Pag, Pažani i Majka Božja od Staroga grada

''Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i dr., kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo.''



~ Zašto se selio grad ~

Pag je od davnina bio ... ''podijeljen između susjednih gradova Zadra i Raba, i ta će podjela biti sudbonosna odrednica njegove daljnje povijesti. Povijest paškog srednjovjekovlja vezana je sa zadarskom ili, točnije, položaj je Paga prema Zadru ovisio o odnosu Zadra prema njegovu suverenu. Kada se na ovim prostorima umiješala ''visoka'' politika koju su vodili daleko jači moćnici, u prvom redu Mlečani, hrvatsko-ugarski kraljevi i Zadar, veze koje su povezivale Pag s njegovim okrutnim gospodarima počele su pucati. naime, Venecija više, a ugarsko-hrvatski kraljevi manje, potpomažu Pažane u  nastojanju oko osamostaljenja uglavnom radi vlastitih probitaka. ''  

(Miroslav Granić, Osamostaljenje Paške općine'' - iz Statuta Paške općine)

S obzirom na pogibelj koja im je prijetila od strane Zadrana, ali i gusara koji su nesmetano krali, pljačkali i ubijali, a nakon još jednog u nizu, razbojničkih napada, Pažani su donijeli odluku o preseljenju čitavog grada na mjesto koje će biti pogodnije za obranu.

Francesco Foscari po Milosti Božjoj Dužde Mletački i t.f. Plemenitim i mudrim muževima Petru Faletru po našem nalogu knezu Paškom i nasljednicima njegovima milim i vjernim našima, pozdrav i znak naklonosti. Skloni molbam vjernih naših u Pagu, koji promatravši da je njihov grad u Pagu položen na mjestu ne jakom, niti sigurnom, a s druge strane da se ne može utvrditi, odlučiše sagraditi novi grad na drugom mjestu više čvrstom i sigurnijem, te u njemu pribivati i zakloniti, da pod sjenom i posluhom našim uzmognu se u svakom pogledu uzdržati, a to mjesto su nam prikazali naslikano i nacrtano, mi smo odlučili zajedno sa našim vijećem, a vama nalažemo da imate dati spomenutim našim vjernim Pažanima kao pripomoć za uzdignuće novog grada svake godine tri sto dukata od prihoda Paške komore u svrhu spomenute radnje.

Dano u našoj Dukalnoj Palači, dne dva ožujka, indikcija IV 1442.

Iz Arhiva općinskog (Ruić: Delle Riflessioni Stroiche 1779 vol. 11. strana 102. Biblioteca Paravia u Zadru)

(Don Blaž Karavanić, Građa za povijest grada i otoka Paga) 

 

„U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez čijeg zazivanja nijedan početak nije valjano utemeljen.....18. svibnja 1443. godine, uz molitve svećenstva, postavljen je kamen temeljac i tako je započela gradnja današnjeg grada Paga.
U Starom gradu ostala je crkva i u njoj kip Majke Božje.

U vremenu od 1852. do 1855. godine u nekoliko navrata gradom Pagom harala je epidemija trbušnog tifusa, kolera. Najveći pomor otočnog stanovništva zbio se od 22. lipnja do 19. kolovoza 1885. godine.   
(Šime Tome Peričić - Razvitak gospodarstva otoka Paga u prošlosti)

Na iljadu i osme stotine

Pedesete i pete godine

Kužna bolest u Pagu je bila

I narod je teško ucvilila

kužna bolest  ta  strašna kolora

Tako strašna da ne more gora

Po dvadeset nadan umiraše

svemu svitu straha davaše

Što će narod učinit ne znade

u Gospine on se ruke dade

Pažani su moleći za spas, otišli u Stari grad, uzeli kip Majke Božje i donijeli ga u Pag.

Tad im Gospe usliši molenja

Bože mili velikog znamenja

Taj dan isti već bolest pristade

Niko više tad mrtav ne pade.

Zadnje žrtve epidemije pokopane su na dan 16.8. 1855. 
Tada su se Pažani zavjetovali da će  svake godine na blagdan Velike Gospe donositi kip u Pag. 
I bi tako do dana današnjeg.

Od tog dana svaku godinicu

Nosu u Pag Blaženu Djevicu

Čamci plove i veselo voze

Pune puške pucaju po gradu

Pozdravljaju Isusovu majku

Već nekoliko godina za redom, po gradu osvanu plakati koji nas pozivaju na proslavu VELE STOMORINE, a surfajući bespućima interneta nailazim na tekstove o dijelovima paške povijesti, koji preneseni s pojedinih paških portala, u svijet prenose neke čudne istine i neke nove legende.

Tko su ljudi koji izvrću davno zapisane činjenice? Tko su ljudi koji u prepisivanju izostavljaju slova i rečenice i tako tekstu daju novi smisao, stvarajući neke nove događaje?

Pisanje o tome kako je Majka Božja od Staroga grada uslišila molitve i Pažanima napunila bunar vodom da ne pomru od žeđi, lijepa je legenda, ali zaključak da se radi toga kip Majke Božje nosi u Pag to je totalna glupost ......   i još malo ...

Užasno loše znamo vlastitu povijest, pa ipak, slobodni smo o njoj pripovijedati širokim masama.
Gospođa u filmiću iz dječje radionice samouvjereno djeci prenosi znanje: .... ''Mlećani su razorili stari grad Pag'' .....

Stomorina od davnine označava pojam za stotine mrtvih.

Blagdan Velike Gospe u Pagu se naziva i Stomorina.

Ne postoji Vela stomorina, isto kako ne postoji Sto Gospi, niti Velika Morina.

Što se događa u glavama ljudi koji na silu žele nametnuti neke svoje istine o pradavnim vremenima?

Većina internetskih vijesti svodi se na copy/paste.
Bez provjere i bez razmišljanja uzimaju se podaci koji ostaju zapisani. I dogodi se da više puta ponovljena laž, glupost, tako postane istina.

Na žalost, nije ovo jedini primjer izvrtanja povijesnih događaja.
Vjerojatno se u glavama pojedinaca pojavi ideja da su rođeni sa znanjem predaka, i da to što pišu, u stvari, iz njih progovara neki njihov predak, svjedok ondašnjih događaja.

Na mojem omiljenom portalu netko je zgodno predložio potrebu za osnivanjem ''Ureda za pronalaženje i ispravljanje lažnih podataka'' ... kojih nam putem interneta i putem kojekakvih knjižica što ih financira Grad Pag, u naslijeđe ostavljaju kojekakvi novinari, samozvani povjesničari, slikari, vlasnici i urednici portala.

Pažani su se od pamtivijeka obraćali Majci Božjoj od Staroga grada, da ih spasi, da im zdravlje da.
Pa tako danas, oni koji doma čuvaju knjige tiskane prije 80 i više godina, sve češće dolaze u priliku glasno zavapiti:

Majko Božja od Staroga grada, ti nas spasi od ovakvog jada…

Specifičnost paške svetkovine je i molitva puka u Pagu od svetkovine Velike Gospe do Male Gospe.
Od 16. kolovoza do blagdana Male Gospe – Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna, svaki dan u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu puk moli cijeli Gospin Ružarij: radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla. Molitve krunice započinju u 8, 13, 19 i u 22 sata. Svakog dana, nakon krunice u 19 sati paški župnik Igor Ikić predvodi misu. 

To je duhovna obnova paških vjernika.

Samo ''Ustrajnom voljom, poštenjem i nepokolebljivim radom'', moći ćemo zadržati ovaj grad i istinski dio naše povijesti.