bla bla bla

I danas smo pošli đir biciklicama.

Bura je neugodno puhala pa smo se odlučili na kraću, light varijantu: do Košljuna i nazad.

Zaustavili smo se tren u Starome gradu da vidimo kako je napravljen i obzidan izvor. Stvarno lijepo izgleda. Nisam imala sa sobom aparat, ali ionako voda još nije potekla. Kad se malta posuši i kad izvor voda opet poteče, bit će to lijepi motiv za slikivanje.

Uvijek nekoga tamo ima. I ovaj put, sreli smo ljude: neke već u odlasku, a neke u obilasku.

E, tamo sam srela....'jednu ošobu'. Neću reč koju, jer to za ovu priliku i nije važno, jer bi se onda tema povela u nekom drugom pravcu, skroz različitom od ovog koji mi je bio inspiracija za tipkanje ovog novog teksta.

I tako, malo bla bla ovo, bla bla ono, došli smo na temu ovog mog blogića.

I ni pet ni šest nego mi kaže ovako: I, što ti onda misliš, je ti se sviđa kako se je napravi i uredi ovaj stari grad? Ti koja uvik na sve negativno gledaš. - pita mene ta 'ošoba'.

Naravno da me nije smela sa takvim pitanjem.

Pa ni sa ovakvim zaključkom koga o meni ima i to na temelju, kako je sama rekla: ''tu i tamo pročitam što pišeš.''

Bravo. Bravo. Ma bravo.

Priznam. Grintava sam. Nije me toga sram. Vidim - primijetim - prigovorim.

Ne zatvaram oči i ne zamišljam da nešto loše ne postoji, nego to javno komentiram.

I onda mi se prišije da sam - negativna.

Ne grintava, ne njurgava, ne dosadna..nego jednostavno - negativna.

Pa da onako usput priupitam:

- draga moja, jel ti vidiš smeće kojim se naš grad zaogrnuo? Vidiš? I smeta ti? - Smeta

- je ti osjetiš smrad toga smeća? Smeta ti? - Smeta

e, pa vidiš, jedina razlika između mene i tebe je to što ja imam ovaj svoj blog, di istresem te svoje ''frustracije'' - nemoćna da ih sama rješavam, a ti šutiš, ili eventualno o tome porazgovaraš s frendicom na kavi. Čak mislim da se ne zadržavate puno na tim temama, jer, eto, zamisli, ni ti ni ona to ne možete riješiti.

Ne tako davno, od još jedne 'ošobe' sam primila sličan savjet: nemoj na sve gledat tako crno, piši o lijepim stvarima, pa valjda ih ima.

Ima ih. A koje su to?

Koja inspiracija bi me trebala natjerati da se na ovom blogiću ne izražavam ovako osobno, nego - naručeno?

Kakve tekstove bi ti ljudi htjeli ovdje vidjeti?

Dragi moji, za to imate stranicu Grada Paga, imate stranicu Turističke zajednice, imate stranicu Centra za kulturu..... tamo idu reklame i lijepe, u celofan umotane vijesti.

Moj blogić je najobičnija zbilja.

Zamislite da vas jedno jutro dočeka ovakav tekst:

Moj krasni grad, okupan ranojutarnjim suncem, otvorio je svoje snene oči, a ja sam veselo iskočila iz kreveta i puna elana otišla radit.

Vjerojatno bi mislili da sam popizdila.

Kad vas rođak iz Rijeke, Splita, Pule ili Zagreba, prije nego dođe u Pag na vikend, pita na telefon: ej, rojak, ca ima u Pag? - komotno ga pošaljite na adresu ovog bloga.

Ne vjerujem da mu neke druge stvari pričate kad vas to pita.

Vi koji ''samo ponekad'' zalutate na moj blog, u potrazi za: ''da vidim koga je danas ogovarala'', sigurno nemate pojma o čemu vam sada pišem.

Pag je moj grad i ja ga volim.

Radujem se svakom novom danu i pozitivnoj promjeni, a žalosti me svaka nepravda, kaos i anarhija.

Ovo je moj blog. A ja sam grintava.

Nisam negativna.

Ne gatam.

Ne vračam.

Ne bacam uroke.

Ne gledam u kristalne kugle.

Ne radim natalne karte.

Ne čitam horoskope.

Ne gledam u karte.

Ja samo grintam.

Pa ki će čitat neka čita, a ki neće - ne mora.

Živili!