Dogodilo se i to....

Dakle...... danas je osvanulo očišćeno parkiralište. Doduše, čistači (tko god da su bili) nisu koristili grablja ni metle, ali hajde, barem je krupni otpad uklonjen. Ovo preostalo su valjda ostavili onoj buri što se najavljuje za sutra.... Kritika je urodila plodom.

Sad bi bilo jako dobro da se ONAJ KOJI JE ZADUŽEN ZA GRADSKU NEKRETNINU - KULU ''SKRIVANAT'' udostoji poredit onaj krš od plastičnih stolica što turisti slikavaju već više od 20 dana.....

Tražim sliku ali je ne mogu naći.... Mislim da imam jednu sličnu od lani ili od prekolani.....

Pag, Pažani i Majka Božja od Staroga grada

''Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i dr., kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo.''



~ Zašto se selio grad ~

Pag je od davnina bio ... ''podijeljen između susjednih gradova Zadra i Raba, i ta će podjela biti sudbonosna odrednica njegove daljnje povijesti. Povijest paškog srednjovjekovlja vezana je sa zadarskom ili, točnije, položaj je Paga prema Zadru ovisio o odnosu Zadra prema njegovu suverenu. Kada se na ovim prostorima umiješala ''visoka'' politika koju su vodili daleko jači moćnici, u prvom redu Mlečani, hrvatsko-ugarski kraljevi i Zadar, veze koje su povezivale Pag s njegovim okrutnim gospodarima počele su pucati. naime, Venecija više, a ugarsko-hrvatski kraljevi manje, potpomažu Pažane u  nastojanju oko osamostaljenja uglavnom radi vlastitih probitaka. ''  

(Miroslav Granić, Osamostaljenje Paške općine'' - iz Statuta Paške općine)

S obzirom na pogibelj koja im je prijetila od strane Zadrana, ali i gusara koji su nesmetano krali, pljačkali i ubijali, a nakon još jednog u nizu, razbojničkih napada, Pažani su donijeli odluku o preseljenju čitavog grada na mjesto koje će biti pogodnije za obranu.

Francesco Foscari po Milosti Božjoj Dužde Mletački i t.f. Plemenitim i mudrim muževima Petru Faletru po našem nalogu knezu Paškom i nasljednicima njegovima milim i vjernim našima, pozdrav i znak naklonosti. Skloni molbam vjernih naših u Pagu, koji promatravši da je njihov grad u Pagu položen na mjestu ne jakom, niti sigurnom, a s druge strane da se ne može utvrditi, odlučiše sagraditi novi grad na drugom mjestu više čvrstom i sigurnijem, te u njemu pribivati i zakloniti, da pod sjenom i posluhom našim uzmognu se u svakom pogledu uzdržati, a to mjesto su nam prikazali naslikano i nacrtano, mi smo odlučili zajedno sa našim vijećem, a vama nalažemo da imate dati spomenutim našim vjernim Pažanima kao pripomoć za uzdignuće novog grada svake godine tri sto dukata od prihoda Paške komore u svrhu spomenute radnje.

Dano u našoj Dukalnoj Palači, dne dva ožujka, indikcija IV 1442.

Iz Arhiva općinskog (Ruić: Delle Riflessioni Stroiche 1779 vol. 11. strana 102. Biblioteca Paravia u Zadru)

(Don Blaž Karavanić, Građa za povijest grada i otoka Paga) 

 

„U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez čijeg zazivanja nijedan početak nije valjano utemeljen.....18. svibnja 1443. godine, uz molitve svećenstva, postavljen je kamen temeljac i tako je započela gradnja današnjeg grada Paga.
U Starom gradu ostala je crkva i u njoj kip Majke Božje.

U vremenu od 1852. do 1855. godine u nekoliko navrata gradom Pagom harala je epidemija trbušnog tifusa, kolera. Najveći pomor otočnog stanovništva zbio se od 22. lipnja do 19. kolovoza 1885. godine.   
(Šime Tome Peričić - Razvitak gospodarstva otoka Paga u prošlosti)

Na iljadu i osme stotine

Pedesete i pete godine

Kužna bolest u Pagu je bila

I narod je teško ucvilila

kužna bolest  ta  strašna kolora

Tako strašna da ne more gora

Po dvadeset nadan umiraše

svemu svitu straha davaše

Što će narod učinit ne znade

u Gospine on se ruke dade

Pažani su moleći za spas, otišli u Stari grad, uzeli kip Majke Božje i donijeli ga u Pag.

Tad im Gospe usliši molenja

Bože mili velikog znamenja

Taj dan isti već bolest pristade

Niko više tad mrtav ne pade.

Zadnje žrtve epidemije pokopane su na dan 16.8. 1855. 
Tada su se Pažani zavjetovali da će  svake godine na blagdan Velike Gospe donositi kip u Pag. 
I bi tako do dana današnjeg.

Od tog dana svaku godinicu

Nosu u Pag Blaženu Djevicu

Čamci plove i veselo voze

Pune puške pucaju po gradu

Pozdravljaju Isusovu majku

Već nekoliko godina za redom, po gradu osvanu plakati koji nas pozivaju na proslavu VELE STOMORINE, a surfajući bespućima interneta nailazim na tekstove o dijelovima paške povijesti, koji preneseni s pojedinih paških portala, u svijet prenose neke čudne istine i neke nove legende.

Tko su ljudi koji izvrću davno zapisane činjenice? Tko su ljudi koji u prepisivanju izostavljaju slova i rečenice i tako tekstu daju novi smisao, stvarajući neke nove događaje?

Pisanje o tome kako je Majka Božja od Staroga grada uslišila molitve i Pažanima napunila bunar vodom da ne pomru od žeđi, lijepa je legenda, ali zaključak da se radi toga kip Majke Božje nosi u Pag to je totalna glupost ......   i još malo ...

Užasno loše znamo vlastitu povijest, pa ipak, slobodni smo o njoj pripovijedati širokim masama.
Gospođa u filmiću iz dječje radionice samouvjereno djeci prenosi znanje: .... ''Mlećani su razorili stari grad Pag'' .....

Stomorina od davnine označava pojam za stotine mrtvih.

Blagdan Velike Gospe u Pagu se naziva i Stomorina.

Ne postoji Vela stomorina, isto kako ne postoji Sto Gospi, niti Velika Morina.

Što se događa u glavama ljudi koji na silu žele nametnuti neke svoje istine o pradavnim vremenima?

Većina internetskih vijesti svodi se na copy/paste.
Bez provjere i bez razmišljanja uzimaju se podaci koji ostaju zapisani. I dogodi se da više puta ponovljena laž, glupost, tako postane istina.

Na žalost, nije ovo jedini primjer izvrtanja povijesnih događaja.
Vjerojatno se u glavama pojedinaca pojavi ideja da su rođeni sa znanjem predaka, i da to što pišu, u stvari, iz njih progovara neki njihov predak, svjedok ondašnjih događaja.

Na mojem omiljenom portalu netko je zgodno predložio potrebu za osnivanjem ''Ureda za pronalaženje i ispravljanje lažnih podataka'' ... kojih nam putem interneta i putem kojekakvih knjižica što ih financira Grad Pag, u naslijeđe ostavljaju kojekakvi novinari, samozvani povjesničari, slikari, vlasnici i urednici portala.

Pažani su se od pamtivijeka obraćali Majci Božjoj od Staroga grada, da ih spasi, da im zdravlje da.
Pa tako danas, oni koji doma čuvaju knjige tiskane prije 80 i više godina, sve češće dolaze u priliku glasno zavapiti:

Majko Božja od Staroga grada, ti nas spasi od ovakvog jada…

Specifičnost paške svetkovine je i molitva puka u Pagu od svetkovine Velike Gospe do Male Gospe.
Od 16. kolovoza do blagdana Male Gospe – Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna, svaki dan u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu puk moli cijeli Gospin Ružarij: radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla. Molitve krunice započinju u 8, 13, 19 i u 22 sata. Svakog dana, nakon krunice u 19 sati paški župnik Igor Ikić predvodi misu. 

To je duhovna obnova paških vjernika.

Samo ''Ustrajnom voljom, poštenjem i nepokolebljivim radom'', moći ćemo zadržati ovaj grad i istinski dio naše povijesti.

Srednjovjekovni....karneval.

 

Pag. most Katine

U Programu ljetnih zbivanja u gradu Pagu, kojeg je objavio paški centar za kulturu NEMA NAJAVE TRADICIONALNOG PAŠKOG LJETNOG KARNEVALA.

Na Web stranici paške Turističke zajednice, o tradicionalnom paškom karnevalu, stoji tek datum i naslov 27.-28.07.2012. - Paški ljetni karneval.

istu takvu crticu našla sam ovdje kalendar2012.

I to je to.
O tradicionalnom paškom karnevalu više nigdje ništa, nikakva najava događaja. Nikakva najava da se tradicija nastavlja u organizaciji Grada, kako bi dolikovalo.

Ali kad malo bolje pogledam, zaključujem da je to u ovom trenutku normalno:

cijeli grad je jedan veliki karneval, jedna velika čerga!

Na paškoj kamenoj pijaci, na svu sreću ne vrti se vol na ražnju, ali se zato odvija prilično upitna srednjovjekovna zabava.

Na Paškoj pijaci, u centru grada, kojeg su obzidali naši stari kako bi se obranili od napada Zadrana, sinoć se, za zabavu turistima u sklopu projekta Pag - srednjovjekovni grad, podigao turski šator, gdje su se turisti polegnuti na ćilimima, gostili turskom kavom.

U priči o Paškom srednjem vijeku, u srcu Paga, stolovali su Turci. 

Možda osobe koje su osmislile ovaj projekt Paga, srednjovjekovnog grada, nisu vodlie puno računa o tim detaljima, jer briga turista za detalje... daj mu mukte ist i pit, i nova povijest je smišljena.

Bilo je na pijaci srednjovjekovne čipke, srednjovjekovnog fažola, srednjovjekovnih krvavica, srednjovjekovnih frita i pogačica..... bilo je svega što se da strpat u bilo koji drugi vijek, osim u paški srednji vijek.

I čemu onda spominjanje tradicionalnog paškog karnevala, kad nam karneval traje neprekidno, a Centar za kulturu i Turistička zajednica kao glavni organizatori i prezentatori naše kulture, pronalaze nove načine da turistima Pag prezentiraju kao poveću selendru, a nama lokalnima daju bezbroj razloga za paško tradicionalno grintanje.

Da bi sranje bilo kompletno, pobrinuo se i Grad Pag na čelu sa njegovim srednjovjekovnim veličanstvom, AFNjom: 

- za cirka 11 miljuna kuna, danas imamo nedovršeni gradski most, osvijetljen light show-om u bojama ranih osamdesetih.

I kad pomislim da ne može gore, da ne može gluplje, uvijek se nađe nešto što me ponovno iznenadi: osim osvjetljenja ispod mosta i ''novogodišnjeg ''svjetlećeg kabela ispod vanjske strane 'rukohvata',  most je u mrklom mraku. 

Onolika uzbrdica/nizbrdica i škale, dušu su dalo za slomit nogu. Pa ti tuži grad. Pa neka grad pljune par stotina tisuća za odštetu.

Ali što je to u usporedbi s 11 miljuna kuna kamene ljepote gradskoga mosta.....

I da se vratim na prezentaciju paškog srednjeg vijeka: ......ni nebo mu nije bilo sklono. Bura, već drugi dan ''dere li ga, dere''.......

* * *

oglasna ploča

U organizaciji onih koji bi trebali vodit brigu o gradu i kulturi, u našem Kneževom dvoru, postavljena je izložba.

Izložbu možete pogledati u vremenu od 7 do 11. travnja, od DEVET (9) do DVANAEST (12) sati. 

Izložbu mogu posjetiti paške gospođe umirovljenice, svako jutro kad odu po spizu, a usput mogu primijetiti na koji je način moguće posrati (uništiti) skupocjena, preplaćena vrata Kneževog dvora.

kako za koga

komunalni red!

Večeras sam bila na otvorenju izložbe koju organizira paški foto klub, čiji sam i ja član. U crkvi svetog Jurja, izložba će biti otvorena 20 (dvadeset) dana i možete je otići pogledati svaku večer,
Uzela sam sa sobom svoj fotić kako bi sebi ovjekovječila taj događaj. Dok sam razgledala slike, sretala sam poznate ljude. Neki su mi čestitali na mojoj jučerašnjoj izložbi, neki su se ispričavali jer nisu mogli doći, a neki su mi potiho komentirali, postavljali pitanje teme koja je očito ogromna vijest za ovaj mali grad:
- ''je istina ca san cu/cula? - da su ti bili komunalni redari????''
- je, istina je, dobro ste culi.
- ''pa ca je bilo? ca su stili? ki ih je posla?''
- pitali su me da li imam dozvolu grada za moju malu izložbu i da zato što nemam da će mi napisat zapisnik.
- ''pa ca nimaju pametnijega posla???? Potirat šlape i tavaje od ulic???? Kaznit onih ki smeće itaju????''
- ne bi van mogla na to odgovorit. Može bit i da su imali performans, u čast mojoj izložbici.

Ki je prijavi?
Susedima sigurno ni smitalo, jerbo su svi susedi bili na cimitar, ili frite i gedali u mladići Rebalansa pitajuć me: a ki je onaj, cigov je onaj, kako je onomu ime....
Koludrice su spekle pandešpanj od 20 jaj, dale su struju i nisu ni zvonile u 8 i pol, kako zvona ne bi smele mlade rokere.
Pa ki je onda moga poslat komunalne redare da dojdeju vanka radnoga vrimena, u 7 manje deset, prigovorit da su došli po prijavi?
Draga je kjala i beštimala, jer se je sa pravon osjetila zapostavljena.

Ona uporno prijavljuje neposlušni ki itaju smeće dozgor njezine ulice, ali se komunalni redari tamo ne pojavljuju.
- ''kako to da tebi odma dojdeju, a mene ne badivaju!'' - ljubomorno je Draga kjala.
- ''a ne smitaju in one šlape i bebe za ke zadivan kad dicon pogradu šečen'' - njurgala je mat....

Neznan ja niš.

Ja samo znan da san nekako znala da bi se to moglo dogodit.

Malo govorancije sa izložbice

Moram vam priznati da mi je jako drago što smo se okupili u ovolikom broju.

Na ovom mjestu koje se od davnina naziva Cimitar, mi smo se okupili da vidimo jednu malu izložbu, čiji bi početak mogao prerasti u nešto puno više, a to je da organiziranim događajima oživimo ulice našeg grada.

Neskromno želim moj Pag usporediti s Parizom, u kojem je svaka ulica pozornica, a svaki stanar i svaki prolaznik, zadovoljna publika.

Večeras su pred vama izložene fotografije, mojih prijatelja s facebook grupe.
Ovo nije izložba profesionalnih fotografa, iako među njima ima i profesionalaca, a i onih koji su na najboljem putu da to postanu.

Ovo je izložba na kojoj najprije možete vidjeti dobru volju mojih prijatelja da udovolje mojim upornim, da ne kažem napornim, zahtjevima da mi se pridruže u ovom projektu.

Tu možete vidjeti da je za jedan lijepi kadar dovoljno samo malo sreće u jednom trenutku, jer često imamo priliku vidjeti ovakve, potpuno amaterske slike za koje oni profesionalniji znaju reči: ''slika je odlična…., ali…..''
Međutim, to nas nikako ne smije obeshrabriti.
Ukupno je izloženo 60-tak radova, od 30 izlagača.

Moja Fejs Marija, nema foto aparat, ali nam se pridružila sa nekoliko svojih nacrtanih radova.
Moj Fejs prijatelj Šljivo, ima foto aparat, ali je bio toliko očaran kadrovima koje vidi okom, da je zaboravio skinuti poklopac sa objektiva.
Ovom prilikom posebno bih se zahvalila mojoj fejs prijateljici Željiki Lenarčić, koja je uložila poseban trud i nesebično pomogla u pripremi ove izložbe, i svojim radom, svojom vrstom umjetnosti obogatila ovu izložbu.

U ovom drugom ''kantunu'', na istom mjestu kao i lani, ponovno vam predstavljam radove moje nevice, Marijete Vidolin Matešike – Paškinje
Dijete obožava crtati, pa zašto da slike i crteži ostanu zatvoreni u ladicama, kad ih se može ovako izložiti da nekom drugom daju hrabrosti da se upusti u crtanje i slikanje, pa da možda već sljedećeg vikenda, u nekoj drugoj ulici imamo jednu ovakvu ili sličnu izložbu, i tako u stvari omogućimo sebi da se ugodno družimo.
Da upotpunimo ovu večer, pridružili su nam se i moji fejs prijatelji, ekipa Rebalansa, mlada paška rok grupa.
Naše koludrice, ispekle su nam pandešpanj i s odobravanjem su nam na ovih par sati prepustile fasadu svoje, naše crkve, a nane i tete su pripremile frite i kolače.
Poslužite se, pogledajte slike, komentirajte i družite se!
Dobrodošli!
Red je spomenuti i one koji su omogućili ostvarenje ove male izložbe, a to su: poduzeće Europska sita, Fabkom, Sabalić, Zanatkomerc, Nono-Kolan, Branimir Fabijanić Pevacić i Pag Media.
Zahvaljujem i Radio Pagu, koji je bio naš medijski pokrovitelj, portalu BNB-a i portalu Pag-tourism na ustupljenom internetskom prostoru za reklamu.

Radove su izložili:
Darina Orlić, Ana Surać, Vesna Karavanić, Teica Boltiš, Aldo Meštrović, Nikola Maržić, Damir Fabijanić, Silvija Sabalić, Maja Fračin, Marija Radoslović, Nataša Vučić Tomljanović, Nataša Eva Usmiani, Branimir Maričević, Filip Bukša, Josip Fabijanić, Franći BUkša, Diana Bratičević, Antonio Kustić, Igor Kurilić, Sanja Krupa, Vjeko Šljivo, Flecci Von Ausland, Darinka Jug, Jadranka Šavar, Ivan Toman, Elvis Šmit, Goran Antić, Željka Lenarčič i moja malenkost.


















Umorna, ali zadovoljna idem leć. Nešto više o večerašnjim događanjima napisat ću, nadam se već sutra, Ovo je samo uvod u ovaj zanimljiv 'event' :)

idemo dalje

radovi se nastavljaju.

karneval od karnevala

Jučer i prekjučer, bio je i završio je, 51. tradicionalni ljetni karneval.

To je jedna vrsta zabave koju su pažani prije puno godina (51 godina je puno) uvrstili u ljetnu turističku ponudu.
Zimski karneval je pravi paški karneval, iskonski, spontani, samo za pažane, a ljetni je samo dio ponude.

Međutim, obzirom na viđeno, sve mi se čini da smo i ovaj, ljetni, prepustili samo spontanosti, pa je umjesto turističke ponude, ljetni karneval postao samo zabava za nas pažane.

U stvari, bilo bi puno bolje da to nazovemo PREDSTAVOM KARNEVALA, pa bi ovi turisti koji nas čudno gledaju, bili publika, a mi pažani bismo bili glumci u odlično odglumljenom narodnom dramskom djelu s fragmentima komedije.

Čula sam i nekoliko tužnih uzdaha, jer se orgnizator nije pobrinuo za nagrade na koje smo se nekako već bili navikli, kojima mame na pijacu.

A neki su kukali da nema tumbule i značajno pogledavali u moju malenkost.

Da, baš šteta. I meni je krivo da nije bilo tumbule.

Ovako smo ostali uskraćeni za iskrena piskaranja po paškim portalima, kako je tumbula namještena, i ina moraliziranja.
Šteta...šteta..šteta..
Ništa, čekat ćemo zimski karneval. Možda će bit više sreće.

Moja kolegica iz Nikad Registrirane Udruge ''Metem-metem'' i ja, doživjele smo jedno, da tako kažem, prekrasno oslobođenje, jednu NIRVANU.

Napokon smo se odabranom maskom, skroz približile našem gradu, našim sugrađanima, našem odgoju i kulturi:

Naša maska nije predstavljala komunalno društvo niti komunalke, kako je nekima na prvu izgledalo.

Maska je predstavljala: GRAD PAG, a mnogobrojne pohvale koje smo primile za originalnu ideju, samo nam potvrđuju da smo uspjele. Bravo mi!

Paško Jugo

Da se malo pohvalim:
Ovo je bazni sastav našeg kluba 'Paško Jugo' (još nismo odabrali službeni logo kluba, pa ako imate kakve ideje, slobodno preporučite)

(Pevacić, Parmatijo i moja malenkost)

Ovdje možete pročitati par slova o biciklističkim stazama našeg otoka.
Naša najčešća ruta je na stazi Košljun, koja je idealna za postizanje kondicije.
Lani sam je opisala, a do danas nije se puno toga promijenilo.
staza Košljun

staza Košljun - druga banda medaje

Ipak, đir je lijep i ako isključite gen 'grintanja' lako će te se prepustiti potpunom SPA doživljaju (jaki mirisi naših trava) i uživati u prirodi.

(na slici su Parmatijo, Pevacić i Fažolincić)

Neki dan bili smo đir do Gajca, kroz Kolanjsko blato.
Staza je odlična, nije previše zahtjevna ako ste prije nje nekoliko puta ponovili đir stazom Košljun. Danas imamo u planu preći novu stazu, prema Girenici. (staza Kolan). Nemam pojma koliko je staza zahtjevna.... bit će mi to iznenađenje :)

(Sv.Jerolim)

Projekt godine - ''istezalište'' za kaići

I dok Gradske strukture muku muče sa novcem, pa radi toga zaostajemo u svim projektima, pa tako i sa projektom godine: ''Istezalištem'' za kaiće, na drugom kraju grada, ljudi, prilagodljivi kakvi jesu, brzo su se snašli.

Ionako je u predizbornom obećanju izostao jako važan detalj: Kad ''istegnete'' kaić, di ćete ga piturivat? Kod Pagusa NE, jer to su naglaskom - zabranili.

Festival - sve u znaku čipke

Jutros smo se odlučili ponašati kao turisti, pa smo shodno tome, krenuli iz kuće naoružani foto aparatima i mobitelima s kamerama.

Nezaobilazna gradska glazba: ne smeta im ni sunce ni kiša ni bura ni jugo.


Pijaca je osvanula osunčana bijela, skoro bijela kao i bjelilo čipke kojoj je današnji dan bio u čast.


'Lijepa naša' iz grla klape Sol, meni je bio potpuno nov doživljaj. Fali mi audio snimka da upotpunim ovaj uvod.

Malo prigodnog govora, malo pozdrava gostima, ništa dosadno i dugo.

Današnji su dan nazvali festivalom čipke.

Gradski oci pozvali su u goste čipkarice francuzice, slovakinje, austrijanke, poljakinje, čipkarice iz Lepoglave i sa Hvara.
Skupile se vrijedne ruke u prizemlju kneževog dvora, svaka čipkarica na svojoj katridici, za svojim kušinom, hvalila se svojim radom.








U bivšoj Gabeli, osvanula je izložba naše domaće, paške čipke. Napokon jedan primjeren prostor.




U crkvi Svetog Jurja izložba radova raznih umjetnika, tema: paška čipka kao suvenir i kao inspiracija.








Sve u svemu jedan zanimljiv početak ljetne paške sezone. Ništa spektakularno, ali lijepo i poželjno.

Ipak, meni važan događaj, ostvario se na malom trgu, u nekadašnjem Špitalu.
Spomenik ženi i majci, spomenik nani, teti, spomenik svim čipkaricama. Spomenik paškoj čipki.





Naravno, ništa ne može proći bez najpoznatijeg paškog penzionera, koji je i za ovu priliku pripremio jednu svoju prigodnu - pjesmu o čipki.Iako van svih protokola, nije ostala nezamijećena.



















....zato smo ponosni i čuvamo to blago
ko je našem puku stoljećima drago
čuvat ćemo čipku - ma sve dok nas ima
bit će ponos Paga tisuće godina

by Stjepan Sabalić