19 siječnja 2010

počivali u miru

Osvanule danas dvije nove osmrtnice.
Jedna je totalno neuobičajena:
u 100. (slovima: stotoj!!!) godini umrla teta Ruža Maržić, rođena Kurilić<
Što reč.... naživila se je. Kažu, lucidna do zadnjeg trena.
100 godina...
Danas kad na onaj svijet odlazi ekipa od 55 do 60 godina, ovakav broj godina života zvuči ko naučna fantastika.
Ne volim mislit o smrti.
Zato ovaj sljedeći podatak ne nabrajam u smislu žalovanja nego nastavljam onaj post o rodbini.
Luka Kurilić, umro u 80. (osamdesetoj) godini života.
Danas doznajem da je to prvi rođak moga dida!!
Taj pokojni barba Luka Kurilić ostavio je za sobom brojne potomke, moje....hmm..... treće (?) rođake.
ako je barba Luka 1. rođak mome didu...
onda su njegov sin i njegove ćeri, 2. rod mojoj materi....
onda su njegovi unuci moji 3. rođaci.
Eto. Nisam znala da imam rođake i u Sloveniji!
Dinka, Ivan, Yannick, David, Maja i Urška.
Ovo sam morala negdi zapisat, jer imam plan napravit nekakvo stablo...rodoslovno.
Sve mi se pari da će mi i šuma bit malo....

3 komentara:

Anonimno kaže...

Nebojse retki su paški muži ki su nadživili svoj ženice. To je fakat, zato jer paškinjace samo misle use nase i po...e.

. kaže...

Paškinjace? Tu ružnu besedu su deventale čikle kiman je smitalo ca in sekrve prigovaraju da su šporkuje.

Anonimno kaže...

a šta su to paškinjace?
čikle znan šta su..dapače i poznajen nekoliko :)
mala ja