U nekim davnim vremenima, kad je Pag stvarno bio grad, kad
su u njemu živjeli ljudi koji su se nazivali građanima, kad je samo jedan
poštar raznosio poštu, kad su dva milicajca održavala red, kad su se djeca
bojala ''Šulimana'' iako ga nikad nisu vidjela, kad je pijaca bila u centru
grada, kad je barba Pero Martinaco 'napravja taketi', kad je dječji vrtić bio u
mojoj ulici, a djeca su se rađala u paškom rodilištu..... u tim davnim
vremenima sav otočki svijet svraćao je u Pag.
Barbaćani, Povljanci, Kolanjci, Vlašićanci, Šimunjari i
Novaljci, svi su dolazili u Pag.
Otočka djeca rađala su se u Pagu, pohađala su srednju školu
u Pagu, očevi su im obilazili katastar, gruntovnicu, sud, a matere su
šopingirale u Name, prvoj robnoj kući na otoku.
Grad je bio pun ljudi, pun duha i pun riječi.
Malo po malo, što elementarnim nepogodama, što izborom
građana, što glupošću, grad se pretvarao u selo. Ljudi su nestajali sa paških
ulica, svoje potrebe su zadovoljavali negdje drugdje. Pag više nije jedini
grad, robnih kuća ima na svakom koraku, rodilišta odavno nema. Policije je sve
više ali ih se ne vidi po ulicama, a postolara se malo tko sjeća.
Rijetki dolaze na pašku gruntovnicu, a katastar je ionako u
nesrazmjeru s njom.
U Pag više nitko nema razloga dolaziti.
Osim zbog jedne stvari.
i Kolanjci i Barbaćani,
i Novajci i Šimunjari
i Vlašićanci i Lunjani
svi oni imaju još samo jedan i jedini zajednički razlog za doć u Pag:
doć u Cvjećarnicu Fijok
Znamo kakav je stav našega gradonačelnika prema svima iz
Koludraške. A znamo i da taj oće satrt sve što mu stoji na putu ostvarenja njegovih
nepojmljivih pizdarija.
Nastojat ćemo da nam ne utrne ovaj jedini razlog
zbog kojeg gore nabrojeni još uvijek dolaze u Pag i koji nam daje osjećaj da
smo građani.
Usput, čisto za informaciju:
Uskoro u ponudi - cviće
za vaši vrtli.
Uredite baren svoji vrtli, kad nan gradonačelnika ni briga
da mu se park suši i da su mu palme krepale.
