Autoput vodi u Rim (19 sati)

Prvi susret sa Rimom nećete doživjeti ulaskom kroz neki veličanstveni slavoluk.

Pomirila sam se sa činjenicom da je predgrađe u kojem smo se smjestili, samo korak do rimskih divota koje samo mene čekaju da ih po prvi put uživo pogledam (korak od cca 30 minuta).

Obilnim i ukusnim doručkom započelo je moje dvodnevno šlapanje vječnim gradom:

Nakon što ste iz busa, zakoračili na tlo grada Rima, najpametnije bi vam bilo da se odmah prekrižite.

Najprije zato što ste tim potezom ušli u najveću crkvu na svijetu, jer cijeli je grad Rim i Vatikan u njemu naravno, jedna ogromna crkva.

Sve o čemu sam čula i što sam imala priliku vidjeti na tom prostoru je sveto.

Sveta stolica u prvom redu, svete zgrade, svete relikvije, svete guske, sve je sveto.

Na svakom kantunu je jedna crkva u kojoj vrijedi nešto pogledati. Ako ništa drugo, a onda njezinu veličinu, količinu strpljenja kojom je kićena, slikana ili oblijepljena zlatnim listićima.....

Svatko ko je u Rimu kistom obradio platno, ili čekićem kucnuo o zid, kamen ili mramor, danas je na glasu, u najmanju ruku kao majstorov učenik.

Sve vrijedno na što su stari rimljani naletili tijekom svojih osvajanja, zvršilo je u Rimu.

Zlato i mramor na podu, zlato na zidovima, na stropovima.

Skulpture, kipovi, biste, ornamenti, dekoracije, portreti, spomenici, zgrade.....

Što blještaviji, što veći, kolosalniji…

Osvajanjem su širili svoj Rim i u njega unosili sve moguće svjetske dragocjenosti. A kad se kolo sreće okrenulo i kad je došlo doba da se Rim suzi na neku pristojnu veličinu, koncentracija dragocjenosti je postala doslovno zaglušujuća.

Milijuni turista, posjetitelja svake vrsti i nakana, svakodnevno deru drevne pijoce grada Rima.

Iz turobnog metroa izletili smo na zrak. Posjet Vatikanu bio je prvi korak:

Prekrasan sunčan dan na trgu svetog Petra, a pred nama dugačka zmijurina ljudi.

Na prvi pogled totalni kaos, ali nakon prvog uzbuđenja shvaćam da i nije tako strašno. Rijeka ljudi polako, ali sigurno pomiče se prema dalekim velikim vratima. I taman kad smo zadovoljili uvjete rengenom pregledanih torbi (kujice i rašpe smo u zadnji tren makli, na sigurno), naš napredak zaustavi ruka zakona: lik u nelijepoj uniformi, tri kvarta nogavica, i tri bračuleta na desnoj ruci, kaže STOP:

U posjet papi stiže SARKOZI. (bez ženice)

Pa di baš danas! Sljedeća dva sata glumili smo ovce paških pašnjaka: glava u hladu, guzica na suncu. Čekaj, trpi i šuti, inače nećeš vidit baziliku svetog Petra!

 

Što reč, a da već nije rečeno… Dovoljno će biti: lijepo i veličanstveno.

Građevina sa dušom i dušama svih koji su ikada prekoračili prag bazilike.

Prostorom vibriraju šapati japanaca, amerikanaca, portugeza, španjolaca, hrvata, poljaka…

Sporo hodamo crkvom, bez naglih pokreta. Isključim blic na aparatu jer mi izgleda vulgaran….

Na izlasku, kupim razglednicu za moju sveky.

S markom.

Nacrtam srce, naškrabamo imena i ubacim u poštanski sandučić.

To je jedino mjesto gdje sam sve tri radnje mogla napraviti odjednom.

Druge razglednice Rima poslala sam iz Paga.
Nakon ove prve posjete, ostalo je bilo u stilu stampeda:

Papina rezidencija Castgel San't Angelo, Koloseum, Forum Romanum, Panteon, Pijaca di Spagna, Pijaca di Venezia, freske, mozaici, spomenici, crkve svih mogućih svetaca…..

(Našega Kašića nismo našli, jer se nismo sitili da je zakopan u crkvi svetoga Ignacija. Ako ki pojde do Rima neka se zaleti do crikve St. Ignatius Loyola i užge mu šteriku u moje ime).

Hrpetina bučnih turista natiskala se na širem gradskom prostoru, i dok sam ja njima prilazila iz manje, sporedne ulice, izgledalo mi je kao da se masa sakupila oko nekakvih bijelih velikih bankina…. Iz kojih…..šumi……teče voda…

Tek kad sam se probila laktima do ruba, mogla sam vidit o kakvoj se divoti radi. Bio je to moj susret sa fontanom di Trevi. Bacila sam nešto lipa i centi u bijeli mramorni bazen fontane.

Sladoled na pijaci je od-li-čan. (2 eura za kuglicu. Pa nek mi sad neko kaže da je Fuad skup!!)

Ulice su pune maškaranih rimljana.... Svi nešto nude, ali najviše se treba paziti onih koji bi nešto uzeli.

Dio grada, Trastevere poznat je po restoranima. Na trgu odmah uz fontanu, za pristojne novce pojeli smo niz divota od pašte, riža, janjetine, koljenice i tiramisua.
Njammmmm!!

U obližnjem pubu imaju dobro pivo, i što je najvažnije - ne sviraju cajke.

Ukupno 4 dana, što puta što šlapanja. Dobre volje, smijeha i finih kapučina.

Od 1 do 5, dajem ocjenu +4.
Nije 5 samo zato što mi kaneloni u centru Rima nisu bili po volji.
Eto zašto me nije bilo.

Saluti e baci di Roma!