Pag-moj grad

Vela ulica gornja

Vela ulica dolnja

Kralja D.Zvonimira

Mandrač

Ovako je danas oko 3 popodne izgledao moj grad. 
Mrtvilo. Pustoš. 

Danas je dan odluke, referendum, odluka naroda hoće li mu se u EU ili mu se neće.

Koga god da pitam, svima je krivo što imamo samo dva moguća odgovora. ZA i PROTIV. 

Ljudi bi htjeli varijantu broj 3:   NE JOŠ.

Mnogi kažu da ćemo izgubiti svoju suverenost i neovisnost. Pitaju se za što smo se borili.

Suverenost u političkom i pravnom smislu znači vrhovnu, najvišu vlast, iznad koje nema više vlasti.....

Neovisnost je stanje nacije ili države u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području svog teritorija....

U Domovinskom ratu borili smo se protiv agresije velikosrpskih snga, JNA, Srbije i Crne gore. Kaže Wikipedija.

Narod kaže da smo se borili protiv komunista, lopova i protiv sistema koji je sve naše novce slao u Beograd.

Moji bližnji kažu da su se borili da nam svima bude bolje.

Prošlo je 20 godina od našeg izbora da budemo suvereni i neovisni. 

U tih 20 godina, od perspektivne, prirodno nadarene i obdarene zemlje, Hrvatska je postala neobrađeno ali ipak plodno tlo za lopove, politikante i kretene.

Trebalo je bit dobro svima a ne samo njima, a ispalo da je dobro samo nekima.

Hrvatska je suverena, Hrvati su sami sebi vlast. 

Od države napravimo sranje, da se spasimo prodamo banke strancima, ukrademo vlastito žito, natjeramo se na kredit i busamo se u prsa da smo suvereni.

Hrvatska je neovisna, stanovnici samostalno donose odluke. Hrvatska vlast, naša vlast, napravi sranje od ekonomije. Jedni prerastu u Tajkune a drugi ostanu Hrvati koji izlaz vide jedino u kreditu, a kredit nam daju banke onih stranaca iz gornjeg pasusa, a mi se još uvijek busamo u prsa da smo suvereni i neovisni. Tarzani.

U Domovinskom ratu borili smo se da nam bude bolje. Bogami smo se dobro izborili. 
Ušli smo u NATO, ostali bez vlastite vojske. Što će nam, ionako smo neovisni..... Pih.

Izborili smo se i da  lova više ne ide za Beograd, ali je svejedno nekako nema. Nestala je negdje u šumi žiro i tekućih računa. Isparila. Dimi se negdje u daljini. 

Odavno smo postali marionete, zaduženi do i preko grla. Odavno nas guze, samo su sad odlučili pitat nas da li   nam se to sviđa.

Sviđalo nam se to ili ne, opet će bit kako oni hoće. 
Referendum će se ponavljat dok god ne izglasamo ZA. 
Na kraju krajeva, moja fejs prijateljica Barbara citirala je druga Staljina, a ja ću nju: ''nije važno tko glasa, važno je tko broji''....
Što nam to Eu nudi? 

Lovu iz predpristupnih fondova već sad imamo samo ako znamo lijepo pitat.

Predpristupni fond doslovno znači PRED PRISTUPANJE. Stoga nemojmo biti licemjerni, htjeti lovu a ne pristupiti. Baš smo neki. Balkanci. Htjeli bi i ovce i novce....

Kažu da ćemo moć putovat po Europi bez zaustavljanja, bez kontrola. Stat moraš vako i nako. Piš pauzu moraš napravit. A poštenog čovjeka ne smeta kontrola. I nije neka skuža.

Što to Hrvat može i sam napravit, što već do sad nije mogao?
Mogli smo ne krast, mogli smo bit konkurentni. Mogli smo živit ko  'bubrig u loju'. Mogli smo, ali nismo.

Jesmo li mogli bit kao Švicarska? Jesmo, možda i bolji. A zašto nismo? JER NE ZNAMO.

Nisam znala da će me jedan mali kružić ovoliko nasekirat. Za, Protiv, Za, Protiv, Za, Protiv....

Pa ipak, referendumsko pitanje ZA ili PROTIV nekako me podsjeća na pitanje da li bi na čelu države, grada ili sela htjela imat bageristu.

Citiram fejs prijatelja Marekovića:

'' Apsolutno poštujem sve koji su danas glasali bez obzira na to što su zaokružili... al majkemimile ne kontam ljude koji urlaju ZA ili PROTIV i onda ne izađu glasat... navodno je oko 33% ljudi u HR danas glasalo... i onda se pitate zašto ne možemo biti kao Švicarska i Norveška... eto zašto!''