moj grad je meni najljepši na svijetu!

Često sam u prilici đirat po gradu i svaki put primijetim nešto zanimljivo za što kažem: ovo bi trebalo slikat - misleći pri tome da bi to trebalo slikom zabilježiti i podijeliti sa svima na svijetu. Ne zato da se pohvalim kako ja imam fotić, nego da ljudi mogu vidjet kako je lijep moj grad. Moj grad nije samo skup kuća uz prometnicu, s priključkom na kanalizaciju.Moj grad smo svi mi koji ovdje živimo i svaki detalj koji nas okružuje. Grad je moja kula Skrivanat, škale od Uhlinca, park prema Goliji, magazini soli, tale, Macel, vila Jerka, Bošana, Bašaca, Vodice, Stari grad, svi sveci: Marija, Marko, Jelena, Katarina, Karin, Kuzam, Damjan.....

Moj grad je i moj otok i sve živo i neživo što ga čini. Svaki detalj, svaka boja i nijansa, svaki zvuk i svaki njegov miris.

Milijun slika ne može opisati taj osjećaj pripadnosti, ali nam slike mogu poslužiti kako bi se hvalili ljepotom koja nas okružuje.

Čemu ovakav uvod?

Po ovom bespuću zvanom internet, gledam lijepe slike iz raznih krajeva svijeta. Postavile su ih razne organizacije radi reklame, turističke ponude, ali i pojedinci koji vole svoj kraj i koji cijelom svijetu žele pokazat kako je lijepo tamo gdje oni žive, ili samo da se pohvale u kakvim lijepim krajevima su bili na godišnjem odmoru.

Pojedinci koje je život odveo daleko od rodnog kraja, često ga se s nostalgijom sjećaju. Pričaju o njemu kao o prekrasnom mjestu i uživaju u tim uspomenama. A kad se vrate iz kratke posjete rodnoj kući, još dugo s nama dijele prekrasne slike i priče.

I vjerujem da je tako, da je prekrasno u njihovom kraju. I znam kakav je to osjećaj vidjeti svoj dom, svoj grad, detalje i uspomene iz djetinjstva.

Ovaj svoj blogić punim ovom temom iz dva razloga:

Prvi je ljudski, suosjećajan; da mojoj dragoj Gospoji odGrada dam kuraja i utjehe. Sretna je, jer je bila u svom rodnom gradu, vidjela svoje najdraže i pomilovala zamalo svaki dubrovački kamen kraj kojeg je prošla. Sad je žalosna jer je to sve opet, po ko zna koji put morala ostavit.

Drugi razlog je pomalo zločest, a taj je da joj dam kontru na sve one lijepe slike koje mi je stavila pod nos.

Draga moja, nemoj žalit.

Pogledaj ovaj kamen, ovo more, nebo...... Zatvori oči i sjeti se da je ovo tvoj otok, tvoj grad. Okupaš li se u ovom moru, valovi će sasvim sigurno te iste kapi dovest i do Dubrovnika!