Grintanje

Danas je bi lipi dan.

Podne smo pošli đir,  Jedini, Zvijer i ja, od Koludraške do Macela vidit kako napreduju radovi na novoj zaobilaznici ''kod Vikice''.

Palo mi je napamet da  ovaj nasuti komad mora pomalo šumija onome nasutome Dodergradu sa kin su nas strašili skoro do pred neki dan. Razlika je velika, ali eto, sitilo me je na to. 

Tucanik i ostali zemljani materijali dovozi se kamionima iz kamenoloma u Gorici, dok bi materijal od Dodergrada bi ''mukte''. Razlika je samo u tome ca smo na bužu u Gorici već navikli, a bužu prema Košinu ne želimo ni vidit. 

Naravno da se zaj…. UPS! Šalim!

Zanimljivo je da ima jako puno našega naroda ki uživa vidit kako se nasipava more. Bilo da je to radi mulićov ili samo onako, da se negdi iti građevinski materijal.

Nedavno san imala priliku cut jednoga našega … kako da se izrazin … visoko pozicioniranoga covika kako uživa u objašnjavanju kako bi lipo bilo nasut naš Badanj jer da Pagu fali parkirališnih mista.

Obećala san mu da ako to još jedan put spomene, da ću ga dat u novine. Neznan ako više govori o tome, nisan ga dugo trefila u takvome raspoloženju.

Partili smo nasipon doli.

Vidi se da je bura puhala do prejcer pa još nismo stigli poredit kritične točke našega grada. 

Nanosi najlonov, plastičnih botij, dasak i trstik iznenadiju nas isto kako snig iznenadi cestarsku zimsku službu.

Ma snig se ocisti ili otopi, a naše botije i najloni duraju od sezone do sezone.

Govori mi frend da je nakon dugo vrimena bi đir pogradu. Pješke. 

Citiran: ''Od kuće do Macela pa do Varoša i mogu ti reć da sam se osjeća kada nekom selendrom sećem. Sve razitano, šporko puno smeća.''

Veceras san bila na predizborno druženje.  Pari mi se da je karnevalska pučka kuhinja dobila tradicijsku vrijednost pa je i veceras velika dvorana Kneževa dvora smrdila na kapulu i frigane jaja.  

U konobi kod Kneza.  

Da mu se je dignut…. svih bi nas poubija.

Pusti miljuni uloženi u projekte, beton, kamen i mramor, da bi se unutra kuvale jaja.  Majko moja mila.

Onda su dvi ošobe, neću ih imenovat, pripovidale kako je danas pocišćena Lokunja. Naravno da san spomenula da je nasip šporak i da triba i njega ocistit.

Na to mi je jedna od njih rekla da san grintava. Da san puno grintava. Da bi tribala bit manje grintava. Da bi tribala bit – UMJERENO GRINTAVA.

I evo, već više od dvi ure ja mislin i mislin i mislin…kako se to more bit UMJERENO GRINTAV.  

Išćen po webu neku definiciju i dijagnozu po tome pitanju ali ne nalazin ništa ca bi me moglo spasit od ognja paklenoga radi toga ca san neumjereno grintava.

P.S.

Beštija je iskoristila priliku i uletila umore ispod ljekarne. Još uvik joj noge smrdiju po kaju.