recesijske vijesti

Ništa ne pišeš, ništa ne govoriš ca ima novoga u Pag.
Slabo ti nas informiraš! Kako ćemo mi znat ca se dogaja u Pag?? Ulenila si se!........

Pari da san postala obavezna objavljivat novitade moga rodnog grada. Ca nimate novine?

Ke novine? Ca to piše u novinamin? Da ćete drcat alku? Pa ca je to novitada?
Pisalo je da ste napravili dizalicu za kaići, pisalo je da ste napravili rotor, novu pijacu, nove ceste, autobusni kolodvor, ma niš od toga!
Dok to ne vidin kodtebe na blog, znan da su to sve same laži.

Tako nekako izgleda jedan od mnogih razgovora sa prijateljima i rođacima koji vole čuti i vidjeti što se to događa u njihovom gradu.

Što ne dolazite češće, pa bi znali?
Svi se vade na recesiju. Nekako sam zaboravila na što su se vadili prije recesije....

Njih zanima što se u Pagu događa, a mi koji smo tu, živimo sa tim događajima i postajemo svjedoci jednog vremena.
Pa tako i ovaj moj blog, ostavlja detalje o Pagu zapisane u bespućima interneta. Bilo bi totalno ne fer da u arhivi interneta ostanu dostupni samo frizirani i naručeni tekstovi o savršenom stanju društva u gradu Pagu.


Pa eto, za informaciju mojim dragim dalekim prijateljima i rodbini ovaj put imam recesijske vijesti iz omiljenog im grada:

Grad Pag nema novaca.

- djeca iz vrtića Paški mališani, nisu dobila prigodne darove za blagdan Svetog Nikole, a postoji opravdana sumnja da ništa neće dobiti niti za blagdan Svete Lucije. Hoće li Grad ipak namaknuti sredstva za poklone prilikom Božića? Ne bih znala.

- danas je već 9. prosinca, a gradske ulice izgledaju jednako kao da je npr. 20. studeni, ili 13. travanj. Nema se para za kićenje ulica.

- na istezalištu na Goliji nema promjena. Dizalice nema niti će je biti tako skoro.

- zaobilaznica od svete Fumije preko Vikice, za koju smo u proljeće po ne znam koji put platili geodete da iskolče trasu, ne postoji, a nestali su i kolci. Dogodine ćemo opet zvat i platit geodete.....

- dalo bi se nabrajat, ima toga, boli glava.


A onda opet, utješim se kad pročitam da cijela Europa ove godine štedi, da su drastično smanjili ukrase po ulicama.
Na kraju krajeva, moram priznati da mi užasno depresivno izgleda pust grad, bez ljudi, a okićen i osvijetljen. Prilično nezahvalno od stanovnika koji su se lani pozatvarali u kuće, dok je grad svijetlio ko Betlehem, a leroj od gradske struje se nemilice okretao....

Kad sve to skupa zbrojim, uopće mi ne smeta što grad nije prigodno okićen.
Ali mi smeta da je Grad u ovoj godini potrošio stotine tisuća kuna na odvjetnike, a za djecu nema poklona.


Kasno je, treba poć đir sa beštijom.
Grad je pust, poluosvijetljen, nekoliko mačaka zuji oko kontejnera, poznati pas sa komadom otkinutog lanca oko vrata skiće se bez cilja...