projekti: KULA - Vidikovac

O ovome projektu sam čula, ali do sada nisam imala priliku vidjeti na što je majstor mislio kad je razmišljao o kuli - vidikovcu.

http://architektura.muratorplus.pl/projekty/wieza-skrivanat-w-pag_-chorwacja,187_12967.htm
Pag je otok soli čija proizvodnja traje već gotovo 1000 god. U prošlosti, sol je bila i sredstvom plaćanja pa od toga potječe latinski izraz: salarium argentum (slani novac). Njezinu vrijednost prepoznali su u prošlosti i Venecijanci ne smatrajući je luksuzom i koristeći za nju izraz: il vero fundamento del nostro stato – pravi temelj naše države. Vrijednost soli izgradila je grad koji se, zatim, morao utvrdom braniti od raznih neprijatelja.

Iz grada Paga potječe i nadaleko poznata paška čipka, koju prvi put spominju sestre benediktinke 1579. god. Jedinstvena je po svojoj ljepoti i izradbi zbog čega je i uvrštena na UNESCOVU listu nematerijalne baštine čovječanstva. Svojim oblikom podsjeća na rozetu s crkvenog pročelja Zborne crkve. Rađena ručno i koncem, tvoreći tzv. bijeli vez, a prema prepoznatljivoj geometrijskoj ornamentici, odražava simetričnost urbanog plana grada.

Projekt Kula Skrivanat inspiriran je naslijeđem grada Paga - paškom čipkom i proizvodnjom soli, ne želeći narušiti originalni urbani plan grada. Kula Skrivanat je kamena građevina visoka oko 14 m s tri prozorska otvora na svakoj strani. Unutrašnjost kule je prazan kvadratni prostor dimenzija 4,5 x 4,5 m. Kameni niz stuba umeće se u postojeći prostor duž cijele galerije sve do visine 12 m, ostavljajući prazan cilindrični prostor promjera 2,5 m. Kroz već postojeće prozorske otvore, posjetioci grada i turisti mogu uživati u pogledu na grad i more. Tako kula predstavlja jedini vidikovac u samom središtu grada. Donja strana stubišta i balustrada, oblikom serpentine, obavijena je motivima bijele paške čipke. Namjerno odabrani kontrast između nježne čipke i grubih i oštrih kamenih zidova, treba naglasiti kontrast ljepote čipke i srednjovjekovnog ratnog artefakta. Dok je čipka zatvorena unutar kule kao skriveno blago, novi krov u potpunosti prikazuje povijest proizvodnje soli, naglašavajući to bijelo zlato iz prošlosti. Krov je savršenog piramidalnog oblika, koji omogućava prodor vanjskog svjetla u unutrašnjost kule i potpuno je proziran. Danju, snaga sunčevih zraka i prelamanje svjetla kroz piramidu stvara različite doživljaje i iskustva, poput ogromne prizme lomeći svjetlo u različiti spektar boja. Sunčeve zrake odbijaju se od vanjske površine krova pod određenim kutom, dok ostatak svjetlosti u unutrašnjosti stvara spektar boja nalik dugi. Prozirni krovni materijal bit će posebno dizajniran kako bi postigao ovaj efekt, koji je ostvariv i noću pomoću umjetnih izvora svjetlosti. I tako će svi, koji budu uživali u panorami grada s okolnih uzvisina, uočiti Kulu Skrivanat kao veliki kristal soli koji stvara jedinstvene dugine boje.

Malo govorancije sa izložbice

Moram vam priznati da mi je jako drago što smo se okupili u ovolikom broju.

Na ovom mjestu koje se od davnina naziva Cimitar, mi smo se okupili da vidimo jednu malu izložbu, čiji bi početak mogao prerasti u nešto puno više, a to je da organiziranim događajima oživimo ulice našeg grada.

Neskromno želim moj Pag usporediti s Parizom, u kojem je svaka ulica pozornica, a svaki stanar i svaki prolaznik, zadovoljna publika.

Večeras su pred vama izložene fotografije, mojih prijatelja s facebook grupe.
Ovo nije izložba profesionalnih fotografa, iako među njima ima i profesionalaca, a i onih koji su na najboljem putu da to postanu.

Ovo je izložba na kojoj najprije možete vidjeti dobru volju mojih prijatelja da udovolje mojim upornim, da ne kažem napornim, zahtjevima da mi se pridruže u ovom projektu.

Tu možete vidjeti da je za jedan lijepi kadar dovoljno samo malo sreće u jednom trenutku, jer često imamo priliku vidjeti ovakve, potpuno amaterske slike za koje oni profesionalniji znaju reči: ''slika je odlična…., ali…..''
Međutim, to nas nikako ne smije obeshrabriti.
Ukupno je izloženo 60-tak radova, od 30 izlagača.

Moja Fejs Marija, nema foto aparat, ali nam se pridružila sa nekoliko svojih nacrtanih radova.
Moj Fejs prijatelj Šljivo, ima foto aparat, ali je bio toliko očaran kadrovima koje vidi okom, da je zaboravio skinuti poklopac sa objektiva.
Ovom prilikom posebno bih se zahvalila mojoj fejs prijateljici Željiki Lenarčić, koja je uložila poseban trud i nesebično pomogla u pripremi ove izložbe, i svojim radom, svojom vrstom umjetnosti obogatila ovu izložbu.

U ovom drugom ''kantunu'', na istom mjestu kao i lani, ponovno vam predstavljam radove moje nevice, Marijete Vidolin Matešike – Paškinje
Dijete obožava crtati, pa zašto da slike i crteži ostanu zatvoreni u ladicama, kad ih se može ovako izložiti da nekom drugom daju hrabrosti da se upusti u crtanje i slikanje, pa da možda već sljedećeg vikenda, u nekoj drugoj ulici imamo jednu ovakvu ili sličnu izložbu, i tako u stvari omogućimo sebi da se ugodno družimo.
Da upotpunimo ovu večer, pridružili su nam se i moji fejs prijatelji, ekipa Rebalansa, mlada paška rok grupa.
Naše koludrice, ispekle su nam pandešpanj i s odobravanjem su nam na ovih par sati prepustile fasadu svoje, naše crkve, a nane i tete su pripremile frite i kolače.
Poslužite se, pogledajte slike, komentirajte i družite se!
Dobrodošli!
Red je spomenuti i one koji su omogućili ostvarenje ove male izložbe, a to su: poduzeće Europska sita, Fabkom, Sabalić, Zanatkomerc, Nono-Kolan, Branimir Fabijanić Pevacić i Pag Media.
Zahvaljujem i Radio Pagu, koji je bio naš medijski pokrovitelj, portalu BNB-a i portalu Pag-tourism na ustupljenom internetskom prostoru za reklamu.

Radove su izložili:
Darina Orlić, Ana Surać, Vesna Karavanić, Teica Boltiš, Aldo Meštrović, Nikola Maržić, Damir Fabijanić, Silvija Sabalić, Maja Fračin, Marija Radoslović, Nataša Vučić Tomljanović, Nataša Eva Usmiani, Branimir Maričević, Filip Bukša, Josip Fabijanić, Franći BUkša, Diana Bratičević, Antonio Kustić, Igor Kurilić, Sanja Krupa, Vjeko Šljivo, Flecci Von Ausland, Darinka Jug, Jadranka Šavar, Ivan Toman, Elvis Šmit, Goran Antić, Željka Lenarčič i moja malenkost.


















Umorna, ali zadovoljna idem leć. Nešto više o večerašnjim događanjima napisat ću, nadam se već sutra, Ovo je samo uvod u ovaj zanimljiv 'event' :)

malo zbrčkanih misli na papiru

Opet mi vrag ni da mira pa sam pošla komentirat na PPS

Potegla se je rasprava na temu Prvog međunarodnog festivala čipke

Od kud je potekla čipka: da li su je izmislile naše nane ili su nam je prvi put pokazale koludrice?
Da li je čipka uzeta od talijana ili se je neka nana sitila da od starinskog tega bocne na kartunić?

Ma tko sam ja da dokazujem tko je, kad je, od koga je i što uzeo, kopirao, izmislio, stvorio….

Nego…da li me taj detalj, da ja nisam kompetentna o tome donositi stručni sud, može spriječiti da o tome imam svoja razmišljanja?

Mislim da ne.
Svi mi imamo neke svoje ideje.
Ja bi najvolila kad bi se dokazalo da je pašku čipku prva deventala neka moja pra pra pra pra nana.
Ali onda, na drugu stranu, nekako sumnjam da je onako umorna nakon cijelog dana kuvanja, pospremanja, poja, panjov ili ribarije, imala cisti nokti i meke ruke, a i snage, da nabocka neku novu rukotvorinu.
Plest je još i mogla, škofunići, ili ako je imala šoldov za konac za merlić.

Kako god bilo da bilo, ništa od ovoga mi ne donosi zaključak, od kud je i kad nastala paška čipka.

Ne bi bilo loše poslušat govore svih koji imaju nešto reč na tu temu.



Rasprava na PPS-u povela se doslovno u smislu: čovjek od Boga ili od majmuna….

Mislim da je meni običnoj paškinji ipak najvažnije da je čipka PAŠKA.

Grad i otok Pag odavno ima najbolju reklamu na svijetu.
Usmena predaja kroz povijest puno je prije napravila kvalitetnu reklamu.

Paška janjetina, paški sir i paška čipka.

Koliko god se nama lokal patriotima to činilo nemoguće, na svijetu ipak postoje osobe koje nikad nisu čule za te delicije i krasote.
Neki dan sam na fejsu, svoje dvije prijateljice kontinentalke morala uvjeravat da paška janjetina nema miris kao lička ili podravska.
Isto tako, ne tako davno, baš tu sam vam prenosila nebuloze koje se na internetu mogu vidjeti pod nazivom Paške čipke.

Znači, koliko god mislili da smo svjetski poznati, uvijek se treba nanovo dobro reklamirati.

Paška čipka je napokon našla svoje mjesto na UNESC-ovoj listi svjetske kulturne baštine. To je bilo negdi u devetom misecu 2009 godine, i to je trebalo proslaviti.
Pa je zato 2010. proglašena je godinom čipke, a festival na temu održat će se u vremenu od 18. do 23.6.2010.
Program je 22.4.2010. objavljen na portali Radio Paga.
Nadam se da je to službeni i konačan program.
Ipak je do festivala ostalo jedva dva miseca!

Gledam u taj program, koji složen nekako idimi dođimi, uvlake se razbižale po papiru (pa smita mi to!!!!) i prvo što mi nakon toga padne u oko to je podatak da će se izložba održati u crkvi svete Margarite.
Ljudi moji……
Samostan Svete Margarite i crkva u sklopu samostana koja se zove Crkva Navještenja Blažene djevice Marije, u našem gradu postoji već milijun godina!!! (
ok, preuveličavam), a mi se još uvijek vadimo da ne znamo da je samostan samostan a crkva crkva!!!

Neću više nabrajat, jer ako vam se da, sami će te vidit o čemu govorim (ako u međuvremenu ipak ne isprave podatak) RADIO PAG

Što me je navelo na ovaj tekst…
To što se je neki koji je sebe nazva ''pozdrav iz Rijeke'' udostojao obratiti meni i zajedljivo me (naravno, jer me pozna, dok ja nemam pojma ko mi se to pravi pametan) uputio da sam OPORTUNA.
Da sam ljubomorna i da u svemu vidim samo loše stvari.

A ove samouvjerene tvrdnje proizišle su zato što sam se usudila branit koludrice?
Bit će da ova ''ošoba'' ima puno ''sretnih misli'' i na svijet gleda kroz ''ružičaste naočale''.
Povjerovat ću joj da se javlja iz Rijeke što će mi bit dosta da pretpostavim da nema pojma kako u stvari izgleda trenutni život u Pagu.
Isto tako, vidim da ''ošoba'' misli da me zna, pa pretpostavljam da čita ovaj moj blogić u kome ja otvoreno govorim o stvarima koje me vesele ili koje mi smetaju.

Ne živim zemlji Petra Pana nego u Pagu, što je dovoljan razlog da imam puno više stvari za grintanje nego onih koji zaslužuju nekontrolirano ushićenje.

To što se ja veselim mojoj ljubičici na prozoru, stvarno ne zahtijeva elaborat na ovom blogu.
Ali da mi smeta štemalica već u 7 i pol jutro, e to mi je već dobra tema za obradu!
Pisat o mirisu friško oprane robe, manje mi je interesantno nego o na primjer, kanalu.

Jednako tako, smeta mi još par detalja u vezi ovog nadolazećeg festivala:
Kako sam već tri tjedna zatvorena u ovoj svojoj kuli, neka mi netko reče, da li je negdje po gradu vidio kakvu reklamu za festival?
Ovi koji se muvaju oko mene, kažu da nisu vidili ništa. Pa možda vi, koji imate vrimena i dvi zdrave noge, prošećite po gradu i recite mi, ima li reklame?
Drage moje rodice u Zagrebu i poznanice u Rijeci, jeste li tamo vidile kakvu reklamu?
Sanja, Teica, ima li što na kontinentu?
Jeste li čule za 1. Međunarodni festival čipke koji se održava u Pagu?
Stvarno želim da mi neka iskreno kaže da je vidila i čula!

U mojoj je kući firma koja se bavi svime što bi kao reklama bilo potrebno ovome festivalu, ali nema šanse da se taj posao povjeri Pag Mediji.
Zašto?
Kako zašto?
Ko to još ne zna da se Ivana Protrka usudila javno pitati ono što je svih vas zanimalo a za to niste imali muda?
I zahvaljujući tome, firma Pag Media je postala nepoželjna u Gradu.
Od ovog festivala, a i od svega što će kroz trajanje mandata ove vlasti, biti potrebno, a vezano je za djelatnost firme,od Pag Medije se ništa neće naručivati.

Zanimljiv je ovakav primjer ponašanja gradske vlasti, o kojemu ovaj što pozdravlja iz Rijeke vjerojatno nema pojma, ali svejedno se usudi iz daleka držati predavanje o mojem zlom karakteru koji u svemu vidi samo loše stvari.

CIB - Communio Internationalis Benedictinarum

10.rujna kod mojih koludric, okupilo se nesvakidašnje mnoštvo: Benediktinke iz cijelog svijeta, svojim su crno-bijelo-sivim haljinama prekrile dvorište samostana Svete Margarite, a njihove su im hrvatske sestre, koludrice iz Paga, Raba,Krka i Cresa, s ponosom predstavile svoju zajednicu.



Povod ovakvom okupljanju je ovogodišnja konferencija međunarodne zajednice benediktinki koja se održava u Zadru. Tema konferencije je povezivanje, podrška i razmjena ideja i iskustava, tradicije i kulture među benediktinkama na međunarodnoj razini, te razmatranja kako danas, nakon 15 stoljeća od utemeljenja, živjeti Pravilo sv. Benedikta.




Moje koludrice, širom su otvorile vrata svoje crkve i svoga samostana, kako bi im pokazale makar jedan djelić svoga blaga, skupljanog dugi niz godina.

Velika prostorija na katu samostana, prepuna sjajno bijelih divota.....







I ja sam iskoristila priliku vidjeti toliko bogatstvo rukotvorina.











Brižno i do u detalja vodilo se računa da samostan zablista i da se sestre u njemu osjećaju ugodno i dobrodošlo.







Ja ne bih bila ja, kad ne bi zabilježila i onaj dio koji zadovoljava tijelo: Prekrasan, suncem okupan salon, velik stol, a na njemu milijun kalorija!!

Štrike i roščići....
Rapske torte....

I za kraj, tri gracije......

***

Sve ove lijepe slike koludric, čipki i raznih čipkastih detalja vlasništvo su poduzeća PAG MEDIA.

Ove kalorične i manje profesionalne, mojih su ruku djelo.......

A ova peršona u sredini, također je profesionalno odradila medijski dio: ugodno oslonjena da štokrl, pozobala je najfinije komade kolača i veselim zvonkim smijehom nasmijala jedinog predstavnika jedinog muškog benediktinskog samostana u Hrvatskoj :)