Prijevremeni paški izbori

10 kandidacijskih listi.
130 kandidata za gradsko vijeće.
4 gradonačelnika.
4 zamjenika gradonačelnika.
U gradiću sa jedva 3000 osoba prema popisu birača.
U gradiću gdje je jedva 1700 ljudi spremnih izaći na izbore.

Bilo je naznaka da će biti više zainteresiranih za ulazak u gradsko vijeće, ali ni u najluđim snovima nitko nije očekivao 10 lista

Iskreno, meni je drago.
Poučeni dosadašnjim iskustvima kad god u vijeću imamo neku sigurnu većinu koja jednoglasno donosi odluke, te odluke su malo kad u korist grada i građana.
A i uljuljani u sigurnu većinu, vladajući najčešće ne rade ništa od opće svakodnevne koristi nego se zamataju u prostorne planove i plaše ljude.

U ovih 130 kandidata imamo:
78% muškaraca  i 22% žena, od kojih je najviše žena u Orahu (6), a niti jedna Paškoj stranci.

Pa tako imamo i 6 osoba koje se ne izjašnjavaju o nacionalnosti.
Najstariji kandidat ima 81, a najmlađi 18 godina.
I ovaj put paška sela su najbolje zastupljena na listi HDZ-a, što će im sigurno donijeti veliki napredak. (kao i u svih 20 godina prije, garant). Pitam se imaju li ti ljudi oči? Imaju li uopće mozga?


Pozivati ljude da promisle i odluče pametno gotovo je uzaludno.

U prilog tome ide uočena anomalija: ovaj put podijelile su se i obitelji. Jedan od roditelja je na jednoj listi a dijete je na drugoj. Isto tako i braća.

Naša tradicionalna riječ (fraza) za ovakvu pojavu je PANADA.
U nekom drugom svijetu to bi se nazivalo KAOS ali i vrlo vjerojatnije: GLUPOST.

Jučer sam imala priliku  gledati te pretežno mlade ljude, nove u tobožnjem političkom životu mojega grada. Većina je doslovno dovedena pred sudca za prekršaje čiji je ured u ovom slučaju bio baza izbornog povjerenstva.
Mnogi nelagodno nasmiješeni, upitnih pogleda, zbunjeni.

Sa koliko će ozbiljnosti oni gledati na ovakve stvari, na biranje vlastitih vođa, na izbor ljudi koji će im krojiti sudbinu sljedećih par godina ili dok se netko ne sjeti rušiti proračun?
Koliko će na njih ove ''igre velikih vođa'' ostaviti traga u budućem radu i djelovanju?
Možemo li nakon ovakvih predstava uopće očekivati da nas mladost shvati ozbiljno?

I što je najgore, kako da se nakon ovakvih primjera itko od njih nauči pravilnom i poštenom radu i djelovanju u korist općeg dobra??