Slučaj Bor

Na webu postoji milijun stranica na kojima je moguće pronaći savjet za kupnju božićno/novogodišnjeg stabla, kod  nas popularno nazvanog BOR.

Otvorila sam prvu od ponuđenih i odmah prenosim savjet: kako kupiti drvce

''Nikada nemojte kupiti drvce koje ne možete vidjeti, čak i ako to predstavlja neugodu za trgovca jer mora rezati vrećicu. Grane božićnog drvca trebaju biti skladne pa ga dobro razgledajte kako bi vidjeli jesu li preguste pri dnu, a prerijetke pri vrhu.''  

Božićna drvca dijele se na jele i smreke. Jelama ne padaju iglice i grmolikije su, dok smreke imaju šiljate iglice koje padaju.

Svi se slažu oko jednog: ne kupovati na neviđeno.

I zašto onda mi uporno već godinama ponavljamo istu pogrešku??? 

Budimo iskreni i priznajmo: zar nam je stvarno trebalo ovo što smo danas instalirali na pijaci?

(za one zlonamjerne: ne govorim o rukotvorinama teta iz vrtića nego o stablu)

 

A za one koji su zaboravili (a bilo ih je danas popriličan broj lobotomiziranih), po mojoj slobodnoj procjeni, bor kojeg smo imali 2010. bio je najbolji ikad.

O tome kako se bor ''kiti'' također bi se dalo diskutirati. Ne razumijem zašto se ne pozovu ljudi koji se razumiju u to, koji imaju smisla. Kojima je to struka, posao. Nije dovoljno pozvati električare koji će prebaciti destak metara svjetlosnog kabela preko tankih grana i očekivati da će svjetlosni efekti djelovati čarobno. 

Kritike i sprdnje na račun bora pun je paški facebook, i nitko, ali baš nitko večeras nije ni spomenuo one fine kolače koje su ispekle matere školske djece, koje su ih i prodavale na štandovima dok su se djeca veselo naganjala paškom pijacom vjerojatno žaleći što takvih okupljanja nema više tijekom godine. 

p.s.

zna li netko gdje je metalna konstrukcija bora sa bijelim svjetlosnim kabelom koji je jedne godine bio postavljen na rivi kraj Jurja Dalmatinca??????