zanatkomerc, Nono-Kolan, Branimir Fabijanić Pevacić i Pag Media.
Zahvaljujem i Radio Pagu, koji je bio naš medijski pokrovitelj, portalu BNB-a i portalu Pag-tourism na ustupljenom internetskom prostoru za reklamu.

Radove su izložili:
Darina Orlić, Ana Surać, Vesna Karavanić, Teica Boltiš, Aldo Meštrović, Nikola Maržić, Damir Fabijanić, Silvija Sabalić, Maja Fračin, Marija Radoslović, Nataša Vučić Tomljanović, Nataša Eva Usmiani, Branimir Maričević, Filip Bukša, Josip Fabijanić, Franći BUkša, Diana Bratičević, Antonio Kustić, Igor Kurilić, Sanja Krupa, Vjeko Šljivo, Flecci Von Ausland, Darinka Jug, Jadranka Šavar, Ivan Toman, Elvis Šmit, Goran Antić, Željka Lenarčič i moja malenkost.


















Umorna, ali zadovoljna idem leć. Nešto više o večerašnjim događanjima napisat ću, nadam se već sutra, Ovo je samo uvod u ovaj zanimljiv 'event' :)

05 kolovoza 2010

Odluka je pala



U četvrtak, 19.08.2010. na cimitru u Koludraškoj ulici
s početkom u 19.00 sati pa dok ima svjetla.



Izložba fotografija mojih facebook prijatelja u jednom kantunu, izložba crteža moje nevice Matešike Paškinje u drugom kantunu, a u trećem kantunu muzicirat će nam Rebalansi!!
Svi ste dobrodošli!


21 siječnja 2010

Di ste bile, ca ste vidile... Srijeda u Rijeci.

Me & Mini me


hop hop hop.... tri ure zuuum zuuum autoputem do Rijeke.
Do Svetog Roka kako tako, iza Roka debeli minus.
Lijepi dan. Smrznuta Lika.
Pun auto čakul, govora.



Oko 9 smo stali na Ininu pumpu uzet pit za Kenguru.

Mali prostorčić ispred zahoda koga u INI nazivaju kafićem, bio je pun nekih čudnih ljudi u odijelima (izgledali su mi ko neki, bože mi prosti, hrvatski menađeri)
Za stolom u kantunu, nalaktile se dvije gospođe, iznad srednjih godina, umotane u dlakave kapute.
Sve sam to uspila vidit kroz dim od cigareta, u one tri i pol sekunde što sam se usudila ubacit glavu unutra i kidnut van. Ništa od kave. Ni od pišanja. Bižmo.




Gledamo kroz prozor bijelo sivi snijeg uz cestu... U daljini bajkovita sela pod bijelim pokrivačem... zuummm zuummm..... ajmo dalje.


Napokon smo u 11 popili likariju: prva jutarnja kava. Dobra je bila. I odličan kolač. Blesavo me gledaju moji suputnici. Kako mogu jest takav masni kolač od čokolade i oraha.... hehehe... natašće :P



Ajmo...di smo došli i ca ćemo:
Ko prvo, u Riku smo došli da nan guzica puta vidi.
Usput da vidimo što se u Rijeci, poznatom karnevalskom gradu nudi za karneval.
Da ugrabimo kakvu ideju. Ionako maškare šijemo uvik u zadnji tren.
Marijeta voli maškare. Princeze iz bajke. Roze i pozlaćene. Nije teško udovoljit takvim željama u butigi koja ti to može ponudit!
Zlatni konci, zlatne trake, zlatne čipke, zlatni til... rozi saten, roze trake...






Šeširi, maske... Iz ovakve butige ne možeš izać praznih ruku!











Šoping je brzo gotov, (kako za koga) i napokon smo pošli na ručak (neki su jedva dočekali). Di ćemo.....
Draga predlaže u Bruna. U Dalibora. Da tamo ima ''žlicon za pojist''.
Di je to. Di je Dalibor a di je Bruno....
Pa u Dalibora Bruna!!!
Bemti...pa tako reci... nisam imala pojma o čemu govori :P

Jadranka upita starosjedioce di ima dobro za pojest i dobije odgovor: u Braceru.
Nakon ručka u Braceri, sve što mogu reč i preporučit:
NE ODITE TAMO AKO MISLITE IST.
Ono što su nam donili nije ni sjena pizzi našega Ljuba Halo Pice. Ma odma je meni bilo sumnjivo, već na samim vratima: kakva je ovo picerija a pica ne miriši?
Osjeti se samo miris uljane boje i ostalih kemija kojima je pituran prostor.
Kad smo već naručili, a i gladni ko vuci smo bili, pojeli smo TO, ali cijelo vrijeme nismo fermali prigovarat.


Kad nas je došla pozdravit osoba - starosjedioc, koja nam je preporučila Braceru, vidila sam da ona nikako ni mjerodavna za takve izjave: Skupa sa kapoton i čizmama ima 47 kili.
Miranda - naji se! :)

Napravili smo još đir po Korzu, popili još jednu kaficu i pojli malo kolača.
Kafa zagorenoga okusa a kolači gnjecavi.
Baš nismo bili sriće sa jelom u Rijeci.




Nema veze. Misija ''šoping'' je uspješno okončana. Partili smo doma.

Znakovita je bila i ova registracija na golfu.


ne diraj me... umorna sam! :)




malo ''nota'' iz tunela.