Slika ranojutarnje bonace: Pag, 23. kolovoz 2010, 06:40:32
Kakav mir....... nidi traga neveri ka je u ovi dva, tri dana ohladila i zrak i more.....
Ma bonaca je kratko trajala - zapuha je vitar, došla je nevera, gromi i mrzla kiša....
Prestrašilo je ovo malo grozja ca još reste di-kadi.
Ali i to će proć, jerbo život gre daje, a lipe vrimena i bonace opet ćeju doć.
...... duga zima će nan bit ......
Broj komentara: 17:
Kad jednom prođe sve,
kad se pretvori u uspomene,
kad više nisu važna lica,
imena, ni godine,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Da li ćeš shvatiti sve,
ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena
žedna tvog oprosta,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan,
kad se stisnem kraj tebe,
nek' me čvrsto drže ruke,
tvoje ruke sigurne.
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.(OLIVER D.)
NADAM SE DA POANTU SHVAĆAŠ...POZZ :))))
Kad bi znala tko piše, možda bi shvaćala. A ovako...... - teško. Nikako. Uopće :P
Trenuci kad je jasnija "nepodnošljiva lakoća postojanja"!
Postojati sada
Jeste li probali živjeti danas?
Ne jučer, ne sutra.
Bez krivnje i nemira, značajki prošlosti i budućnosti koje nam kradu danas.
Ne razmišljati o stvarima koje su se dogodile, ne čekati stvari da se dogode.
Jednostavno se prepustiti trenutku.
Zagledati se u sebe u tom trenutku, otkriti milijun boja koje kroz vas teku, prelijevaju se jedna u drugu.
Bez crne, bez bijele. Milijun boja.
Ne ploviti u mislima već, uistinu, zaploviti.
Činiti.
Nasmiješiti se slučajnom prolazniku. Zagledati se u oči starcu koji prelazi cestu. Otvoriti prozor i uzviknuti:
"Dobro jutro, dobri ljudi".
iz moje Zbirke....
Ali te ješkaju
( Haiku)
Oluja ljenčari na moru
otkrivajući obris otoka
rastopljen u svjetlu.
ovako bi se ja izrazio :-)
lijepa su ti pitanja: jeste li probali živjeti danas......
prilično romantično pitanje, obzirom na broj hrvata na birou.
Jesam.
Čak i dok sam imala probleme kakve mnogi ne mogu ni zamisliti, živjela sam za 'danas'.
Taj osjećaj je samo moj.
Osjećaj moje duše i mog tijela.
Podijeliti ga s bližnjima, moja je radost.
Zlobnici - FUCK OFF!
ovaj je iz moje zbirke :) :)
Dajte ljudi, stavite nekakvi nadimak, NICK, da vas barem po tome mogu poznat. Ovako koda razgovaram sa.... imaginarnim sugovornicima - koda sama sobom govorim.... :)))))
Svijet je, na žalost, prepun zlobnih i dvoličnih ljudi. Onih koji svoje frustracije liječe preko tuđih leđa. U svom životu očigledno nisu uspjeli ispuniti svrhu pa iz razočaranja blate ljude o kojima nemaju ni pojma.
Suditi drugome zbog jala, na temelju nagađanja, čak je i kažnjivo. Ne moraju ih pritom kažnjavati institucije, ali savjest će kad-tad pokucati i na njihova vrata.
Zavist i zloba doista ne poznaju granice, ni spol ni životnu dob. Mladi, stari, nezreli ili prezreli ne prezaju kako bi drugima sudili.
Jasno, suđenje se odigrava posredno jer izravno se suočiti s prozivanom stranom izazov je kojem nisu dorasli. Da bismo se našli oči u oči s onim koga smo osudili trebali bismo imati petlje i hrabrosti. Zato one koji blate tuđa imena treba ignorirati i žaliti. To su ljudi kojima je očito vlastiti život u rasulu. Da bi izbjegli razgovor o sebi i svojim (ne)kvalitetama ili stručnosti, skrivaju se iza različitih ustanova i titula. Ne priznaju da ima ljudi koji se ne vole pozivati na svoje obrazovanje, a možda su obrazovaniji više nego što itko o njima pretpostavlja.
Očito je strah od konkurencije razlog takva ponašanja i najveća boljka današnjeg čovječanstva. Onaj tko vjeruje u vlastite vrijednosti, nikada se neće bojati za svoju poziciju. Tko ima znanje, taj će uvijek biti zapažen. Osim znanja potrebne su i ljudske osobine koje krase čovjeka: iskrenost, spontanost, razumijevanje, simpatičnost… Bez navedenih karakteristika znanje nije dovoljno toplo da dopre do tuđega srca. Ljudi koji prozivaju druge duševni su invalidi, a to je mnogo gore od bilo kakve tjelesne invalidnosti. Ocjenjivati tuđe sposobnosti i kvalitete ne smije nitko. Čovjek razvijene svijesti i te kako je svjestan svake svoje izgovorene riječi. Nije potrebno nikoga oponašati ili se gurati na tuđi stolac. Je li moguće da nas je kriza osim po novčaniku udarila i po razumu? Blago nama!
Vera Čudina
čitam..čitam..čitam.... pa se u duhu teksta pitam: Sudi li ovaj citirani tekst nekoga za nešto?
Ocjenjuje li tuđe kvalitete možda?
Jer najprije osuđivati radnje a zatim se pozivati na svijest nekako mi se sukobljava sa zaključkom gospođe Čudine: ''Ocjenjivati tuđe sposobnosti i kvalitete ne smije nitko''
Pomozite mi da shvatim.
Moglo bi prerasti u kvalitetnu raspravu?
Hmmm.... moji skromni komentari:
"Onaj tko vjeruje u vlastite vrijednosti, nikada se neće bojati za svoju poziciju. "
Imam osjecaj, da na polozajima (ne smo u Pagu :-) ) dan danasnji ima ogromno (vecinu?) takvih, koji VJERUJU u vlastite vrijednosti i sposobnosti. Iako te njihove vrijednosti ne vrijede nista a sposobnosti su im upitne.
"Tko ima znanje, taj će uvijek biti zapažen."
Slazem se! Potpuno!
"...kriza udarila po razumu...?" Ne, razum nas je napustio davno prije.... neshvatljivo mi je, da sportasi zaradjuju vise od naucnika a Nobelova nagrada je sitnis prema nagradama sprotasa. To odrazava stanje svijesti ovog svijeta u kojem zivimo.
Prije svega fale nam definicije postenog, moralnog, drustveno prihvatljivog, normalnog.
Na tom osnovu mogli bi (i morali) poceti stvarati neku bolju buducnost.
A do tada .... :-(
F.
tekstovi o pjesme koju pjeva Dragojević si divni. Pjesma "Postojati sada" je lijepa i poučna. Haiku je simpatična. Tekst Vere Čudine je jako zanimljiv. Mislim da autorica teksta svim ljudim šalje poruku da bi svi mi trebali razmisliti o svojim postpucima, uočiti svoje pogreške i mijenjati se na bolje. Mnogi ljudi često govore i proizvaju druge ( primjerice u našem gradu na PPS-u, na Blogu...) Dat ću ti primjer: dali je netko iz Zamatkomerca obavijestio medije o otkazima? Dali su ti kao bivša šefica računovodstva, koja se Bogu hvala brzo snašla i zaposlila u Solanu, obavijestila medije, radio Pag ili bilo koga? Eto i taj primjer se može naći u tekstu V. Čudine.
Ponata nije samo čitati i komentirati i odma se uhvatiti u mrežu,već upoznati sebe, uočiti sebe, razmišljati o riječima prije nego što ih izgovorimo i dobro na sebi primjeniti.
Naravno,svima nama, meni, tebi, je najteže primjeniti. Ali započetak dobro je uzeti metlu i početi prvo čistiti svoj šporkec. Svi mi, ja,ti, on, ona.
Negdje sam pročitao da komentatori nikada nisu ništa promijenili u svijetu. Već samo oni koji rade, ulažu i dobro primjenjuju na sebi i svojim pozitivnim i dobronamjernim primjerom pokazuju drugima. Primjer je Gandhy, Dallaj Lama, znanstvenik Miroslav Radman...
Da se ne bi umislila, ni ti ni ja nismo im niti približno do gležnjeva.
pozz :-)
...to znači da smo skloni preispitivati druge,ali ne i sebe i tako nastaje "loše napisan treći čin"...
A tako sam vas lijepo i umilno zamolila da koristite nekakva imena kako bi mogli jednostavnije razgovarati........
Ok, nema veze, ljudi se teško mijenjaju.
A kako vidim, nekome nije pomoglo to što misli da je shvatio riječi gospođe Čudine:
Ako je za razumjeti da gospođa govori o dobroj savjesti, tko ste vi da pretpostavljate i unaprijed donosite neutemeljene zaključke kojima me pokušavate - da tako, blago kažem UBOSTI?
Vidite, ja sam komentirala tekst gospođe Čudine, i kako sam navela: čudi me da govori o tome da nitko ne smije suditi o drugima, a sama je navela niz primjera u kojima je pojedince navela kao frustrirane osobe, zlobne, jalne i kao duševne invalide.
Iskoristili ste te njene riječi i time mene, kao komentatora naveli kao prozivača i svrstali u kategoriju duševnih invalida.
- Niste tako mislili? Žalim, jer upravo tako ispada.
- Mislili ste upravo to? OK, to je vaše pravo.
Čini mi se da ste upravo vi osoba koja samo pročita i komentira, bez da pokuša shvatiti. Jer da imate dobre namjere, prepoznali biste pitanja iz mog komentara: ja sam pročitala tekst gospođe Čudine i zatražila od nekog da mi kaže nešto više o tome što mi se učinilo nerazumljivim u tekstu.
Nadalje, za vašu informaciju, ja nikada nisam bila šefica, a za zaposlenje mogu zahvaliti tome što je netko prepoznao moju svestranost i moj rad. Kako kaže i sama gospođa Čudina: Tko ima znanje, taj će uvijek biti zapažen." - pa kad je već volite citirati, eto vam prilike da ne uključujete Boga u vaša razmišljanja na ovu temu.
Negdje ste čitali da komentatori nisu ništa promijenili u svijetu? Ne čini vam se glup takav zaključak? Jer svakoj je radnji prethodio neki komentar.
Uvijek me iz početka navodite na to da se branim, što ja činim drage volje, mada pojedincima uvijek iz početka treba tumačiti, jer im je teško pročitati i shvatiti tekst koji im je upućen:
Moj blog su moje misli upućene gradu i ljudima u gradu. Ne prozivam nikog, već komentiram rad ili nerad vaše i moje, naše gradske vlasti.
Što se tiče medija: Poznato mi je da svaki događaj na koji ih se ne pozove svrstavaju u kategoriju istraživačkog novinarstva.
U našem se gradu sve dozna već isti dan. A kad već spominjete PPS, kolega bloger svako jutro kad otvori oči otvori i portal PPS-a, pa je mogao vidjeti, baš kao i neki dan kad je objavio da je ''jedan paški portal objavio informaciju kako je zamjenik gradonačelnika Tino Herenda bio na obavijesnom razgovoru'', isto tako mogao sam, bez da ga se pozove, složiti komad teksta na temu otkaza u Zanatkomercu. Ujedno bi to prenijele i njegove kolegice kao ekskluzivu u Jutarnjem, Zadarskom i Slobodnoj Dalmaciji.
I za kraj, ne pada mi na pamet niti nasmijati se vašem zaključku o tome da se ne bi slučajno umislila kad ste već spominjali Gandija i ekipu.
Iako se to vama ne čini tako, ja ipak radim na sebi. Nisam negativna, što će vama biti teško razumjeti jer već imate stav i unaprijed ste me ugurali u okvire koje sam vam navela nešto ranije.
Imam niz dobronamjernih i pozitivnih primjera kojima bih mogla drugima pokazati
- da mesti svoju ulicu nije čin ludila nego čin građanske savjesti,
- da napraviti izložbu u svojoj ulici nije čin preseravanja nego zabave i druženja
- da grintanje koje vam toliko smeta na ovom blogu, nije prozivanje, nego samo glas koji poziva na promjene….
I tako dalje…..i tako dalje.
Pa sad, ako vi u meni ne vidite ništa drugo doli duševnog invalida, ja vam stvarno ne mogu pomoći, nego jednostavno reči: ''čeri moja materino zlato, poj u crikvu i ne misli na to…..''
Nadam se da ste s razumijevanjem došli do kraja ovog mog teksta koji je komodno morao stati u još jednu temu na mome blogu :) :)
Živi bili!
"....da se ne bi slučajno umislila kad ste već spominjali Gandija"
:-)
zamišljam te kako, umotana u krpu, šetaš ulicom i pozdravljaš sa "Piš brader" :-)
Tenzin Gyatso ima ljepše halje :-)
bok papa borgia, kako je u solani?
radije bi da me zoveš Lukrecija :)
Objavi komentar