Prikazani su postovi s oznakom light show. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom light show. Prikaži sve postove

10 rujna 2012

Ljeto Gospodnje 2012

Ljetu je mome kraj.

Partilo je lito, partili su turisti.
Pakuju su šlape i klebuci, hlade se ispušne cijevi mobilnih klima uređaja.
Prazna je Vanga kod Burina i Vanga kod magazinov.
Službeno se najavljuje jesen, a neslužbeno, počela je duga i preduga paška zima.



Donosim pregled događaja koji su obilježili predsezonu, sezonu i postsezonu.

Uvertiru ovogodišnje ljetne sezone doživjeli smo kroz izvođenje nelegalnih građevinskih radova na plaži Mađarica.
Građani Paga, okupljeni na rivi, ispijajući tople napitke, vodili su dubokoumne rasprave:
''Ki no gradi,  ca no gradi,  ki mu je da da gradi...''
Pred njihovim začuđenim očima, tijekom ljeta, malo po malo, niknule su bijele drvene nastambice i nadstrešnice. A ubrzo zatim začuli su se i zvukovi sa afther beach party, zabave za mlade i one koji se osjećaju mladima.
Pojedinci još uvijek vode iste rasprave, dok je većina prestala postavljati pitanja na koja ionako ne mogu ni od koga dobiti odgovor.

Laguna Poesis

Drugi, iako ne manje važan događaj zbio se u kompletu sa trećim, isto tako važnim događajem:
Gradonačelnik je podijelio 13 tisuća sadnica sezonskih biljnih kultura.

Podijelio ih je paškim poljoprivrednicima koji tradicionalno, sadnice paprike, pomidora i kumara, sade duž ''Gornje'' i ''Dolnje'' Vele ulice.

U gužvi, koja se stvorila pred vratima Kneževa dvora, mogli smo prepoznati  profesionalne uzgajivače paprika i poznate paške proizvođače šalše od pomidora.


Nakon toga, započelo je postavljanje zelenog, travnatog tepiha s automatskim sustavom zalijevanja,  diljem našeg grada.

Park na Goliji, kao i svih godina do sad, ostao je zanemaren, ignoriran i suh.

Grad je napokon dobio dugo obećavani javni gradski prijevoz i to u obliku vlakića Zvončeka.
Tura mu je bila od Burina, preko stare rive kod magazinov, pa do Vodic i nazad. Cijena je bila prigodna, obzirom da vožnja u otvorenom, ''panoramskom'' vagonu traje puni sat.
Zvonček
Prigodnim zabavnim programom te polaganjem cvijeća na groblju i naslikavanjem paških glavonja obilježili smo Dane antifašističke borbe, državnosti,  i  domovinske zahvalnosti.



Tijekom cijelog ljeta, Pažani i njihovi gosti, turisti i slučajni prolaznici imali su priliku vidjeti kako se u Pagu živjelo prije 100 godina. A mogli su vidjeti i kakvu su odjeću nosili Pažani u srednjem vijeku.
Projekti su to koje je za nekakve novce financirao Grad, dok su članovi KUD-a ''Družina'' prošetavali svoje privatne nošnje i pokazivali privatne kolekcije zlata i srebra na svojim etno večerima.

U Starom gradu mogli ste prisustvovati smotri klapa otoka Paga, a u kuli Skrivanat i u atriju Kneževa dvora mogli ste gledati kazališne predstave.
Naravno, imali smo naš stari, prastari, tradicionalni, srednjovjekovni Paški karneval i već treći Međunarodni festival čipke.

Tijekom cijelog ljeta pred našim očima odvijala se već tradicionalna dugogodišnja obnova starog/novog paškog gradskog mosta.
Ovogodišnja predstava, pod nazivom ''Groznica paške ljetne večeri'', prikazala nam je pristojnu razinu neukusa gradskih otaca.



Blagdan Velike Gospe ove je godine prošao bez časne Miljenke, što se, prema riječima sudionika procesije, i te kako osjetilo. Procesija, iako tradicionalna, stara više od 150 godina, ipak treba čvrstu ruku i vrsnog poznavaoca običaja.


U Kneževom dvoru, uz nekoliko starih i novih imena,  imali smo priliku vidjeti radove nekoliko stvarnih zaljubljenika u Pag, gospodina Blagoja Pešića i gospođe Marije Višić Guine, koji prkose svim uvjetima i neuvjetima u kojima su tijekom godina izlagali svoje radove.

Ugodno iznenađenje bila mi je instalacija gospodina Aljoše Para.

Fragmenti natura
Gospođa Jelica Batić izlagala je radove osvijetljenih, osunčanih motiva s paških ulica i paške vale, gospođa Mirjana Tkalčec izložila je svoje radove čipke, a Ana Miletić mnoge je oduševila raznolikim motivima, detaljno oslikanim.
Svitanje, Jelice Batić

Jakna od čipke, Mirjane Tkalčec
Laku noć, more moje, Ane Miletić

Galerija u kojoj tijekom cijele godine svoje radove izlaže gospodin Vinko Maržić, iako nigdje u turističkim materijalima nije spominjana, imala je najbolju reklamu. Umjetnik je slikao pred vratima galerije, a posjetitelji su mogli prisustvovati nastajanju njegovih radova.


Tradicionalan je i trud Nine i Lovre Pogorelić, koji svojim Art Festivalom već trinaest godina nastoje Pažanima darovati kulturu.


Na staroj rivi, održalo se finale Jadranskih igara.
Igri Paških podlanica nije se imalo što zamjeriti, ali ipak, kako to inače biva kod ovakvih igara, pokazalo se da je za uspjeh, više od znanja i umijeća, potrebna sreća.



U Vrčićima su pronađena izvorišta pitke vode. Ovog događaja možda se sutra nećemo sjećati, ali on će ostati zapisan u vrijednim dokumentima paške povijesti.

Ovoljetni događaj kojeg ćemo se ipak malo duže sjećati je trenutak kad je Ministarstvo financija objavilo, a mi pročitali, da je i naš zamjenik gradonačelnika dužan, da nije platio, da nije zatražio ni odgodu, ni obročno plaćanje iznosa duga, koji je po visini svrstan na lijepom 57. mjestu u državi i na prvom u Zadarskoj županiji.



Izrada projektne dokumentacije za utvrdu Fortica, financirana od strane Ministarstva kulture, najavljuje nove i zanimljive radove na našem otoku.

Projektima i projektnim dokumentacijama paški se gradonačelnik hvali svaki drugi dan. Od do sad najavljivanih izdvojila bih samo neke, kao na primjer projektnu dokumentaciju za kružni tok, za semafore, za kanalizaciju na Vodicama i Bašaci, za izgradnju zaobilaznice Vikica, za projekt škole, vrtića.....




Ostale nabrajalice spadaju u kategoriju ''obećanje ludom radovanje'', ali ne bih sad o tom.



Sve u svemu, ni ovog ljeta nije nam falilo događaja.
Koliko su bili zanimljivi, vidjet ćemo u kojoj mjeri ćemo ih se sjećati.
Pred nama je duga paška zima, a vremena za rasprave bit će i više nego je potrebno. Ako sam preskočila nešto što je nekome bilo zanimljivije ili važnije, slobodno komentirajte. Time ćemo utvrditi gradivo.


22 srpnja 2012

Srednjovjekovni....karneval.




U Programu ljetnih zbivanja u gradu Pagu, kojeg je objavio paški centar za kulturu NEMA NAJAVE TRADICIONALNOG PAŠKOG LJETNOG KARNEVALA.

Na Web stranici paške Turističke zajednice, o tradicionalnom paškom karnevalu, stoji tek datum i naslov 27.-28.07.2012. - Paški ljetni karneval.

istu takvu crticu našla sam ovdje kalendar2012.

I to je to.
O tradicionalnom paškom karnevalu više nigdje ništa, nikakva najava događaja. Nikakva najava da se tradicija nastavlja u organizaciji Grada, kako bi dolikovalo.

Ali kad malo bolje pogledam, zaključujem da je to u ovom trenutku normalno:
cijeli grad je jedan veliki karneval, jedna velika čerga!

Na paškoj kamenoj pijaci, na svu sreću ne vrti se vol na ražnju, ali se zato odvija prilično upitna srednjovjekovna zabava.

Na Paškoj pijaci, u centru grada, kojeg su obzidali naši stari kako bi se obranili od napada Zadrana, sinoć se, za zabavu turistima u sklopu projekta Pag - srednjovjekovni grad, podigao turski šator, gdje su se turisti polegnuti na ćilimima, gostili turskom kavom.

U priči o Paškom srednjem vijeku, u srcu Paga, stolovali su Turci. 

Možda osobe koje su osmislile ovaj projekt Paga, srednjovjekovnog grada, nisu vodlie puno računa o tim detaljima, jer briga turista za detalje... daj mu mukte ist i pit, i nova povijest je smišljena.

Bilo je na pijaci srednjovjekovne čipke, srednjovjekovnog fažola, srednjovjekovnih krvavica, srednjovjekovnih frita i pogačica..... bilo je svega što se da strpat u bilo koji drugi vijek, osim u paški srednji vijek.

I čemu onda spominjanje tradicionalnog paškog karnevala, kad nam karneval traje neprekidno, a Centar za kulturu i Turistička zajednica kao glavni organizatori i prezentatori naše kulture, pronalaze nove načine da turistima Pag prezentiraju kao poveću selendru, a nama lokalnima daju bezbroj razloga za paško tradicionalno grintanje.

Da bi sranje bilo kompletno, pobrinuo se i Grad Pag na čelu sa njegovim srednjovjekovnim veličanstvom, AFNjom: 
- za cirka 11 miljuna kuna, danas imamo nedovršeni gradski most, osvijetljen light show-om u bojama ranih osamdesetih.

I kad pomislim da ne može gore, da ne može gluplje, uvijek se nađe nešto što me ponovno iznenadi: osim osvjetljenja ispod mosta i ''novogodišnjeg ''svjetlećeg kabela ispod vanjske strane 'rukohvata',  most je u mrklom mraku. 
Onolika uzbrdica/nizbrdica i škale, dušu su dalo za slomit nogu. Pa ti tuži grad. Pa neka grad pljune par stotina tisuća za odštetu.
Ali što je to u usporedbi s 11 miljuna kuna kamene ljepote gradskoga mosta.....

I da se vratim na prezentaciju paškog srednjeg vijeka: ......ni nebo mu nije bilo sklono. Bura, već drugi dan ''dere li ga, dere''.......


* * *