Hallooo?
Novitadi niks.
Tračeva novih njente.
A zanimljivih društvenih događaja...... hmmm.... E toga možda i ima, ali ja ne znam za njih.
Ne krećem se u tim društvenim krugovima.
Ti su događaji rezervirani za neke druge ljude.
Na primjer, ako ima kakvo predstavljanje neke nove knjige, onda se to odradi u ranim jutarnjim satima, svakako prije podne, tako da pošten narod koji radom zarađuje plaću, ne može sve i da hoće biti nazočan na jednom takvom društvenom događaju.
Isto važi za predstavljanje prostornih planova, što sam već nekoliko puta spomenula.
Ako kojim slučajem u posjet našem gradu dođe neki važan lik, o tome nećeš na vrijeme biti obaviješten.
Vijest o posjeti obznane nam tek kad je lik već odavno nestao iz ovih krajeva.
Nedjelja je, kišni, popišani dan. Proljetno-jesenski ugođaj.
Klasični ''piškiti-kakiti'' đir donosi slike koje govore o gradu kojem zimski san traje 10 mjeseci.
Kamenje, cigle, pločice i ostali građevinski otpad, ostaju kao nijemi svjedoci grubih kućanskih radova od prije mjesec-dva.
Slično izgleda i okoliš novog-starog gradskog mosta, ali kako mi nije na ovoj ruti, za danas nema slike.
Ovako je izgledala naša vala danas.
A ovako riva s koje se pruža takav krasan pogled:
Jesenski ugođaj...
Priroda još kako tako, ali objekti od kojih očekujemo da nas predstavljaju tijekom sezone od dva mjeseca, izgledaju tužno
Pogled prema hotelu Pagus: sirote palme i vjećno gradilište - istezalište....
Ova telefonska govornica sjeća se i nekih boljih vremena...
A strašno me zanima tko je ključar ove tobož oglasne ploče....
na povratku, vrijedi baciti pogled prema Vodicama, koje ovako iz daleka izgledaju tako-tako...
Za ovog drvenog ljepotana, vlasnik kaže da će ga se riješiti, pa ako ima zainteresiranih, neka se jave.
I tako, naš piškiti-kakiti đir je gotov. Još jedan pogled, i idemo prema doma.
1 komentar:
Objavi komentar