20 ožujka 2009

NOVE NADE

Nezadovojni politikon, ilitiga: neznamo ki nan glavu nosi, a i sve većin jadon i mukon paškoga puka, skupilo se je par od njih i odlucilo reč: DOSTI JE TOGA!
I rodila se prva lokalna politička stranka, jednostavnoga i prepoznatljivog naziva PAŠKA STRANKA.
17.03. 2009. u našemu kinu, domu kulture, održana je osnivačka skupština.
Za predsjednika je izabran Igor Karavanić, a u središnji odbor izabrano je 9 članova: Ivica Bobić, Zdenko Oštrić, Nina Persola, Željko Maržić, Radivoj Pastorčić, Marko Maržić, Ante Fabijanić Pevacić i Božidar Donadić.
Stranka trenutno broji oko 150 članova, a vjeruje se da će broj članova stalno rasti.


Zašto je nama uopće potrebna jedna takva lokalna stranka?

Potrebna nam je najprije zato da se sjetimo da smo prije svega Pažani, a tek daleko nakon toga pripadnici neke stranke.

Potrebna nam je da napokon odlučimo što želimo za sebe i svoj grad.

Potrebna nam je kako bi napokon prekinuli nerazumna i nestručna koaliranja koja nameće središnjica pojedine stranke ''tamo negdje u Zagrebu'', a da u isto vrijeme ne drži do potreba lokalne zajednice i do potreba ljudi koji žive na ovom kršu, kojima njihove odluke ne donose prosperitet.

Ovo nije reklama za Pašku stranku, već samo ''vjera, ufanje i ljubav'' u naše stvari i bolje sutra.

Čitajući njihovu programsku deklaraciju, ne možemo ne primijetiti pozitivni ''lokal-patriotizam''.
Otvoreno se pozivajući na socijaldemokraciju kroz brigu o sugrađanima, liberalizam kroz slobodu riječi, i konzervatizam kroz ljubav prema tradiciji i običajima, pozivaju sve ljude dobre volje i poštenih namjera da razmisle o tome tko su i što žele za sebe i za svoj grad.

Njihov cilj je jednostavan: Pažani za Pag.

Ljude koji su se okupili u ovoj plemenitoj namjeri malo tko ne poznaje.
O svakome od njih znamo skoro sve. O svakome od njih Pažanin može reći i dobre i loše stvari – sve je stvar osobnog doživljaja i iskustva. Mi Pažani imamo jedan pomalo destruktivni gen, a taj je da smo svoga, Pažanina, kadri satrt, a ne dat mu gušta.
Nadajmo se da će ovaj put prevladati razum.
Ostavimo sa strane prve negativne misli i duboko razmislimo o tome što volimo i koliko nam u stvari treba da bismo mogli biti sretni na ovom našem škoju.

Nema komentara: