Frane Budak Pažanin

Spomenik ovaj hladan, nepomičan i nijem, podignut je u čast čovjeku koji je prema riječima onih koji kažu da znaju, bio paški vizionar.
Kažu da je Frane Budak bio učen čovjek. Nakon što je u Pragu završio studij gospodarskih znanosti, vratio se u rodni Pag, oženio se, učlanio se u Hrvatsku stranku prava i u dva mandata bio gradonačelnik rodnog grada. Prvi put izabran je 1906., a drugi put 1922. godine.

Čitajući o Budaku primjećujem da je on cijelog svog života Pažanima htio omogućiti lagodniji život, ali Pažani, prokleti kakvi jesu, stručno i uspješno spriječili su ga u svemu što je htio.
Htio je izgraditi električnu centralu. 
Htio je razvijati turizam.
Htio je izgraditi hotelski kompleks i lječilište u Lokunji.
Osnovao je čipkarsku školu.

I struja i turizam razvili su se nakon njegove smrti, doduše ne onako kako je on to zamišljao već puno, puno skromnije.
Jedino u čemu je uspio, bila je čipkarska škola.
Očito je da su mu Paškinje pravile manje problema nego vrli im muževi.

Kažu da je umro 1944. i da je pokopan u časničkoj odori sa sabljom, ali da se grobu gubi svaki trag.

Danas, njegove slijepe oči gledaju negdašnji dom.... 
Vjerojatno na onome svijetu maše svojom sabljom, užasnut izgledom ljubljenog mu grada. 

arheološke iskopine ... što li se to počelo tražiti usred sezone......

Bartol Kašić Pažanin

Sinoć je u Kneževom dvoru predstavljena jedna knjiga.
Kakva knjiga?

Na portalu grada rekli su nam da je to predstavljanje prve hrvatske gramatike Bartola Kašića.
Na portalu kolege blogera stoji da se predstavlja prijevod knjige B. Kašića, naziva ''Osnove ilirskog jezika u dvije knjige''.

Na Wikipediji piše da je ovo Kašićevo djelo prvi put cjelovito prevedeno, a da ga je prevela gospođa dr.sc. Sanja Perić Gavrančić. A piše i to da knjiga-gramatika opisuje tronaglasni čakavski sustav i čakavski fonemski inventar....spominju se padeži, konjunktivi, kongruencija...

Teško da sam bez zujanja po internetu mogla shvatiti što će nam se to predstaviti.

Da se na plakatima dalo naslutiti o čemu će se na predstavljanju govoriti, pojedinci se ni ne bi pojavili na predstavljanju.

Poluinformacija sa službenog portala grada obmanula je i neugodno iznenadila mladog HSP-ovca koji je glavom bez obzira kidnuo s predavanja. Na sreću bio je to samo pojedinačni incident.

Između nekoliko imena sa dr. sc. i prof titulama, navelo se i ime zamjenika našeg gradonačelnika, Herende.
Iz plakata dalo se naslutiti da će i Herenda sudjelovati u predstavljanju knjige. Valjda je to trebao biti marketinški trik kojim bi se privuklo više znatiželjnih sugrađana. Što li nam to ima predstaviti zamjenik gradonačelnika??

Kako je Grad Pag naveden kao pokrovitelj predstavljanja knjige, očito je da je Herenda trebao biti domaćin koji će poželjeti dobrodošlicu, a ne sudionik koji će predstavljati knjigu B. Kašića.

Kako je da je, Herenda se ispričao, što znači da se nije pojavio na na skupu, niti je u ime grada pokrovitelja, poželio dobrodošlicu gostima. *

Dobrodošlicu sudionicima sasvim je pristojno i ugodno poželjela gđa Portada, voditeljica i organizatorica programa u Centru za kulturu i informacije, što je iz prvog reda pratila njena šefica, direktorica paškog Centra za kulturu i informacije.

Uvodnom riječi lijepo nas je zamolila da prije početka predavanja isključimo mobitele.

Neki su to doslovno shvatili umjesto da ih samo utišaju, pa smo sljedećih 5 minuta slušali tra-la-la-la-la -zvukove gašenja mobitela.

Ja sam se smjestila u trećem redu skroz desno što se pokazalo kao loš izbor jer zvuk je dolazio samo s lijeve strane, a glasovi predstavljača knjige gubili su se u prostoru i zvučali piskutavo. Onoliki prostor bez centralnog razglasa... koja šteta!

Na početku predavanja, mlada dr.sc.Sanja Perić Gavrančić pokušala nam je objasniti kakav je bio njen posao, kako je sa latinskog prevodila na hrvatski jezik i sa čime se je tom prilikom susretala. Iskreno, teško sam je pratila. Riječi kao što su rudimenti, fonetika, morfologija, sintakse, latinizmi, gramatikalizacija.... slabo da mi mogu pojasniti što je pisac htio reći. Ali nije mi to smetalo, jer, Bože moj, došla sam u Knežev dvor na predavanje o gramatici, a ne u kino na ''Brankov petak''.
Uostalom i sam Kašić rekao je da je Gramatika pisana za gdjekoje izabranike iz Družbe Isusove kako bi sa što manje truda naučili ''ilirički'' jezik.

Kašićeva Gramatika elementarna je gramatika hrvatskog jezika, naručena od Sv. Stolice preko poglavarstva Družbe Isusove i namijenjena izričito za potrebe katoličke misije u starim biskupijama ''iliričkih pokrajina''. Pisana je učenim latinskim jezikom što je čak i ondašnjim širim krugovima svećenstva bilo teže prihvatiti.
A tko sam ja da se u sve to petljam.

Gospođa dr. sc. Marijana Horvat nastavila je u sličnom tonu, ali je imala i nekoliko lijepih primjera iz kojih smo mi manje upućeni, mogli vidjeti kako arhaično zvuče pojedine riječi i njihovo kombiniranje.

U jednom trenutku, kad je gđa Horvat dala za primjer kako se u Kašićevo doba govorilo i pisalo, kao da sam čula nebeske fanfare i vidjela bijelu svjetlost!

Sličnim, gotovo istim načinom srednjovjekovnog oblikovanja riječi koristi se i naš gradonačelnik Njekulin!

Ako se sjećamo, onda kad nam se u jednom intervjuu javno putem radija svojim glasom obratio, mi smo se pokidali smijući se njegovom govoru. On je govorio ''od ljudima''....

Sad mi je jasno da ovogodišnji projekt ''Pag – srednjovjekovni grad'' za njega ima veliko značenje, jer on nikad i nije izašao iz tog srednjeg vijeka.

Eto, njegov govor to je dokazao. A to dokazuju i druge stvari......koje ovaj put nisu tema.

Samo na kratko smelo me je ovo otkriće. Gospođa Horvat nastavila je govoriti ugodnim glasom i ja sam se mislima vratila u dvoranu.

Profesorice Strugar i Rumora i profesor Crljenko, govorili su nam o nedovoljnoj zastupljenosti lika i djela Bartola Kašića u srednjoj i osnovnoj školi.

To je istina, jer prosječni Pažanin na pitanje tko je bio Bartol Kašić reći će doslovno: bio je Pažanin i otac prve hrvatske gramatike. A dalje? .... Slijeganje ramenima.

Da događaj ne bi bio previše strog, meni nepoznat čovjek paškog prezimena Ante Rumora, dramski umjetnik, pročitao je nekoliko ulomaka iz djela B. Kašića.

Radi gore opisanog razglasa, nisam imala priliku uživati u dramskoj izvedbi.

Odjevena u zlaćanu srednjovjekovnu kreaciju, vitka učenica Lana Rogić zvonkim je glasom iz svoje rozaste bilježnice pročitala nekoliko redaka o Bartolu Kašiću. Sa svilene kosice klizio joj je srednjovjekovni ures, ''kolacić'' .

Ništa loše nije se dogodilo. Dijete se malo smelo, ''kolacić'' je brzopotezno uklonjen i svi smo se malo opustili nakon ozbiljnih tema.

Iako u većoj mjeri meni nerazumljiv, sam događaj bio je ugodan.
Zaključak je jednostavan: šteta je da grad Pag o svom Kašiću ne vodi više računa.
Niti ga poštujemo niti mu značaj dajemo, a da ne govorim da ga niti iskoristiti ne znamo.
Za čovjeka za kojeg se s pravom govori da je prvi hrvatski leksikograf, da je prvi pisac hrvatske gramatike, da je prvi sastavljač cjelovitog obrednika na hrvatskom jeziku i čovjek koji je prvi prevoditelj cjelovite Biblije, trebalo bi što prije stvoriti više mjesta u ovom gradu.


*Iz provjerenih izvora doznajem da je zamjenik gradonačelnika jučer bio na Rabu, a na poziv branitelja otoka Raba. S njim je bio i naš gradonačelnik tako da nam je grad Pag jučer bio i bez glave i bez repa. Trebalo bi nekome reći da to tako ne može. Kad je odsutan jedan, drugi ga mora mijenjati, jer što ćemo ako se nekome od njih ne-daj-Bože koja dogodi?!


Malo pomoći Centru za kulturu: titule

g.Ante Rumora

Lana

profesori i naglo ispražnjeno mjesto u prvom redu...

Prostorno planiranje

Pisalo je u novinama, u Slobodnoj Dalmaciji od prije neki  dan, da zbog proceduralnih grešaka oko usvajanja...Prostorni plan uređenja Grada Paga kreće u ponovnu javnu raspravu.

Vjerujem da E.Š. koji je pisao o tome ne zna kako izgleda jedna paška javna rasprava oko prostornih planiranja.

JA VODIM OVU SJEDNICU I BIT ĆE KAKO JA KAŽEM A NE KAKO VI HOĆETE! 

A očito je i da E.Š. ne zna da se ova javna rasprava  ne ponavlja radi proceduralnih pogrešaka, nego radi arogantnosti, tvrdoglavosti, općeg neznanja i svih ostalih sličnih karakteristika koje krase odgovorne u paškoj Gradskoj upravi, a sve to u službi projekta: KANAL MORA PROĆI!

Da bi ovaj put udovoljili pravilima, obavijest o ponovljenoj javnoj raspravi objavljena je na službenoj Web stranici grada.

Ali netko je zaključio da ovakav događaj  kakav je odlučivanje o izgledu, napretku i mogućnostima našeg grada, nije baš neki poseban događaj pa ga je umjesto na dostupnom i lako uočljivom mjestu smjestio u rubriku koja nosi prikladan naziv ''natječaji i javni pozivi''.

Nije to loše mjesto, ali pitam se zašto bi vijest o Plavom cvijetu i kosookim mikroorganizmima bila važnija od objave da u gradskoj  vijećnici dragi Pažani  i njihove žene mogu pogledati što je to paški gradonačelnik skupa sa svojim istomišljenicima  ucrtao u karte.

Zašto je netko mislio da je to manje važna vijest? Ili nam se opet, po tko zna koji put žele uskratiti temeljna ljudska prava.

 ''Bilo vam je na portalu grada, mogli ste pročitati obavijest...''  - kao da čujem gradonačelnika kako odgovara neupućenima koji su zakasnili dati prigovor na njegove črčkarije, na parcele bez pristupnih putova, na kuće od vapna, na kanal Pag-Košljun....

odluka o ponavljanju javne rasprave

~ .. ~

Prostorni plan Općine Pag rođen je davne 1975. godine i od tada kao da je neko zlo začarobiralo ovaj grad u kojem se posljednjih 37 godina sva pamet potrošila na crtanje prostornih planova, a satrlo sve ono što su ti prostorni planovi trebali oplemeniti. 

Svoju prvu izmjenu i dopunu, kao dokaz ranog puberteta i  mladenačke ludosti doživio je 1985. godine kada je dopunjen idejom Kanal Košljun. 

Još jednu manju promjenu doživio je i 1990. godine,  ali sve je to ipak (?) bilo bez veze, pa je odlučeno da se taj pradavni plan inkorporira u novi, moderniji plan. 

I tako je dana 14.7.2003. godine Gradsko vijeće Grada Paga, donijelo odluku o izradi novog, novcatog, najnovijeg prostornog plana. 

Tom prilikom određeno je da je glavni razvoj otoka Paga - turistička privreda, pa su se isplanirale nove turističke zone Selac, Paška rebra, Košljunski zaljev, istok i zapad oko Košljuna, Bašaca-Kotica... 

S time  je planirana i izgradnja turističkih kapaciteta unutar stambenih zona, područje Lokunja-Prosika.

Od 1975. do danas, od svega gore navedenog izgrađen je samo Hotel Pagus i beskrajno more privatnih kuća za odmor, kodnog naziva ''apartmanske smještajne jedinice''. *

Od tada do danas, posebno zadnjih nekoliko godina, na našu veliku žalost jedini pravi razlog za izmjene i dopune Plana bilo je ucrtavanje kanala Pag-Košljun. 

I kao da ništa drugo nije važno i sve će krepat, sve će stat i nestat i ništa se više neće gradit jer taj se njihov plan mora ostvarit! 

* Zanimljiv je zaključak sa jedne sjednice... nečega... na kojoj je rečeno da prostorno planska dokumentacija nije bila kočnica izgradnje, već da razloge treba potražiti negdje drugdje. 

Postavljam pitanje, više sebi nego ''njima'':

Zar u prostorno planskoj dokumentaciji nije možda bio problem upravo u tome što je bila omogućena izgradnja građevina kodnog naziva ''apartmanske smještajne jedinice''?

Kuća na kat, dva, tri...četiri!

Tko bi onda pametan imao potrebu ulagati u turističke zone, kad već ima riješenu situaciju u stambenom dijelu.

Voda, struja, ceste..sve je tu. Nema čekanja. Nema brige.

Ja mislim da je prostorno planska dokumentacija ipak bila osnovni razlog da turističke zone nisu imale sreće.

A kakva se sve spiza kuha u kuhinji zvanoj prostorno planiranje govori i detalj koji izgleda kao jedan od brojnih gnojnih čireva na tijelu ovog malog grada, a to je tzv. Sportski centar Olympico.

''Zlatni rukometaš'' Božidar  Jović pronio je i dobar i zao glas ovog nesuđenog sportskog centra.

''Ne krivim nikog od tadašnje vlasti, jer gradonačelnik ili njegovi suradnici ne moraju ništa znati o geodetskim poslovima, navodi Jović. Međutim, netko je sve krivo izmjerio i nije mi jasno kako se to zemljište moglo upisati u zemljišne knjige.'' Ma daj!

Izgrađen na parceli koja ne postoji

Poznavatelji situacije i konkretnih problema na ovu izjavu mogli su se samo histerično nasmijati i zakotrljati po podu. 

Pažanin Kašić

Kašić by 'Brod u boci'

U srijedu, 24.10.2012. u 19. sati u Kneževom dvoru u Pagu održat će se predstavljanje hrvatske štokavske gramatike hrvatskog jezikoslovca Bartola Kašića. 

Djelo će nam predstaviti mr.sc.Sanja Perić-Gavrančić koja je ovo djelo u cijelosti prevela. 

Na portalu Grada Paga objavljeno je da će uz gospođu Perić-Gavrančić i ostale, ovo vrijedno djelo predstaviti i zamjenik našeg gradonačelnika, Herenda. 

Otići ću poslušati, a i strašno me zanima što će nam to dogradonačelnik predstaviti. 

Ujedno, na portalu Grada Paga objavljeno je sljedeće:

 ''Počimlje 2. faza izgradnje sustava kanalizacije''. 

Poruka je i autoru tekstova vijesti koje se objavljuju na službenom portalu Grada da svrati do Kneževa dvora na predstavljanje gramatike. Možda shvati njenu stvarnu važnost. 

Nije ni čudo da nam je Pažanin Bartul umro u tuđini, od vlastitog naroda neshvaćen. 

Iako ga mi lokalno svojatamo, nismo napravili ništa kako bi se u svijetu  Kašića prikazivalo kao Pažanina. Kašić je prije svega  Bartholomeus Cassius, a paško porijeklo je samo jedna mala crtica u  opisu njegovog života i njegovih djela.

mrtvi cvijet

Neki dan gradom je prozujala vesela vijest: Naš mali grad dobio je nagradu ''Plavi cvijet''!

Nagrada je to koja se dodjeljuje za najuređeniju turističku destinaciju.

Viđeni u lokalnoj birtiji, gradonačelnik i direktorica Turističke zajednice uzbuđeno su raspravljali očekujući novinare i televiziju, ne shvaćajući jadni da nam je nagrada došla ''samo'' od strane Zadarske županije, što znači da ćemo ostati uskraćeni za njihovo pojavljivanje i obraćanje putem TV ekrana. Na našu sreću.

I dok je gradonačelnik već zalizivao frizuru,  na mojem omiljenom portalu raspravljalo se o uvjetima koje je naš mali grad zadovoljio da bi dobio jednu takvu lijepu nagradu.

Turistička patrola vjerojatno je bila  posebno ozbiljna i stroga kad je gledala detalje kao što su:

-         Ulaz, prilaz našem gradu

-         Izgled središta mjesta

-         Signalizacija

-         Izgled svih javnih objekata (i izgled i uređenost i opremljenost)

-         Izgled javnog WC-a

-         Hortikulturno uređenje

-         Brojnost turističkih objekata i njihova ponuda

-         Događaji, manifestacije i priredbe (njihovu vrstu i brojnost)

-         I za kraj, ponuda robe i usluga

Uopće mi se ne da stavljati slike kojima bih mojim ''štiocima'' i onim drugima, pokazala na što je ta patrola nailazila prilikom obilaska našeg grada. Ako je ta patrola uopće bila u našem malom gradu.

Ako su stvarno obilazili ovaj grad, onda su to morale biti osobe s bijelim štapom. Slijepci, a uz to u najmanju ruku prehlađeni i zaštopanih nosova.  

Vjerojatno nisu puno ni pojeli u nekom od par paških restorana, jer da jesu, barem jednom od njih bila bi potreba pišati u javnom zahodu, u paškom gradskom zahodu, kako bi ga mi popularno zvali – da ga imamo.

Sa gradskog portala mogli smo pročitati i objavu da je Turističko informativni centar proglašen najuređenijim i najbolje opremljenim uredom u Zadarskoj županiji.

Vjerojatno se gradonačelnik uopće nije sjetio da mu je tu nagradu priskrbila jedna jedina osoba, koja je svoju inicijativu da se neugledni TIC sa pijace preseli,  platila - otkazom.

U taj prostor bivše Riječke banke, u zgradi sa satom koji ne kuca već dugi niz godina, ušla je gore navedena turistička patrola.

Na ulazu su im dobrodošlicu poželjela dva na smrt osuđena oliandera i masna staklena vrata s nakeljenim papirima formata A4 s objavama radnog vremena za turiste i za prijavu gostiju.

A unutra nasmiješeni djelatnici, ljubazno prstom upiru u komad papira na kojem natpisom ''KOLINDA POPODNE'' daju do znanja da je taj divan prostor otvoren i u popodnevnim satima.

Nemojmo zaboraviti da jedna smjena traje 8 sati, pa ako se djelatnicima TIC-a pripiša unutar radnog vremena, vjerojatno i oni svrate do onog precijenjenog paškog gradskog zahoda.

Stvarno ne znam iz kojeg smjera je turistička patrola stigla u naš grad, jer naš visoko ocijenjen izgled južnog ulaza u grad može imati samo jednu vrstu znaka dobrodošlice:  ''Dobrodošli u grad trstike i muhnja''.

Mrtva stabla, izgorena hortikultura nekad lijepe okućnice, a danas stratište starog pogona Sirane, tužan su prizor i slučajnim i namjernim posjetiteljima.

Da je vesela ekipa turističke patrole kojim slučajem pala s neba ili da su kao nekada Vangom došli na rivu kod Burina, ostali bi užasnuti izgledom našeg parka na Goliji, gdje  polumrtva siva hortikultura cijelo ljeto prkosi strašnoj suši.

Da su u Pag stigli s te strane, zabezeknuto bi gledali u beton, u kratere raspucale i opasne rive.

Kad su ocjenjivali izgled središta mjesta, vjerojatno je bilo gluho doba noći, kad se središte grada jedino i može vidjeti, a da pogledu ne smetaju silni šeširi, šlape, luftmadraci, spužve, izblijedjele cvjetne haljinice i slična Made in China roba, koja čini osnovnu turističku ponudu u ovom gradu.

Dalo bi se nabrajati, ali ne da mi se više. Za sad.

Zaključujem, s gnušanjem, da ova nagrada nema apsolutno nikakvu vrijednost. Dijeliti je ovako šakom i kapom nema nikakvog smisla. Ne znam što se time postiže, osim udovoljavanje egu pojedinaca koji osim za površnost, za ništa drugo i ne znaju.

CLOSED

Dok naslovi tiskanih i virtualnih vijesti i obavijesti vrište o zabrinjavajuće velikom broju izdanih dozvola za izvoz zlata,  dok fotografije iz raznih hrvatskih gradova i sela prikazuju sve veći broj nakaradnih fasada s kojih nas zastrašujuće neukusno pozivaju na prodaju obiteljskog plemenitog metala  i dok sva sila kojekakvih  savjetnika upozorava na taj trenutno najveći biznis u Hrvatskoj, u Pagu je jedan takav dućan, tzv. sabirnica, ovih dana zatvorio svoja vrata.
U doba krize, takvi dućani rastu kao gljive poslije kiše, nudeći ljudima mogućnost da prodajom svog zlata i srebra prebrode teška vremena.
Zašto je poslovanje ove paške sabirnice postalo nerentabilno?
Jesu li Pažani prodali sve što se prodati dalo?
Ili možda nemaju potrebe prodavati zlato, što bi značilo da su dobrostojeći, unatoč globalnoj krizi?
Da li je zatvaranje ovakvih dućana jedan mali, sitni znak da se krizi nazire kraj?
Ne znam. Ovo je samo vijest o zatvaranju dućana.

Predizborne vijesti

 Malo je još vremena ostalo do početka lokalnih izbora, a u našem malom gradu čini se da se ništa po tom pitanju ne događa.

Ljeto je završilo, ima još nešto malo turista što obilaze već mrtav grad, a među njima sad je lakše uočiti pojedince koji ne mijenjaju svoje navike. Ima jedna skupina ljudi koje ne možete izbjeći kad izađete u đir po gradu, neovisno o godišnjem dobu.

Grad je malen, đir je standardan i jednoličan, a oni su tu sveprisutni: Branimirova, Vela ulica, pijaca, bivša Končareva, Uhlinac, Branimirova, Vela ulica.... i tako u krug. 

Poznati paški đir.

Ali ipak, kad pogledam malo pažljivije u te ljude koji se šetkaju paškim ulicama, kad obratim pažnju na način kojim pomiču tijela i primiču ramena i glave jedni drugima, dok tobože neobavezno šeću, ne mogu a da ne zaključim sljedeće:

Njihova kampanja nema ni početak ni kraj. Njihova kampanja traje od prvoga dana kad ih je mater Politika, a otac Izborni zakon uzeo pod svoje skrbništvo.

Prema dosadašnjim primjerima ti su ljudi vrsni poznavatelji svega živog i neživog u gradu. Oni znaju kako se slažu političke slagalice i razne poltronske križaljke. 

Lako ih je uočiti u ovom opustjelom gradu, jer mogućnost da ćete sresti nekog drugog mizerna je.

Njihova šetnja obično počinje u suton (baš romantično zvuči).

Lagano hodajući s rukama na guzici ili u džepovima, rijetko gestikuliraju i tiho pričaju.

Povremeno zastanu, osvrnu se (slijedi li ih tko), kašljucnu i nastave svoj klateći hod.

Odmore se na majmunskom otoku ili pod lunetom zborne crkve s koje na njih gledaju Bogorodica i par osakaćenih anđela s pročelja.

Po tome su prepoznatljivi.

Isto kao što sam njima prepoznatljiva ja, dok tumaram polumračnim ulicama i mračno jezivim parkom na Goliji u potrazi za mirom koji je prijeko potreban mojoj beštiji da se olakša.

Dolazak noći u ovom sablasno sivom gradu opustjelih ulica i izdužene sjene navedenih kalkulanata, ne donose ništa dobro.

Najveći dužnik u Zadarskoj županiji podnio je prigovor na porezni dug, a kaže da taj posao, za koji mu je određen porezni dug, nema nikakve veze s poslom zamjenika gradonačelnika.Ostavku neću podnijeti, mene može smijeniti samo narod koji me je izabrao i zato smatram da i dalje mogu normalno obavljati svoju dužnost − zaključuje dogradonačelnik Paga.

Muljatori u mirovini s prosjekom od pet tisuća kuna,  u svom vlasništvu imaju vrijedne nekretnine i pokretnine. Nakon čitanja optužnice, sva trojica rekli su kako se ne osjećaju krivima niti po jednoj točki optužnice. 

Zadnjih nekoliko dana, ove vijesti koje smo imali prilike čitati na poznatim paškim i inim portalima vjerojatno su tema i ovih gore navedenih majstora.

Da je ekipa opljačkala i uništila Pagplastiku i nije neka novost. Niz paških obitelji direktno je osiromašen njihovim djelovanjem. Mnogi i danas osjećaju posljedice, a osim materijalne štete, mnogi trpe povredu dostojanstva.

Još uvijek se usmeno prenose opisi jada i bijede iz tih vremena.

Bilo je to pred više od 10 godina, a mi, Pažani, iz toga ništa nismo naučili. Od tada do danas dogodio se čitav niz sličnih, ali i novih vrsta pljački, ugnjetavanja, zataškavanja… A mi, Pažani, i dalje kao gluhonijemi zarobljenici u svakome tko upiše svoje ime na listu za kandidata (bilo čega) gledamo izbavitelja.

''Taj i taj'' bi nas trebao izbaviti od ''toga i toga'', dok mu se u isto vrijeme mi smijemo i rugamo iza leđa. Još jedna budala koja je mislila da može!

Tako Pažani biraju svoje vodstvo. Po tome smo poznati. Radi toga nam se ostatak nama poznatog svijeta ruga!

Što ćemo i kako ćemo? Koga ćemo i imamo li ikoga uopće? Ima li netko o kome se nije pisalo po novinama u negativnom kontekstu? Ima li nekog, a da za  njim nije objavljena  tjeralica? Da li se rodio taj koji će zadovoljiti sve Pažane?

Naizgled komplicirano pitanje ima vrlo jednostavan odgovor.

Pitanje je samo ima li dovoljno hrabrosti u takvim ljudima da se istaknu, da dignu glave i da usprkos vrlo izglednoj šporkoj igri ustraju i ne posustanu.