16 prosinca 2011

Pag - moj grad



U punoj dvorani doma kulture, kina Jadran, kina na Goliji.... održala se Božićna školska priredba
Dobila sam zadatak poć slikat nevicu, moga prvašića.

Dica ka dica, rekli bi.
A onda kad se sjetim kakve smo mi akademije imali onoga puta, to nije bilo ni blizu ovakvim događajima.
U ono vrijeme, priredbe su se zvale akademije.
Školski zbor nastupao je sa repertoarom himni i zabavom 'druže Tito ljubičice bijela' stila
A bilo je i po desetak kratkih učeničkih recitacija.
Ostalo vrijeme se popunjavalo držanjem političkih govora.
Kad bi govornik svoj govor započeo riječima ''Bit ću kratak'', znali smo da ćemo do kraja akademije zijevati.

Ovo večeras nije niti blizu toga, niti se može uspoređivati sa onim vremenom, ali svejedno nisam mogla izbjeći ovakva sjećanja.


Zanimljivo je koliko je djece spremno glumiti, pjevati, plesati....
Pa se mislim, zar smo mi onog puta bili cijepljeni od toga?
Imali smo jednog, možda dvoje iz generacije koji je imao volje glasnije izgovarati tekst na pozornici, i to je bilo sve. Ne daj Bože kakvih drugih eksponiranja.

Uglavnom, predstava je bila odlična, djeca vesela i očito da su se jako trudila.









Po izlasku iz kina, dočekala me je kiša i škura Golija.
Predstava je gotova, prazne su ulice moga grada.





4 komentara:

ante kaže...

dica su uvik bila dobra i poslušna i vridna i spontana,.jer nisu isfrustrirani kaj mi "veliki"::;a..e..,:,zdravi i veseli bili:;skoro će BOŽIĆ I NOVA GODINA.,i nedajte se smest:;sve će bit dobro,.,

Anonimno kaže...

danas dica imaju veće frustracije nego smo ih mi imali. Od vrtića se brinu kako će izgledati kad izađu van, što će obuć, kakve cipele imaju, muškići se igraju sa bebama, ženskice su ljubomorne..... Ni dica više nisu što su nekad bila.

ante kaže...

a..e.., a ni vrime ni više ca je nekad bilo:;pa bilo to shvaćeno meteorološki ili povjesno::,zdravi i veseli bili:;

ante kaže...

baš si lipe slike napravila "vlasnice bloga" mislim na one ulice--mrtva priroda.. e...a...tako je::