Pag - moj grad

U nekim davnim vremenima, kad je Pag stvarno bio grad, kad su u njemu živjeli ljudi koji su se nazivali građanima, kad je samo jedan poštar raznosio poštu, kad su dva milicajca održavala red, kad su se djeca bojala ''Šulimana'' iako ga nikad nisu vidjela, kad je pijaca bila u centru grada, kad je barba Pero Martinaco 'napravja taketi', kad je dječji vrtić bio u mojoj ulici, a djeca su se rađala u paškom rodilištu..... u tim davnim vremenima sav otočki svijet svraćao je u Pag.

Barbaćani, Povljanci, Kolanjci, Vlašićanci, Šimunjari i Novaljci, svi su dolazili u Pag.

Otočka djeca rađala su se u Pagu, pohađala su srednju školu u Pagu, očevi su im obilazili katastar, gruntovnicu, sud, a matere su šopingirale u Name, prvoj robnoj kući na otoku.

Grad je bio pun ljudi, pun duha i pun riječi.

Malo po malo, što elementarnim nepogodama, što izborom građana, što glupošću, grad se pretvarao u selo. Ljudi su nestajali sa paških ulica, svoje potrebe su zadovoljavali negdje drugdje. Pag više nije jedini grad, robnih kuća ima na svakom koraku, rodilišta odavno nema. Policije je sve više ali ih se ne vidi po ulicama, a postolara se malo tko sjeća.

Rijetki dolaze na pašku gruntovnicu, a katastar je ionako u nesrazmjeru s njom.

U Pag više nitko nema razloga dolaziti.

Osim zbog jedne stvari.

i Kolanjci i Barbaćani,

i Novajci i Šimunjari

i Vlašićanci i Lunjani

svi oni imaju još samo jedan i jedini zajednički razlog za doć u Pag:

doć u Cvjećarnicu Fijok 

Znamo kakav je stav našega gradonačelnika prema svima iz Koludraške. A znamo i da taj oće satrt sve što mu stoji na putu ostvarenja njegovih nepojmljivih pizdarija.

Nastojat ćemo da nam ne utrne ovaj jedini razlog zbog kojeg gore nabrojeni još uvijek dolaze u Pag i koji nam daje osjećaj da smo građani.

Usput, čisto za informaciju:

Uskoro u ponudi  - cviće za vaši vrtli.

Uredite baren svoji vrtli, kad nan gradonačelnika ni briga da mu se park suši i da su mu palme krepale.