Pag - Kostrena - Crikvenica - Senj - Pag

Malo me je smela izborna nedija, pa onda ''teta Dumica'', i skoro da san zaboravila slikama se pofalit di san bila od subote popodne do nedije jutro. Prenoćana :)

Ne sićan se kad san se zadnji put - rasproškala - Dragica se je sitila ovakvog izraza :)


Odavno mi je kauč posta omiljeni komad namještaja pa san zaboravila kako je to od kauča sest u autobus i partit društvon - u smih!

17 duš i veseli šofer.
Autobus sa logon Novaljske općine, a izbor CD-a ograničen na Novaljske narodne popevke i Novaljsku klapu. Ma sve se je pivalo.
Izmjenjivale su se pjesme Novaljooo graaaadeeeee.... i ''Stara peškarija'' pivana a capella predvođena by Jure Kit i Mery Fox.
O kako je teško bilo po redu zapivat: ''pici zubaci škampi fratri orade trlje'' :)
Maška šopojiva bila je nezaobilazna.
Bilo je i malo borbenih, onih ke su se znale zapivat noga puta kad smo na ekskurzije odili po šumama i gorama, ali od ''picov, zubacov, škampov, fratrov i orad'' ni puno toga moglo doć na red :P







Partili smo u Kostrenu na Festival humora i vesele pjesme: predstavit Udrugu i karnevalske običaje u Pagu, a onda zajedno navijat za našu klapu Sol sa pismon ''Ca će mi Venecija''.
Ni pala nikakva službena nagrada, ali smo zato mi Pažani dobili još jednu pravu karnevalsku pismu, uz još bezbroj takvih karnevalskih koje su istekle iz pera našega Branka Barbira.

Gladni ko vuci, na domjenku smo skupa sa još stotinjak gladnjaka, drugih karnevalista, oplivili gvantjere pune pršuta, sira, rižota, salat, mesa, njokov, toča. Ni osta niti jedan kolač ni frita.

Uz onoliko judi na domjenku, da ni bilo naše klape Sol i nas obucenih u maškare, ne bi se pisme culo niti zatancalo. Šteta.

Pobigli smo od mutavoga društva, zbudili našega šofera, barba Braca i partili prema Crikvenici.
Culi smo da je tamo karnevalski šator i da je zvijezda veceri Alen Nižetić.
Veselo raspoloženi, ušli smo u ogroman zadimljen šator.
Vonji od čevapov i prolivene pive nisu nas smeli da se razletimo i zatancamo.

Svirali su neku napol karnevalsku muziku, prije bi rekla da je to muzika našega petoga magazina ranih devedesetih. A onda se je oko 2 ure nacrtala i zvijezda večeri. Zapiva je trla-baba-lan pisme, pa smo se pokupili i partili prema Senju.
Senjsku bubnjari sambe, još su nam u Kostreni rekli neka dojdemo kod njih.
Oko 3 i pol smo bili u Senju, u sri grada našli dva disko kluba: u jednome cajke i prst pod pazuhom, a u drugom Severinica, Mineica.... Pošli smo u ovoga drugoga.
Doma smo došli prvion jutarnjon Vangon :)
Nasmijani i raspjevani.