Grint grint... njurg..njurg.. grint...grint... met-met-met... grint grint njurg...
Ovakvim je zvukovima pocalo jutro (6 i pol) u moju ulicu.
Stari je ribar, od broja 22, uze metlu uruke i docekiva je jednoga po jednoga djelatnika gornje općine sa istin pitanjen:
Ma kako vas ni sram, ovo je vaša butiga! Ovo su ostavile vaše mušterije! Zašto ne pometete sprid svojih vrat!
A oni su, napol budni, prolazili uskraj njega i pravili se da ga ne vidiju i ne cujeju. Tek jedan, usudi se je stat, reč mu dobro jutro i prova mu objasnit da je u tu zgradu, na koj visi zastava ka i po vitru i po bonaci mlati i ne da mu spat, ima tri poduzeća, a da niti jedno nima čistaćicu.
Ali barba se ni da fermat.
Juto je i neumorno ponavja: Ovo je od vaših mušterija, ovo vi morate pomest, a ne ja! Ovaj, a siguro se je pokaja ce se je ferma, na to mu je reka samo: A Barba, ca vi to mene pitate.....
Uto se je diga i sused od broja 28 pa ga je prokjeto ubo: Ca je Ivo, ca se jutiš?
Da ca se jutin?!?!? Ja moran mest njihov šporkec!! Oni nimaju čistaćicu??! A ruke bi in usahle da uzmeju uruke metlu i pometeju ovaj metar sprid svojih vrat!?!? Boiju se da će ih potirat, u Zadar i u Nevaju?!?!? NEKA IH! NEKA SVE GRE U NEVAJU!!!!!
Od kad znan zasebe, Koludraška je pagarivala radi gornje općine.
Čike, karta, zgužvane uplatnice, zgubjene taksene marke, a u novije vrime i škartoci od fornetov...sve se to iti prije nego se pojde u općinu.
A od kad imamo Vjenceslava i općinski sud, imamo čik, od filterov bi se mogle blažine punit.
Vrag se ita i u čistaćice i u ego!
Nikad nisan mogla razumit takav nemar, pomanjkanje osjećaja, i stav 'to ni moj posal'
U sve ove godišća nisu bili kadri napjantat bokun kante sprid vrat.
Ca reč.... taj tren, a i sad dok ovo pišen, svin srcen san uz moga Barba Iva.
I sva želja da općinski sud i ured za graditeljstvo ostane u Pag, pada u zaborav dok ga gedan kako mete sprid njihovih vrat.....
Nema komentara:
Objavi komentar