Međunarodni dan žena obilježava se diljem svijeta u spomen na 8. ožujka 1908. godine kada je 15 tisuća žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u New Yorku prosvjedovalo tražeći kraće radno vrijeme, bolja primanja, pravo glasa i zabranu rada djece.

Nakon punih 102 godine, ispada da su se žene borile za pravo na
pravobranitelja za ravnopravnost spolova, za pravo na Ženske kuće gdje bježe i skrivaju se od nasilnih partnera, za kakvu takvu medicinsku skrb plaćenu još i dopunskim osiguranjem…..

Jer iako je službeni radni tjedan od nekakvih prosječnih 42 radna sata, u većini slučajeva samo je laž na papiru prijave mirovinskog osiguranja.
Do prije dvadesetak godina, na današnji dan u poduzećima je bila lajt atmosfera, vrijeme rada bi bilo skraćeno jer bi se socijalistički direktori uputili s narudžbenicom u obližnji restoran, na zakusku. Znalo je tu biti i čevapa, i janjetine i deserta. Ovisi kolike je apetite imao sam diša.

Danas je sve svedeno na par viceva i sve rjeđih sjećanja na te davne dane.
Novokomponirani dan zaljubljenih, Valentinovo, nikako ženskoj radničkoj klasi ne može zamijeniti one nekadašnje osme martove. Valentinovske ruže kontra mirisnih stručaka ranih zumbula, sunovrata i ljubica…….