Prikazani su postovi s oznakom kiša. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom kiša. Prikaži sve postove

29 listopada 2015

Jesen

Ove godine jesen je u moj grad stigla s plaže.
Još u kupaćem kostimu, last minute izgorena odlučila se otuširati kišurinom.

I to je to.
Bezmirisna jesen.
Niti traga slasti grozja po intradi, niti daška mirisa pajca ni rakije. Ništa. Nula.
A znale su ulice danima mirisat na .... jesen.




Nikad se nisam radovala jeseni, a to što dolazi ovako naglo u odnosu na ljeto samo joj daje dodatnu notu depresivnosti, što najjače osjećam ujutro kad otvorim ormar.

Proglašavam sezonu ''Niman ca obuć'' otvorenom!

I što je najgore od svega, one moje drage čizme kojima su se mnogi podsmjehivali, nakon 6 kišnih sezona napokon su odustale i propustile kišu ...



Jesensko popodne je vrijeme od kaučarenja, od užiganja ognjića, od gledanja televizije, od čitanja knjige ili od fejsanja. Od dosade ne znam što bih prije ... (da, da ... trebalo bi šit, plest, peglat, prat robu, redit kuću .....blah ...)



U nedostatku kreativnosti i ideja, surfam u potrazi za tajnim sastojkom uspjeha turističke sezone. Gostiju u Koludraškoj ovoga je ljeta bilo najmanje od kako se bavim iznajmljivanjem, a u isto vrijeme iz naše TZ poručuju kako je broj noćenja u gradu povećan u odnosu na prethodne godine. Ne znam gdje su ti turisti bili, jer koga god sam pitala svi su nezadovoljni.



Na brojnim web stranicama gdje se privatni iznajmljivači oglašavaju, postoji mogućnost komentiranja i davanja ocjene smještaju. Najviše pluseva dobili su pogledi iz smještajnih jedinica, takozvani, 'beautiful view'' a najviše minusa pobrao je nedostupan WiFi.



Vjerojatno su gosti žalosni što nisu mogli opaliti kvalitetan selfi s pogledom.

Da su Šveđani daleko tehnološki napredniji i najzahtjevniji od svih govori i komentar jednog Šveda kojemu je u apartmanu sve bilo savršeno osim tužne činjenice da nije mogao koristiti WiFi s 4G telefonom, pa je radi toga tom skoro savršenom smještaju dao nisku ocjenu. I nema veze što je soba bila divna, što je pogled bio mrak, što je more bilo skoro ispod balkona ..... Ništa nije važnije od WiFija i G4 ....



a zima dolazi.... 


12 lipnja 2012

Kišni dan

pogled s kakare...

Vjerovali ili ne: kod kakare cvrčci i po kiši cvrče...

Cvijeće s kakare.....

 
Od prve zore pa do prije dvi ure padala je kiša. Što pljusak, što sitnih kapi.

Neki dan je gradonačelnik naručio travnati tepih za okitit gradske bedeme i naručio postavljanje automatskog zalijevanja zelenih površina na području grada Paga. 
Pa kaže: ''Novim sustavom zalijevanja zelenih površina upravljati će računalo.... Na ovakav način uštedjeti će se velike količine vode....'' 
 
Poserem ti se na taj kompač koji ne gleda u nebo. Zalijevala se trava danas cijeli dan......

15 travnja 2012

na današnji dan

Pita me fejs prijateljica ima li kakva novitada u rodnom nam gradu, ima li kakav trač, neki zanimljivi društveni događaj možda.......
Hallooo?
Novitadi niks.
Tračeva novih njente.
A zanimljivih društvenih događaja...... hmmm.... E toga možda i ima, ali ja ne znam za njih.
Ne krećem se u tim društvenim krugovima.
Ti su događaji rezervirani za neke druge ljude.
Na primjer, ako ima kakvo predstavljanje neke nove knjige, onda se to odradi u ranim jutarnjim satima, svakako prije podne, tako da pošten narod koji radom zarađuje plaću, ne može sve i da hoće biti nazočan na jednom takvom društvenom događaju.
Isto važi za predstavljanje prostornih planova, što sam već nekoliko puta spomenula.
Ako kojim slučajem u posjet našem gradu dođe neki važan lik, o tome nećeš  na vrijeme biti obaviješten.
Vijest o posjeti obznane nam tek kad je lik već odavno nestao iz ovih krajeva.

Nedjelja je, kišni, popišani dan. Proljetno-jesenski ugođaj.
Klasični ''piškiti-kakiti'' đir donosi slike koje govore o gradu kojem zimski san traje 10 mjeseci.

Kamenje, cigle, pločice i ostali građevinski otpad, ostaju kao nijemi svjedoci grubih kućanskih radova od prije mjesec-dva.


Slično izgleda i okoliš novog-starog gradskog mosta, ali kako mi nije na ovoj ruti, za danas nema slike.

Ovako je izgledala naša vala danas.
A ovako riva s koje se pruža takav krasan pogled:


Jesenski ugođaj...



Priroda još kako tako, ali objekti od kojih očekujemo da nas predstavljaju tijekom sezone od dva mjeseca, izgledaju tužno




Pogled prema hotelu Pagus: sirote palme i vjećno gradilište - istezalište....

Ova telefonska govornica sjeća se i nekih boljih vremena...


A strašno me zanima tko je ključar ove tobož oglasne ploče....


na povratku, vrijedi baciti pogled prema Vodicama, koje ovako iz daleka izgledaju tako-tako...



Za ovog drvenog ljepotana, vlasnik kaže da će ga se riješiti, pa ako ima zainteresiranih, neka se jave.


I tako, naš piškiti-kakiti đir je gotov. Još jedan pogled, i idemo prema doma.






12 prosinca 2010

prohladan zimski dan

 Mandrač

 Uhlinac

 a di je Velebit????




 Penzići (Matešić, Kabanica, Moro, Firo, Kurilić.. i još jedan meni nepoznat barba...)

Donja Vela uliica

03 prosinca 2010

Pag Venecija

Imate li kakvu obavezu da u centar stoljetnoga grada Paga morate doć za vrijeme kiše?
Dva put razmislite da li vam je to stvarno neodgodiva obaveza.
Ako ipak je, a onda još 5-6 puta promislite što će te stavit na sebe i na noge i kakav kišobran da uzmete.

Već goooodinamaaaaa nitko od onih koji bi nešto mogli napraviti, ne prolaze ulicama grada u kišno doba.
Ti se ljudi voze svojim autima od svoje kuće do vrata od firme i tako nazad, a da nikad ne otvore kišobran na relaciji na primjer: Pošta - Fina, Borovo - Tornado, Uhlinac - donja općina....
Na relaciji Koludraška - Uhlinac komodno možete zaveslat u kajaku za divlje vode.
A ako krenete od pijace do Fine, tamo bi već mogli i sa sandolinom. Ne smeta mali gaz.
Druga priča je kako do odredišta doć suhe glave.
Ako odaberete pliću vodu, onda morate hodat uz kuće. A rijetko koja kuća ima oluk, a ako ga i ima, uzalud vam, kad joj fali vertikala. Pogotovo ako je kojim slučajem bila od nekog plemenitijeg metala a ne plastika vulgaris.
Ako pak odaberete sredinu, brzo će vam bit jasno da cipele koje ste obuli, nemaju dovoljnu visinu.

Moja jučerašnja avantura započela je ispred pošte.
Onda sam preskačući manje lokve izbjegavala špricanje automobila jer nogostupa od pošte do grada nema. Odavno je postao parkiralište.
Od Uhlinca do pijace, još sam nekako i mogla, jer su izvođači radova popločavanja bili zeru pametniji od one ekipe koja je radila na relaciji pijaca - Fina.
Prošla sam pijacu, i već mi je tad postalo svejedno i bespotrebno preskakat lokve, jer za preč rijeku što se slivala od gornje vele ulice u donju, trebala sam zvat Mojsija.
Od Keruma prema Fini, više sam pazila na kišu sa krovova, kad me u jednom trenutku usred mutne bujice, brzinski prešišao Juicy ''tetrapak'' od brusnice!

A onda, odmah iza njega u laganoj vožnji, sustigao me nekakvi kombi.
Stisla sam se uza zid, ali mi se nakrivio kišobran,  i kap od 7 litara kapne mi za vrat....

I za kraj, od sveg srca poželim poplavu u kancelariji ovima što nikad nisu otvorili kišobran i prošetali se ulicama moga grada u jednom ovakvom  kišnom danu.

11 veljače 2010

Karnevalski petak, 12.02.2010.
Nova predstava naših cepera: ''Uvik žaj mi biće''
Karte možete kupiti danas, kod Vesne i Branka na radiju.
Vjerujem da se ova vesela ekipa spremila, da su naučili tekst. A ako i nisu, nema problema. Improvizacija im je u krvi :)



Popodne imamo nekih građevinskig radova po bini, pa ako čujete kakve zvukove iz kina, ne nadajte se da je to adaptacija kino dvorane. To smo samo mi, NRU ''Metem-metem'' u akciji. :)



O svemu više u sljedećem broju...... :P

03 rujna 2009

0.PKF (pa se ti misli što to znači :) :) :)



Ispravak datuma: 3/9/09
Idem pogledat što se nudi, što to mladi ambiciozni i ini mogu i žele sa raznolikim napravama sposobnim za snimanje. Danas svaka bena ima nekakvu kamericu, pa bi mogla i ja (ok, bit bena) i parićat se za dogodine, jer ako je ovo nulti PKF (cool kodno ime...) onda će dogodine bit već tradicionalni..... makar prvi :)
Sve mi se čini da će se ipak održati u kinu...jer taman je počelo kišit.... :)

...........



Kiša je ipak prebacila prikazivanje u kino. Bilo je sparno ali podnošljvo. Posjetioci sve poznate face :) brojčano taman da tijelima spriječe akustiku ''kino dvorane''



Od 12 prijavjenih amatera imali smo priliku vidjeti više od 30 filmskih uradaka. Bilo ih je sa trajanjem od 0:10 sekundi, pa do meni ipak predugih 7:52....
Kratki crtić s porukom da je šah isto što i ljubav jer svaka budala može povući prvi potez, Dorele Dujmušić, otvorio je ovu reviju pokretnih slika. Crtić je kao uvod bio savršen, ali smješten na početak revije, pogrešno nam je pojačao očekivanja, pa su kadrovi koji su nakon njega uslijedili doslovno su izazvali zijevanje.
Kroz te kratke filmiće mogli smo primjetiti u kakvom su raspoloženju bili i sami autori, a ne samo njihovi snimani likovi....
Najčešći motivi bili su slučajno odabrani hepeninzi u raznim birtijama ili konobama, dok su mene oduševili oni ipak malo bolje upakirani kadrovi snimani pod morem (autor Gideon Golan iz dalekog Tel Aviva) jednostavno nazvani Deep blue.
Zanimljive su bile i pripreme paraglajdera za polijetanje, autora Damira Sabalića, koji nam je tek na kraju filma pokazao da je i sam učestvovao u letu, doduše, malo isprepadan, ali ipak hrabar jer ja se tako nešto ne bi usudila :)
Sve u svemu, dobar potez organizatora Elvisa Šmita, Josipa Mustapića i Damira Sabalića. Nadam se da će za ubuduće pooštriti pravila, uvesti kakve kategorije ili nešto slično, kako bi bez obzira na naš osobni ukus ipak mogli uživati u jednoj takvoj reviji pokretnih slika.

Sretno!


(Dorela Dujmušić)



(Elvis Šmit)